UISTINU je teško bilo podnijeti nenormalno visoku temperaturu u Podgorici, možda jednako nesnosno kao i katastrofalnu igru Hajduka u nastavku, a kada se to dvoje spoji, dobiva se jednom riječju pakao.
>>> Remi Hajduka i Budućnosti
>>> Pudar: Vrlo sam nezadovoljan
Moramo priznati da je bilo sramotno gledati predstavu Hajduku protiv Budućnosti, pogotovo onu u drugom dijelu. Iako je već odavno poznato da je hrvatski klupski nogomet spao na niske grane, svake godine iznova se nadamo da će se nešto promijeniti, a onda dođu neki Khazar i Budućnost i opet surova stvarnost izađe na vidjelo.
Momčad za koju su mnogi govorili da bi se teškom mukom borila za opstanak u 1. HNL, očitala je Hajduku nogometnu lekciju. Ipak da ne bi bilo sve tako crno, moramo spomenuti da je u prvom poluvremenu Hajduk uistinu djelovao opasno, zrelo i pametno. Hrgovićev rijetko viđen pogodak iznenadio je sve prisutne na stadionu, a zasigurno i one pred malim ekranima. Sigurni smo da dobar dio njih nije ni znao da Hrgović zna onako pucati.
No, drugi dio potpuno je bacio sjenu na prvi. Budućnost se otvorila, trener Saša Petrović izvadio par aduta iz rukava i Budućnost je pokazala da za ovakvog hajduka "budućnosti" nema. Splićani su djelovali tromo, nezainteresirano, a tek su u rijetkim navratima pokazivali da su nekakva momčad. Budućnost je nakon pogotka Ščepanovića krenula još ofenzivnije i njihova se upornost srećom po Hajduk nije isplatila u posljednjim trenucima utakmice kada Milić u dva navrata nije bio precizan iz vrlo izglednih situacija.
Budućnost je jedna prosječna momčad u najbolju ruku, tek nešto odskaču mladi napadač Durišić i danas sigurni zadnji red. Golman Vujadinović je, vidjeli smo, kikser, kao što su nam rekli i domaći navijači, a lijeva strana sa Delićem i Vukovićem u prvom poluvremenu gotovo da nije postojala. Desna nešto aktivnija, ali ništa posebno. Ono što je važno napomenuti da nije Budućnost bila toliko dobra u nastavku koliko je Hajduk bio tragičan. Akcije nisu plod, izuzev rijetkih, dobrih kombinacija, vec grešaka Hajdukovih igrača.
Napomenut ćemo samo jedan podatak. Kada je početkom drugog poluvremena Ščepanović zamijenio Raičevića, pitao sam kolegu novinara iz Podgorice kakav je ovaj. On je samo rezignirano odmahnuo rukom i rekao: "Nikakav". Upravo taj "nikakav" igrač matirao je Hajduk.
Sve u svemu loše. Loše i loše. No, kako to uvijek biva sutra će se već naci novi izgovor koji će opravdati Hajdukovu lošu igru. Pa će to biti nesnosna vrućina, zatim nedovoljna spremnost igrača, pa neuigranost Cernata i napadača, a kad ponestane izgovora reći će: Pa 1:1 i nije loš rezultat. Ruku na srce i nije, ali teško je gledati kako se Hajduk i Dinamo muče sa klubovima objektivno daleko nižeg razreda. Samo nižeg od koga, pitamo se?
Rukavina
Mali Rukavina ne zna jednu najosnovniju stvar. Gol se ne može dati ako se ne puca na gol, a on nije zapucao na gol otkada je došao iz Šibenika prije šest mjeseci. I Podgoričani govore da se vidi da je igračina, da zna sve s loptom, da je brz, ali to nije ni približno dovoljno. Ako ne može dati Budućnosti gol pa kome onda može, bez podcjenjivanja crnogorskih suparnika.
Cernat
Čudesni Rumunj se od čarobnjaka samo u par dana pretvorio u blijedu krpu. Ma vidi se da on zna s loptom, da je vižljast, ali ovaj kao da se sakrivao cijelu utakmicu. Neki kažu da je ova nenormalno visoka temperatura djelovala na "Ukrajinca" pa ovaj nije mogao ništa. Svakako treba pričekati s onom uplatom od dva milijuna eura za otkup njegova ugovora. Barem neko vrijeme.
Za kraj
Pustimo sve one priče da je Hajduk dobrodošao u Crnoj Gori, da se Splićani ovdje dočekuju kao veliki prijatelji. Današnja događanja govore potpuno suprotno, od incidenata prije utakmice do onih na utakmici. Povici: "Ubij, zakolji, da Hrvat ne postoji", čupanje stolica i vrijeđanje samo su dio repertoara koji su Crnogorci spremili za Torcidu. Proći ce još puno vremena prije no što se stvari na Balkanu smire bar na tren.
O Budućnosti
Budućnost je jedan simpatičan klub. Interesantni stadion trenutno se obnavlja, stoga nekolicina tribina nije imala dozvolu, iako ni to nije spriječilo Podgoričane da zasjednu i tamo. Sjeverna i južna tribina, koje su ugostile najvjernije navijače oba kluba, interesantne su utoliko jer se sa njih uopće ne vidi vratar na bližoj strani. Što se tiče ograda i valute, Crna Gora je već odavno u Europi, jer travnjak od tribina dijeli tek nekoliko metara i možda metar visoka ograda. Travnjak je vrlo lijep, idealan za igru, a navijački dekor na jednakoj razini.
U kuloarima se priča da je najveći posjet na tribinama u Podgorici bio 19.000 navijača, 1969. godine protiv Slobode kada je Budućnost ušla u prvu ligu, dok je drugi najveći bio upravo protiv Hajduka, 17.000 1979. godine. Stadion je sada nešto drugačiji, ali današnja posjeta od 11.000 premašila je sve dosadašnje cifre, pa i onu odnedavno kada je novoosnovana reprezentacija Crne Gore igrala svoju prvu utakmicu protiv Mađarske. Torcide je na kapacitetno smanjenoj južnoj tribine bilo negdje oko 1200.
Za kraj vrlo je važno napomenuti da je gostovanje Hajduka izazvalo nezapamćen interes u Podgorici do te mjere da se danima ni o čemu nije pričalo osim o utakmicu. Mjere osiguranje bile su najveće u povijesti grada.
Iz Podgorice: Vedran Buble
Foto: Veljko Grbeša