Foto: Cropix / Nikša Stipaničev

NAJPOŠTENIJE bi prije ove brzopotezne analize jeseni nogometa u Hrvatskoj bilo postaviti pitanje: govorimo li uopće o regularnom natjecanju? No, taj pojam olako se prostituira, pa su rijetki oni koje pogađa kada ga čuju. A neke bi trebalo pogađati, jer financijski krah Lige 16, vjerojatno nije najveća prevara hrvatske lige, no ima razorne posljedice.

Dinamu ćemo upisati još jedan naslov na kraju polusezone, koju je u velikoj mjeri opet obilježio Zdravko Mamić svojim tempiranim zabavama pod zapadom, od kojih su neki, poput ribanja Hrvoja Maleša, bili antologijski.

Hajduk sam sebi svoj neprijatelj

Kad smo već kod Maleša, jedini konkretan potez koji je Hajdukov predsjednik napravio bilo je oblijetanje oko Mamića, pa čak i ako je potrebno u vlastitom aranžmanu doletjeti do Kantride, kako bi sjeo u krilo Dinamovom bossu. Dok je po uzoru na njega u reprezentaciju gurao Tomasova i Sharbinija, njegova momčad nije mogla pobijediti Karlovac, Lokomotivu, Inter...

Priča je svake godine ista; Dinamo se proglasi prvakom u kolovozu, no Hajduk u principu uvijek izbaci sam sebe iz utrke. Svake godine sve je tužnije gledati kako se klub iznutra urušava, ali navijači izvana ne daju da se sruši.

Zato i amnestiraju od krivnje Krasimira Balakova, (kojem je oprošteno ono što domaćem licu nikada ne bi bilo), i svoju borbu usmjeravaju prema upravi i igračima. Nakon što su u najvažnijoj utakmici sezone ispali i iz Kupa, Balakov je ostao u sedlu i protiv Zadra, tvrdi, odigrao najtežih 90 minuta otkako je u Hajduku. I ne uzrujava se, ne pomišlja na ostavku, što je sasvim u redu. Od velike uprave ne mora strahovati, jer oni su u skandalu i kada tiskaju božićni kalendar.

Hit su Les Miserables

Kalendar na kojem od iduće godine u opet nema Dinama u Europi. Stoga ne čudi vapaj ''predsjednika'' Dinama Mirka Barišića nakon remija s Cibalijom ''imamo previše igrača, nekih se definitivno trebamo riješit'i'. I bez ozlijeđenih Bišćana, Atte i Chaga Jurčić ima na raspolaganju 30 igrača. Tako da su slučajevi Krstanović i Cufre bili samo pitanje vremena.

U Dinamu rosteri igrača funkcioniraju kao u hokeju. Ako Alispahić slomi ruku dovedi Pokrivača, ako fali iskustva ponudi Šimuniću, ako vidiš nekog bivšeg reprezentativca kako se muva oko stadiona - dovedite ga Mamiću u ured. I tako se dogodio, jedan od rijetkih konstantno dobrih u Ligi prvaka, Jerko Leko. U drugim pak, klubovima funkcionira kao u ratu - tko prizna da je gladan ne voli svoj klub.

A u nekima su, saznali smo, i gladni i žedni. Ali ''eto rekao sam vam, to vam je ta njegova liga 16'', prosvijetlio je novinare Gandalf iz Rusanove. Otklonivši i najmanju pomisao na odgovornost kuće hrvatskog nogometa za stanje u istom sportu kojem predsjedaju. Bez obzira što im je ta ista liga odgojila 70 - posto reprezentacije.

U sjeni sazrijevanja Hrvoja Maleša, Šimunićevog 99,9-postotnog ostanka u Njemačkoj, Dinamove reprize Partizana u Ligi Prvaka, priča jeseni su nogometni ''Les Miserables'' i šutljivi stoper koji se odlučio pohrvati s najtežim protivnicima do sada. Iako je zaustavljao i Ronalda i Batistutu, Dario Šimić naišao je na najteže do sada - Talakiće, Pauke, Karađole, Laljke i mnoge druge. A priznat ćete, kad su obećanja u pitanju to su - opaki golgeteri.

Mario Jurić i Dario Šimić, su za birokrate HNS-a i gore spomenute ''nelegalni odmetnici'', a za igrače Karlovca, Šibenika, Varaždina i drugih utopljenika eventualno svjetlo na kraju tunela. Jer riječi koje su se ove jeseni najviše nosile su - štrajk i arbitraža.