Titula za "kibice" iz svečane lože: Dinamova HNL sezona u deset slika
Foto: Hina, Screenshot
POGODAK Pavičića dao je naznačiti, a nakon novog gola Čopa bilo je jasno da će to biti dan proslave naslova u Maksimiru. Ili točnije, obilježavanja novog naslova, jer nazvati slavljem jučerašnja zbivanja na maksimirskom stadionu nije u skladu sa terminologijom. Dinamo je ovaj put osigurao naslov četiri kola prije kraja, jasno je sve bilo već ranije, mada će dežurni zlobnici reći kako je prvenstvo osigurano i mnogo prije početka same sezone. No ovo nije priča o onom zakulisnom, ovo je osvrt na sezonu Dinama iz oka običnog promatrača domaćeg nogometa, uz sav osjećaj besmisla koji će neki događaji kod njega izazvati.
Sezonu Modrih saželi smo u nekoliko slika.
Slika prva: "Ljetni" Jurčićev Dinamo i "kontrolirana panika"
Već godinama Dinamovcima srpanjski i kolovoški prvenstveni ispiti postoje tek u svrhu priprema za kvalifikacije za Ligu prvaka, mahom lakši raspored uglavnom im ne stvara probleme pa se već do Velike Gospe, najdalje do rujna, Hajdukovci, a po novome i Riječani, hvataju za glavu gledajući bodovni zaostatak.
Za malo promjene, ovaj put je Modrima dva boda neplanirano otkinuo Hrvatski dragovoljac, dok se remi na Kantridi i ne može nazvati velikim kiksom. Uglavnom, gubitak četiri boda, koji je mogao biti i veći da Soudani protiv Splita nije po prvi put u sezoni spašavao pobjedonosnim pogotkom, ostavio je otvorena vrata neizvjesnosti i nakon tradicionalne reprezentativne stanke početkom rujna.
Prvih šest kola s klupe je naređivao Kruno Jurčić, no nakon poraza od Austrije Beč u prvom susretu posljednjeg pretkola Lige prvaka Mamići više nisu imali strpljenja za njegov "kontrolirani nogomet", koji je zapravo bio bliži pojmu "kontrolirana panika".
Slika druga: Sjećate li se Tanca i gledanja u leđa Hajduku?
Po prvi put u sezoni na strateško mjesto zasjeli su Zoran Mamić i Damir Krznar, kupili javnost izvedbom u Beču i s dvije pobjede u HNL-u, a onda je iz mazohističkih razloga Zdravko Mamić vratio u sedlo Branka Ivankovića, u novom nastavku maksimirskog ringišpila s isluženim trenerskim imenima.
Tanac je premijeru svoje trenerske vizije imao u derbiju, a u grotlu Poljuda Pašalić ga je prizemljio i po prvi put nakon nekoliko sezone stigla je naznaka uzbudljivog prvenstva. Bijeli su bili u euforiji, bila je blizu i Rijeka, a Modri su u rujnu i listopadu nastavili s poklonima.
Remizirali su u Zadru, Soudani je Ivankovića spasio u Osijeku, u sudačkoj nadoknadi protiv Rijeke u Zagrebu, ali poraz na Parku mladeži presudio mu je nakon pet HNL ispita. Zapravo, vjerojatno se malotko nakon ovakvog raspleta sjeća posljednje (zasad) epizode "Tanca u Dinamovom sedlu".
Slika treća: Povijesna petarda Hajduku u kup derbiju
Dinamo je nakon toga gledao u leđa Hajduku puna dva kola, a nešto uvjerljivijim završetkom jeseni ipak se na zimsku stanku otišlo s pet bodova prednosti, uz susret manje. Bilo bi to i izraženije da Maglica u sudačkoj nadoknadi zagrebačkog derbija, onog s ujedinjenim navijačima, nije Splićanima donio bod, no sve se vratilo par dana nakon toga u izvedbi i rezultatu koji će zapravo obilježiti ovu sezonu Dinama.
U prvom susretu četvrtfinala Kupa Hajduk je ispraćen s 5:0, za pozitivan dojam koji je naglo prebrisao sve turbulencije jeseni. Bio je to ujedno najveći poraz Hajduka u povijesti derbija s Dinamom, a svoj prvi pogodak Bijelima u tom je susretu zabio i Alen Halilović.
Slika četvrta: Zoki na proljeće pohvatao konce
Nije početak proljetnog dijela sezone bio blistav, Mamić je i protiv Istre 1961 i Splita i HD-a uzeo sve bodove, no pogotovo protiv Splita ne bi bilo nezasluženo ni da su izgubili planirano. Potom se na Kantridi u derbiju Halilović u valjda najkonkretnijem svom nastupu u modrom dresu pobrinuo za novi remi, nakon što je Sharbini Limi "polomio kičmu".
Kako je u to vrijeme Hajduk bio u naletu, sve je vodilo k tome da će Vječni derbi u Splitu ponovno biti uzavreo, a tada šest bodova prednosti nije bilo nedostižno iz kuta Bijelih. Ipak, uz njihova dva kiksa na Poljudu je atmosfera splasnula, Zoki je sudeći po izvedbama u to vrijeme ("šestice" Istri i Slavenu, lagan prolazak u finale Kupa) konačno izbacio mučenje iz igre svoje momčadi.
Domaća superiornost potvrđena je sasvim zasluženim slavljem na Poljudu i zapravo je tad sve i konačno zaključeno.
Slika peta: "Mrak" protiv Osijeka
Očito su svi u Maksimirskoj 128 pomislili da je gotovo jer uslijedilo je pomračenje u Osijeku. Tadašnji fenjeraš, koji je tjedan dana prije poražen u Sigetu od glavnog konkurenta za ostanak, slavio je nad liderom u susretu filmskog raspleta. Za konačnih 3:2 domaćin je zabio nakon sad već kultne akcije u sudačkoj nadoknadi, komično bezuspješnog pokušaja namještanja zaleđa prethodilo je sudačkoj trkačkoj superiornosti nad nekolicinom igrača Dinama, sasvim dovoljno za tek četvrtu pobjedu Osijeka u tada 28. kolu prvenstva. Još se neshvatljivijim ovaj "mrak" čini nakon što je dva tjedna potom Dinamo na Maksimiru pregazio Rijeku kao plitak potok.
Slika šesta: Konačni rastanak sa Sammirom
Otišao je Jorge Sammir Cruz Campos, jednom zauvijek iz Dinama, po svemu sudeći. Došao je svojedobno za 1,4 milijuna odštete, takve su informacije iz kluba, s godišnjim gažama uložilo se u njega preko 3,5 milijuna eura, a sigurno je tu bilo i pokojeg "Tatinog" bonusa. Gledali smo ga godinama, očekivali su od njega i Dinamovi čelnici i treneri i navijači nogometna čuda, ponekad su, budimo realni, to i dobili kroz asistencije, driblinge i golove, ali nikad u onoj mjeri u kojoj se to najavljivalo, u onom kontinuitetu koji sugerira da je iz talenta nastao kompletan igrač.
Pamtit će maksimirske tribine njegove izvedbe protiv Villarreala i Malmoa, superiornost u HNL-u, ali i otpor prema Sammiru kao simbol otpora prema Mamiću, ponajviše izazvanom njegovim guranjem u reprezentaciju. Pamtit će se nedisciplina van terena, ponekad i na njemu. Uostalom, baš je navodno odbijanje uklizavanja u lokvu vode na treningu zauvijek prekrižilo Sammira u Dinamu.
Otišao je na stražnja vrata nakon sedam godina u klubu kao igrač koji je uvelike obilježio jedno desetljeće Dinama, skrasio se par mjeseci potom u Getafeu, u Primeri, daleko od "slučaja Sammira", u što se na kraju pretvorio njegov boravak u Hrvatskoj.
Slika sedma: Proljetne ozljede i nepodopštine
Da ne bude sve baš tako idealno, proljeće je obilježeno ozljedom nekolicinom igrača, od kojih i nekih stožernih, a mahom su to bili stranci. Sve je krenulo s ozljedom najvećeg zimskog pojačanja, stopera Taravela, da bi potom s istom dijagnozom puknuća križnih ligamenata koljena stradao i Addy. Značilo je to dugotrajnu stanku, propuštanje proljetnog dijela sezone, ali vjerojatno i početka iduće, onog najbitnijeg dijela. Ubrzo je teže nastradao i Pamić, a potom je najsvježija ozljeda Fernandesa, koji je slomio nogu i otpao za kvalifikacije za LP, a došao je u pitanje i njegov ostanak u Zagrebu. Dodamo li ovome ozljede i na kraju rastanak sa Sandomierskim, već postoje temelji za priče o "prokletstvu stranaca".
Slika osma: Prodaja Alena Halilovića
Kraj veljače ove godine obilježilo je intenziviranje transfera Alena Halilovića i nakon višednevne sage i pregovora konačno je i službeno obznanjeno kako će 17-godišnjak karijeru nastaviti u Barceloni. Završila je tako dugogodišnja težnja čelnika Dinama da s njim ostvare višemilijunski transfer, završilo je višegodišnje mučenje medijskog prostora napisima o njegovom talentu, mogućnostima, odnosu s ocem i oca sa Zdravkom.
Na čiju korist, tek će se vidjeti, Haliloviću slijedi veliko dokazivanje, dok je Dinamo utržio tek sigurnih 2,2 milijuna eura, sve ostalo ovisi o igračevim nastupima u novom klubu, odnosno mogućim bonusima. Halilović nije, eto, dobio priliku igračem postati u svom klubu, zakon tržišta i jasna trgovačka politika Dinamovih čelnika odvela ga već sa 17 godina u "pečalbu".
Slika deveta: Soudanijeva zaleđa
Nije cilj okaljati zasluženost ovog Dinamovog naslova, no i ako zanemarimo sudačke greške i pogurance na štetu i korist Dinama, dva su zaleđa ipak bila drukčija od ostalih. U oba je u naslovnoj ulozi bio Soudani.
Prvo je u Zadru u 11. kolu poništen Soudanijev pogodak pri rzeultatu 0:0, ujedno i konačnom rezultatu susreta, a na koncu je ostalo iz priča nejasno je li poništen jer je pomoćni sudac signalizirao zaleđe ili baklju u terenu. Zanimljivo je tek da su gotovo svi hrvatski mediji donijeli zaključak kako zaleđa nije bilo, kako je odluka na štetu Dinama, Ivanković je poručio kako je "iz svojih izvora doznao da je sve bilo regularno", a čak je i Tudor izjavio sljedeće: "Malo je neobično vidjeti u hrvatskoj ligi da Dinamovom igraču u toj situaciji sude zaleđe. Malo se šalim, ali svakako nije bilo zaleđe i očigledna je pogreška suca."
I ne bi tu bilo ništa čudno, da je zapravo sa snimke jasno, i uz kadar koji nije idealan, da je zaleđe, eto, bilo, odnosno da pogodak nije niti trebao biti priznat.
Druga priča donosi jednu vrlo neuobičajenu sudačku pogrešku, ovaj put je riječ o susretu 23. kola, Dinamo je svladao HD s 1:0, a pri 0:0 je Soudani jedan ubačaj s lijeve strane glavom proslijedio u stativu. Bio je pritom debelo u zaleđu, barem metar, pomoćni sudac nije imao nikakvu prepreku da to vidi, čak i da je zakasnio korak dva, a nije sporno niti kako nije riječ o povratnoj lopti. Uz komentar Ivice Blažička "dojam je da je bio u zaleđu" ostaje zaista začuđujuće, na svaki pogled snimke sve više, što je ovom prilikom radio pomoćnik.
Slika deseta: Proslava naslova kao uvreda tom pojmu
Nakon posljednjeg sučevog zvižduka u susretu protiv HD-a postalo je i teoretski jasno da je Dinamo došao do devetog naslova u nizu, kao što je još jednom ponudilo sliku maksimirske depresije. U dijelu sezone kad stadione prvaka diljem Europe i svijeta pune deseci tisuća ljudi, na Maksimiru slave tek deseci iz svečane lože, "kibici" i obitelji podobne ovoj klupskoj vlasti. Baš kao da je preslikana situacija iz vremena Tuđmanove Croatije.
Na stadionu se u srijedu okupilo oko tisuću gledatelja. Jedva dovoljno da se nadglasaju igrači, ako se to uopće u ovom slućaju može sa sigurnošću reći.
Sasvim dostatno da se nadležne osobe zapitaju rade li možda nešto krivo.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati