Foto: Cropix / Duje Klarić, V. Dugandžić 

OVAJ put nije bilo suza. Samo prokleta realnost. Nakon dva zahvata kojima je pokušala otkloniti probleme Ahilove tetive, i sezone u kojoj uopće nije skakala, stigla je nova kušnja. Blanku Vlašić napala je bakterija. Pije antibiotike, trpi bol i ne trenira. Stvari su jasne - u London ne želi ići "onako bezveze". Ne želi strahovati hoće li uopće ući u finale. Bio bi to poraz, a Blanka želi pobjede. Tako razmišlja danas, nakon što se uvjerila da će uopće moći nastaviti s karijerom. Da, stvari su otišle tako daleko. I zato kaže da bi odlazak u London za nju bio bonus.

"Vrijeme je da budete upućeni u razvoj događaja tijekom posljednjih mjeseci. Suočavala sam se s mnogim problemima. Ako ste primijetili, nisam na ovu presicu ušla baš lepršajući", kazala je pred novinarima u Splitu.

"13 godina karijere prošlo je bez ozljeda, to je blagoslov, malo koji sportaš se time može pohvaliti. Prije par mjeseci snašla me ozljeda koja je zahtijevala operaciju. Jednostavno, moralo se i smatram da sam operacijom kupila novih 13 godina karijere", nastavila je.

"Ne želim ići u London i skakati 190 cm"

"Ne želim ići u London i skakati 190 ili 195 cm. Svi znaju što me zanima u Londonu, ali opet, ne želim ugroziti deset godina svoje karijere. Ne želim živjeti u strahu. Dva puta bila sam na Olimpijskim igrama i znam što to znači. Ne želim strahovati i strepiti hoću li ući u finale. To bi bilo poražavajuće. Kada dođe vrijeme za polazak, znat ću - idem ili ne idem."

Krajem siječnja zbog problema s Ahilovom tetivom obavljen je artroskopski zahvat na skočnom zglobu i u kosti pete odraznog stopala), a s prvim danima proljeća stigle su nove nevolje. Kako su prolazili treninzi, bol u nozi postajala je sve jača, a kad je dijagnoza pokazala da joj je bol stvarao jedan komadić kosti koji je prilikom operacije ostao unutra pribjeglo se novom zahvatu. I tu, nažalost, nije kraj. U bolnici je Blanka zaradila infekciju. Bakterija je neugodna i zahtijeva duže liječenje, a to znači - veliki upitnik nad Londonom.

Dobila je novi zglob i novi otisak stopala

"31. siječnja obavila sam artroskopski zahvat i treba naglasiti da su to dvije operacija u jednoj. Kost je smetala Ahilovoj tetivi, doslovno je ušla u nju. Odstranili smo to i obrijali dio Ahilove tetive, ali i napravili cijelu rekonstrukciju zgloba. Zatim su krenula okoštavanja, zglob je izgubio pokretljivost i oštećivao tetive."

Jednostavnije rečeno - Blanka je dobila sasvim novi zglob. Oporavak je trebao potrajati dva mjeseca, ali...

"Možda za nekog kome je sport trčanje po Marjanu jednom tjedno. Ja nisam ta."

Uz novi zglob, Blanka je morala raditi nove uloške, promijenio se i otisak stopala.

"Ušli su mi u zglob s dvije strane. Jedan šav bio je sumnjiv, ali bio je toliko malen da sam mislila kako se ne može zakomplicirati."

Bilo je i boli, ali one zdrave, ističe.

"Sve dok tijekom bazičnih priprema šav nije počeo bujati. Pod prstom sam napipala nekakvu kuglicu i boljelo je. Flasteri nisu pomagali, pokušali smo iscijediti sadržaj vani, ali bio je to granulom, tijelo se štiti na takav način. No, stvara i novi problem. Morali smo to vaditi, pod lokalnom anestezijom dobila sam nova četiri šava."

"Prvi put sam uzela štake, ali neću odustati od namjere da ipak odem u London"

Uzela je desetak dana i čekala da zaraste. Krenula je put Londona i kod dr. Đurovića odradila terapiju s posebnim uređajem na Ahilovoj tetivi. Kada su šavovi već bili zreli za skidanje, trčala je bez boli. Optimizam se vratio.

"Kada smo skinuli šavove, rana se brzo otvorila. napravila sam i prvo malo skakanje s zaletom od četiri koraka. Znala sam da sprinterice nose neke posljedice. Tu večer mislila sam da je sve OK, da ću stvar riješiti ledom.  Rana nije izgledala dobro, ali mislila sam da sam na konju. Bila je to prva i zadnja bezbrižna večer. Sutra ujutro probudila me bol i prvi put nakon operacije uzela sam štake. Tada mi je bilo važno samo da mi netko kaže da ću nastaviti karijeru. Doktor iz Švedske rekao je da dođem što prije. Kada me vidio rekao je da sumnja na infekciju."

"U tom trenutku bilo mi je lakše, jer sam mislila da je unutra sve smrskano. Prešla sam na antibiotike, potvrđena je infekcija. Nismo znali o kojoj je bakteriji riječ, ali nije MRSA najozbiljnija. I dalje nisam mogla hodati. Za par dana bacila sam štake, ali to nije bilo to. Nakon deset dana na antibioticima, rana napokon dobro zarasta. Tetiva i zglob na kontrolnom magnetu, pokazalo se, u odličnom su stanju. Moja karijera ne dolazi u pitanje. Ono što je pod upitnikom, to su ova sezona i Olimpijske igre. Neću odustati od namjere da odem u London", poentirala je i još jednom naglasila da treba realno sagledati stvari.

"London bi za mene u ovom trenutku bio bonus. To nije tragedija, ima toliko težih sudbina od moje.  Uopće ne sumnjam d  drugi dio moje karijere tek slijedi. Ne planiram odustati, tvrdoglava sam i uporna. Osjećam da još nisam rekla svoje. Treba gledati naprijed, s ciljem da se ne ponovo loša sezona."

"Ovo je moj poziv, nisam za penziju!" 

Krajnji rok za odluku u Londonu je dan prije puta.

"Ne bih se igrala s postocima. Budite iskreni, zar želite da tamo idem bezveze? Nema potrebe za suzama, emocije zamagljuju pogled, a meni treba bistra glava. Nema te zlatne medalje do koje dođeš glatko."

Blanku sada čeka jačanje zgloba i čekanje. Želi se vratiti treningu.

"Za ovo sam rođena, svakim dijelom svog bića osjećam da je ovo moj poziv. Nije vrijeme za mirovinu, ne mogu se zamisliti da radim nešto drugo. Bog mi je poslao kušnje, vjerujem da ću ih pobijediti i naučiti nešto."