KAO MALI dodatak na Dinamovo sadašnje sugeriranje svim glasačima (ne navijačima nego glasačima!), u cijelosti vam donosimo članak o podršci Dinama HDZ-u na prošlim parlamentarnim izborima

Svih 22 nogometaša, predsjednik, izvršni dopredsjednik, trener i pomoćni trener kluba pozivaju "sve istinske ljubitelje hrvatskog sporta i navijače Dinama da podrže liste dr. Ive Sanadera i glasuju za HDZ". Nedostaju tek portir Boro Makedonac, vozač klupskog autobusa Mile i počasni predsjednik Mile Bandić, koji je na toj časnoj funkciji naslijedio utemeljitelja i osnivača stranke, oca domovine i dvostrukog kuma (HAŠK Građanski/Croatia) kluba.

Dinamova internacionala voli dr. Ivu

Nisu Bertie Ahern i Edmund Stoiber jedini stranci koji ne kriju sklonost prema predsjedniku Vlade, jer među zahvalnima njemu i "Hrvatskoj demokratskoj zajednici za sve ono što su učinili za hrvatski sport, sportaše i naš nogometni klub Dinamo Zagreb", su i predstavnici brazilske, kamerunske, njemačke i bjelokosne dijaspore na privremenom radu u Dinamu, iako je njihovom dovođenju kumovao novac dužnosnika iz stranke koja je ljuti protivnik Dinamu, a ne od biloj boji sklonog premijera. Da ironija bude veća, dok je ovog ljeta Dinamo prodavao najvrjednije eksponate, a Hajduk dovodio sve što je vrijedilo iz Kijeva i Donjecka, Mamićevi glasnogovornici iz medija su ljubomorno cviljeli kako je lako Hajduku kada im onaj koji je sad "sve učinio za naš Dinamo" iz Banskih dvora pumpa lovu.

"ZG u srcu" košta sedam milijuna kuna, a koliko mjesto u ključnom organu vrijedi HDZ-u?

"Bandić, Dinamo i Zagreb vole se javno, a maksimirski klub u njegovu srcu uvijek zauzima posebno mjesto" cijede se med i mlijeko na službenim stranicama Dinama na kojima se predstavlja Dinamov John F. Bandy. Tu naravno nema naznake koliko posebno mjesto u Dinamovom proračunu zauzima 25 milijuna kuna iz zagrebačkog, sedam milijuna iz gradskog Holdinga i približno jednak iznos od Turističke Zajednice Zagreba, jer prije nego što se između maksimirske klijetke i pretklijetke nastanio HDZ, na istom mjestu na prsima Dinamovog dresa je bila raskošno plaćena "turistička reklama" glavnog grada, kako je objašnjena replika zagrebačke registarske tablice kao prepoznatljiviji simbol metropole od licitarskog srca ili šestinskog šešira.

HDZ u srcu, Bandićeva lova u kasi

Treba li uopće reći kako je sav taj novac poluilegalno osigurao SDP-ov gradonačelnik Bandić kako bi "zagrebački klub vratio na staze stare slave".

U svakom slučaju, ovo Dinamovo svrstavanje je medijski, ali i predizborno kudikamo atraktivnije i intrigantnije od Kovača starijeg i njegovog glasa za "imnu i adeze" ili Drviševih i Ivaniševićevih poruka  jer kao što je Dinamo naizgled pobjegao iz crvenih skuta koji ga ptičji mlijekom hrane i razmaženo tetoše, tako je i Bandić postao otpisan u vlastitoj stranci, pa nije bez veze i tumačenje kako je ovo njegov odgovor Milanoviću. Predsjednik stranke mu je nedolaskom njemu sklonih vijećnika na sjednicu gradske skupštine onemogućio donošenje Generalnog urbanističkog plana Zagreba, a nakon izbora se očekuje pad aferama opterećenog Bandića.

Dinamo bez komentara

Šteta što nam kolega Cvijanović, iako je glasnogovornik kluba, nije htio komentirati ništa osim što je potvrdio autentičnost klupskog oglasa pa su tako ostala neodgovorena pitanja hoće li Dinamo možda nastupati s novom replikom reklame na dresu, misli li  klub kako će se ovaj potez negativno odraziti na odnos navijača prema klubu i na kraju, odakle uopće klubu za koji sigurno navijaju i simpatizeri drugih stranka i apolitičnih ljudi, pravo na ovakav potez.

Kako je Dinamo slijedio crvenu i crnu nit

U kopernikanskim obratima Dinamovih svjetonazorskih usmjerenja, promjena imena i pristajanja uz aktualne i vladajuće politike se više teško snalaziti i najvjernijim Dinamovim navijačima i kroničarima, pa ih samo ugrubo nabrojimo: prvo je 1911. bio purgerski i hrvatski Građanski, koji je ako je vjerovati zapisima Zvonimira Magdića - Amiga bio najbolji klub na Zemlji, ali se nažalost malo zaigrao, pa je nastupao i u prvenstvu tzv. NDH, dok su 50-ak kilometara od Zagreba u organizaciji iste "države" maljem ubijane na tisuće ljudi i bacane u Savu. Zatim je došao komunizam pa je navodno kao kaznu pred one koji su španali u kvislinškoj tvorevini stavljen izbor: na goli otočić ili u Beograd u novoformirani Partizan.

Od ostatka igrača Građanskog formiran je Dinamo, koji se tijekom olovnih godina Jugovine istakao specifičnim subverzivnim djelovanjem: na grbu je imao malu omraženu komunističku zvijezdu, ali utopljenu u segment povijesnog grba, odnosno zvijezda se nalazila "u srcu" šahovnice. Osim toga, Dinamom su od Marka Belinića do Franje Tuđmana - jedinog čovjeka koji je bio predsjednik dva kluba Velike četvorke: Jugoslovenskog sportskog društva Partizan i počasni predsjednik Croatie - predsjedavali sve sami visoki partijski funkcioneri i partizanski generali, ali se '90. otkrilo da su to sve bili hrvatski disidenti, po diktatu raspoređeni u klub koji "ne smije biti prvi".

Primarni krik mlade demokracije u Hrvatskoj je bio "BBB za HDZ", a transparent tog sadržaja je bio aktualan u sezoni jugo lige 89./90. Uskoro će Bad Blue Boysi masovno otići na fronte po cijeloj zemlji, a u njihovom odsustvu (točnije u prisustvu samo jednog njihovog predstavnika, koji je bio protiv promjene imena na skupštini kluba) je 1991. klub promijenio ime u nakaradnu kombinaciju HAŠK Građanski. Dinamov "Atletico Real" je naravno porodio Franjo Tuđman i tako klub po prvi put u povijesti službeno postaje režimski i produžena ruka vladajuće klike, a prije svega Tuđmanova igračka, kao antiteza svega što je Dinamo kroz povijest bio u očima navijača. Dvije godine potom preimenovan je u Croatiu, ali je sve ostalo isto, osim što su BBB po povratku sa ratišta dočekali pendreci i zabrane navijanja za Dinamo.

Prije sedam godina, a nakon Tuđmanove smrti,  vratio se Dinamo, a novi zaokret prema "drugovima iz komiteta" je pokrenuo, a tko drugi nego Zdravko Mamić, na kojeg bi se Tuđman, kada bi ga zamolio da vrati ime Dinamo izderao: "Mamiću, i ti si na liniji Moskva - Bruxelles - Manolić!".  Naravno da je prozaični Zdravko imao puno prizemnije razloge od ideoloških  jer valjalo je poplaćati vrtoglave račune od Croatijinog doba razbacivanja milijunima koji su došli na naplatu, a klub se nalazio u blokadi i pred bankrotom. Idealan spasitelj je bio populist na čelu grada koji osim što silno želi pravilno izgovoriti "kaj", u svom petoljetnom planu ima zacrtano da u samoprijegoru i ljubavi za Dinamo nadmaši sve velikane čije slike vise u Plavim odajama: od Canjuge do Ivana Šibla. Njegova "neprirodna" pripadnost SDP-u? Vidi pod Mamićeve razloge ovog saveza.

Aktualno izborno vrijeme je donijelo novu promjenu u smjeru okretanja vjetrokaza iznad maksimirskih loža  jer službeni Dinamo, za razliku od onog "romantičnog" navijačkog, uvijek je pravilno znao procijeniti pobjedničku stranu. Bandićevim padom u nemilost i Milanovićevom (doduše tek predizbornom) najavom, kako će nova SDP-ova vlast promptno okončati basnoslovna izdvajanja za Dinamo, bilo je vrijeme za "zahvalu" i "poziv", a Bandić će, rezonira Mamić, nakon izbora kao Tuđman poslije 1971. godine , ložu zamijeniti dekicom i tribinom Zapad.