IVANO BALIĆ danas će odigrati posljednju utakmicu u svojoj karijeri. U dresu njemačkog Wetzlara oprostit će se jedan od najvećih rukometaša svijeta.

 

"Kraj je došao tako brzo. Još uvijek osjećam da mogu sat vremena trčati gore-dolje, ali moram prihvatiti da to više nije realno. Vrijeme je za kraj", rekao je Balić, koji je s hrvatskom reprezentacijom postao svjetski i olimpijski prvak.

 

Portal Balkan-Handball pokrenuo je akciju "Ispratimo ga kako je zaslužio" u kojoj je pozvao sve ljubitelje rukometa da na društvenim mrežama pod hashtagovima ‪#‎balicforever‬ ‪#‎ThankYouIvano‬ i ‪#‎hvalaivano‬ objavljuju njegove fotografije, golove, izjave, anegdote i sve ono u čemu smo uživali gledajući rukometnog Mozarta posljednjih 15 godina.

 

 

Čitatelji Indexa:

"Hvala na svemu što si nam dao. Ono što je Meesi u nogometu,Ivano je u rukometu. Genij i čarobnjak. Takav se više neće roditi".

 

"Balić je rukometni umjetnik ne igrač, zbog takvih se utakmice gledaju s guštom i za to mu hvala!!! Malo je takvih kao on u sportu".

"Mnogi igrači u povijesti rukometa su trofejniji od Ivana. Ali nitko nikada nije bio toliko dobar i senzacionalan rukometaš kao Ivano u zenitu svoje moći. Šteta što u tom zenitu nije ostao duže".
 

 

 

"Kritičari su mu brojali svaku popušenu cigaretu, svako popijeno pivo ili izlazak množili sa sto razapinjajući ga u novinama. Ali zaboravili su da je teren jedino mjerilo. Tamo je Balić uvijek davao sve od sebe u tom trenutku čineći rukomet najjednostavnijom igrom na svijetu.  Znao je podnijeti kritiku, ali nikad nije dao na sebe. Odbacili smo ga iz reprezentacije kao i mnoge ostale. Iako se čini da je Ivano to olako podnio, budite sigurni da nije.  Način na koji se to učinilo definitivno nije pravi.  Osvojio je sve što se osvojiti može. Više puta proglašavan najboljim na svijetu, svjetski i olimpijski pobjednik.  Nosio je olimpijsku zastavu Hrvatske na OI 2012. u Londonu, a tada je dobio i svoju metro-postaju u Londonu uz još 361 velikana olimpijskog sporta.
 

Na žalost većine nas, primakao se i taj trenutak. Znali smo da je blizu, ali ne baš toliko. Za nekoliko dana Maestro igra svoju posljednju utakmicu u karijeri. Karijeri u kojoj je puno dao, rukometu kao sportu, sebi, Hrvatskoj, svima nama i sportu općenito. Odlazi najveći svih vremena u ovoj igri. Možemo slobodno reći kako će s petim danom mjeseca lipnja završiti jedna rukometna era. Bit će još velikih igrača, ali samo jedan će uvijek ostati najveći. Što reći nego hvala, hvala zbog svih nas koje si uveseljavao, hvala zbog tisuće i tisuće djece koji su se počeli baviti ovim sportom radi tebe, kojima si bio jedini pravi uzor. Rukomet će se i dalje igrati, dolaziti će neki novi momci, ali ćeš zauvijek ostati broj 1"; Roko Jurlina.

 

"Čovjek koji se, onako, nesretno, lijeno, aljkavo vukao po terenu, tumarao sportskim terenima, dugom, spartanskom, uvenulom kosom i masnom bradom, poput rock šamana. Igrao je rukomet onako kako bi Ayrton Senna ošinuo magijom druge vozače. Hrvatski Che Guevara. Uvijek na rubu, kao artista na žici. Kao iluzionist koji bi provukao loptu kroz noge, u skoku dodao iza leđa, nešto poput labuđeg pjeva, režiser koji bi izvodio najsavršeniji zeppelin na daskama rukometnog teatra. U najgrublju igru na svijetu, diktirao je nova pravila igre, spojio je, i umotao u celofan, umjetnost, agresiju, poeziju, hrabrost, emocije, rat. Čovjek koji je volio košarku više od rukometa. Petrovića više od Čavara. Nash-a više od Richardsona.

Dirigent rukometnog orkestra, pod čijim su ravnanjem izvedena jedna od najznačajnijih djela hrvatskog sporta. Hvala ti na svoj iluziji koju si nam pružio".