Sudar dva najtaštija ovna na brvnu hrvatskog sporta
Foto: Ronald Goršić/Cropix, Montaža: Index
PIR malograđana na Sljemenu nije bio centralni "sportski" događaj početka godine. Konkurira mu ultimate fight autora obiteljskih projekata.
Haye i Kličko nemaju šanse pored sljemenskog Alija i žnjanskog Foremana
Bilo je samo pitanje kada će se dvije takve veličine i još veće sveznadarske taštine sudariti, jer Blanka ne može s Ivicom voziti paralelni slalom, kao što ni on nije u stanju mijenjati Ariane Friedrich. Zapravo, Gips je objasnio da može, jer "čovjek koji je u dvije godine naučio skakati u vis, je u Japanu postao svjetski prvak", pa se prebacivanje Ivice na hvatanje visina nameće kao novi trenerski izazov za polivalentnog stručnjaka.
Zamislite; fanatik Ivici promijeni spol (ime ne bi morao) i za atletsko SP u Moskvi ima dvije godine koliko je potrebno za istesati šampionku i pobijediti Blanku. Ivica bi tada umjesto majice "Ja nisam genije" nosila majicu s jučerašnjom izjavom Joška Vlašića: "Blanka je najbolja sportašica na svijetu, Ivice nema ni u tragovima u tim izborima, što znači da sam ja bolji trener od Ante za 2010. i to je činjenica" dok bi u publiku slala puse ne Nikoli Karabatiću, nego "tatiću".
Joško u kategoriji trenera godine nije izgubio od berača "šparoga" nego hrpe medalja
Dosta travestije, iako nakon šamaranja "patera familiasa citiusa altiusa fortiusa" nije grijeh narugati im se; Anti Kosteliću i Jošku Vlašiću nikada nitko nije osporio stručnost, znanje ili grandiozne uspjehe ostvarene s njihovim sinovima i kćerima, ali to uopće nije tema ove priče, koju je započeo Joško Vlašić uvrijeđen što mu je Ante Kostelić u izboru HOO uzeo očekivani naslov trenera godine, a dodatno je poentirao bacanjem udice o "beračima šparoga" koji su ušli u izbor u ostalim kategorijama.
Ako "Za Blanku organiziraju tamo neki miting", za čijeg sina se organizira raskošni cirkus na Sljemenu?
Naravno da se Kostelić ulovio na ovu ješku i u jednoj od njegovih tirada u kojoj su se ravnopravno našli Mozart i Hitler, paintball i rat u Afganistanu, radničko samoupravljanje i elitni novosteci, usput se očešao o suparnika "Svaka čast Blanki, za nju organiziraju tamo neki miting, to je lijepo..." Međutim, nakon sljemenskog preseravanja luksuzom, nagradnim fondom i "vipovcima", ako netko u bankrotiranoj banana-republici u obliku pereca nema pravo prigovoriti ovako nešto, onda je to onaj zbog čijeg se sina (nakon što se kćer umirovila) mota 20 tisuća sarmi, a ulice grada u kojem se sve održava blokiraju zbog prolaska dva autobusa skijaša. "Nije to skok u vis pa da si stalno prvi, jer ih pet ima sve skupa" dodatno će Ante pecnuti drugu stranu.
Ništa oni to ne govore zbog sebe, nego sve "zbog Blanke i Ivice"
Dva živahna starčića u svom prepucavanju paze napomenuti kako su sve to što su izgovorili rekli u afektu borbe za svoju djecu, a nikako ne, zaboga, zbog sebe, jer "smeta im omalovažavanje" uspjeha i nadljudskih napora koje njihova djeca i životni projekti podnose. Dakako da su u zajapurenu polemiku ušli jedino iz sebičnih pobuda, jer ništa od toga što su oni izgovorili gadeći drugog roditelja i njegovo dijete, nema "ni u tragovima" veze sa sportom i "povraćanjem" od napora, nego sa samozaljubljenim mudrovanjem dva filozofa.