Razgovarao: Marko Petrak
Foto: AFP

55 UBOJSTAVA dnevno, 60 tisuća pokušaja ubojstava godišnje, silovanje svakih 26 sekundi, više od pet milijuna osoba zaraženih HIV-om...Osim ovim stravičnim podacima, Južna Afrika se može podičiti i najvećom stopom napada među svim svjetskim državama, kada su u pitanju otmice, tu su drugi, a u pljačkama "tek" treći. Ne čudi panika koja se polako razvija kako se bliži početak Svjetske nogometne smotre - prve na "crnom" kontinentu.

Ako pitate ljude koji su imali iskustva s ovom zemljom, dojam je da "nebu dobro". Kažu - "oni koji to nisu doživjeli, ne mogu si niti predočiti što im se sprema".

"Nije mi jasno kome je uopće palo na pamet da se takvo natjecanje organizira u Južnoj Africi. Vjerujte mi na riječ, bit će velikih problema i krvoprolića. Onog tko se toga sjetio, trebalo bi ubiti. Ne znam niti tko će tamo gledati te utakmice jer crno stanovništvo nema novca za karte. Pročitao sam da će dodatno osiguranje činiti 2 tisuće njemačkih policajaca. Pa te će policajce trebati čuvati da netko njih ne ubije, vjerujte mi", objašnjava Bruno Zajec, zagrebačka hokejaška legenda, bivši "medvjed", koji je u nekoliko navrata posjetio Južnu Afriku.

"Moj sin je tamo igrao hokej i radio kao trener punih deset godina. Neki mediji su napisali da sam izjavio kako nikada ne bih živio u Južnoj Africi. To nije istina. To je najljepša zemlja na svijetu, ali je ujedno i najopasnija bez ikakve dileme", dodaje Zajec i pojašnjava:

"Recimo, u centru Johannesburga nema šanse da vidite bijelog policajca, on bi odmah bio ubijen. Isto je i s bijelcima uopće u tom dijelu grada. Zna se da je to crnački kvart i da su bijelci doslovno u životnoj opasnosti čim tamo hodaju. Neće biti problema za igrače i za osoblje, njih će zatvoriti u kaveze kao pse. Problem će biti za turiste koji ne znaju što ih čeka i nisu navikli na takve stvari."

Koje su najveće opasnosti za ljude koji se ipak odluče otići na SP?

"Alkohol je jeftin i to bi mogao biti problem za sve navijače koji će se opustiti. Popit će malo, otići na mjesta na koja ne smiju i tu vrebaju opasnosti. Čim se izdvojite iz skupine, vi ste potencijalna meta za napad i pljačku. Napadači su kao hijene, napadaju pojedince, a boje se da ih u policiji ne prepoznate pa im je lakše svoju žrtvu ubiti i tako biti miran. Tamo život doslovno ništa ne vrijedi."

Koja su vaša negativna iskustva?

"Ja sam svašta doživio, a bio sam upozoravan od ljudi koji su znali što i kako. Bio sam opljačkan i napadnut, no kao stariji čovjek sam i dobro prošao. Mom sinu su ukradena dva auta. Evo jedne bizarnosti: kriminal ide toliko daleko da vam na cesti ukradu sendvič iz ruke bez pardona. Tolika je bijeda među crnim stanovništvom da su prisiljeni na takve stvari. Nemaju izbora i ne prezaju ni pred čim."

Što je s policijom?

"Ma kakva policija. Mom sinu je preko ljetne stanke znalo nestati pet ili šest igrača iz ekipe. Ili bi se odselili u druge zemlje u potrazi za boljim životom ili su pobjegli jer im je netko od obitelji ubijen. Bilo je slučajeva da su čak i oni poginuli. Policija ne radi svoj posao, a kada dođete prijaviti krađu ili napad, doslovno vam se smiju. Ima toliko kriminala da mu se nemoguće suprotstaviti."

Kako onda preživljavaju bijelci koji žive, recimo, u Johannesburgu?

"Bijelci su strogo izolirani od crnaca. Žive u kvartovima kao što je Pantovčak u Zagrebu, kuće su im ograđene žicom pod visokim naponom, čuvaju ih ljudi sa strojnicama. S druge strane, život je jeftin, možete vrlo povoljno i kvalitetno jesti i piti njihova odlična vina."

Imate li kakav savjet za sve one koji će se naći dolje za vrijeme SP-a?

"Najbolji savjet svima koji se odvaže na ovaj potez je da se drže u skupinama od sedam ili osam ljudi. Tako su najsigurniji. Neka se raspitaju gdje se mogu kretati, a gdje ne. Kada su u automobilu, trebaju se zaključati i držati distancu od sljedećeg auta da se uvijek može pobjeći ako bude nužda. Ja sam novac uvijek držao u hokejaškom suspenzoru koji je bio modificiran, dok bih u džepovima imao samo pedesetak kuna u njihovoj valuti. Treba se paziti i taksista jer je teško procijeniti tko je stvarno taksist, a tko nije."

Pretpostavljamo da je odlazak i ozbiljan zdravstveni rizik?

"Od bolesti se najviše morate bojati HIV-a, naravno, ako se planirate upuštati u seksualne odnose s lokalnim stanovništvom. Pretpostavljam da će dosta turista i navijača probati i prostituciju. Ostale tipične bolesti karakteristične za Afriku nisu tako česte. Ja se čak nisam niti cijepio protiv zaraza, a nije bilo nikakvih problema."