Foto: Index

ERIC CANTONA, veliki nogometni umjetnik i filozof, legenda Manchester Uniteda i Leedsa, slikar, bonvivan, aktivist i zadnja dva desetljeća istaknuti glumac, u Hrvatsku je došao povodom premijere njegovog novog djela "Anka".

Dječji film koji prati fantastične avanture istoimene djevojčice, koja se nalazi između dvije vatre, sirotišta i nasilne majke. Film koji je nastao po knjizi Mate Lovraka, režirao je Dejan Aćimović.

Ali, u punom smislu riječi je i Cantonin, jer slavni i svestrani Francuz u njemu igra glavnu mušku ulogu i to "Brazilijanca", kako u idiličnom šumskom krajoliku šibenskog zaleđa i porječja Krke (gdje je film sniman) zovu tajanstvenog stranca nepoznate, ali očito burne prošlosti, te nadaleko čuvenog teškog karaktera i još teže šake.

Jer prva od mnogih scena s Cantonom, inače radnikom u cialani, koji govori hrvatski s francuskim naglaskom, prava je kafanska tučnjava u pohabanoj birtiji negdje u Gaćelezima, u kojoj Brazilijanac gotovo na mrtvo ime isprebija nekoliko kršnih, ali nedostojnih suparnika, prije nego što ga brojni žandari jedva savladaju i utamniče.

Nećemo vam spojlati, ali Cantonina i Ankina priča se spajaju, a Brazilijanac nakon toga teško i postepeno, ali neumitno, od negativca postaje... ma pogledajte film i sami ćete vidjeti.

Nakon projekcije pričali smo s Cantonom o njegovom glumačkom radu, a dotaknuli smo se i nogometne problematike.

U "Tražeći Erica" glumili ste sami sebe, u "Elizabeti" ste bili francuski ambasador na engleskom dvoru i sada ste u "Anki" brazilski tučaroš koji u hrvatskoj provinciji od negativca postaje dobrica. Koja od tih potpuno različitih uloga Vam najbolje paše?

"Pa kad vidite što sam sve glumio, može se reći da puno putujem, hahaha. Istina, sve te uloge su različite, ali znate kako se u glumačkom svijetu kaže, uvijek je najbolja uloga ona posljednja. Uživio sam se u ulogu u "Anki" maksimalno, jako sam se posvetio tome što sam radio u Hrvatskoj, kako bih dao sve od sebe da moj rad i film budu dobri."

Ono što je u filmu jako dobro je Vaš hrvatski jezik. Kada smo čuli da glumite u hrvatskom filmu, očekivali smo neku cameo ulogicu, ali vi ste ovdje izgovorili toliko toga na hrvatskom i to kao jedan od tri glavna lika. Kako ste tako usavršili naš jezik?

"Imao sam sreću da sam imao jako dobre učiteljice Tanju i Tatjanu. Prije nego što sam uopće počeo učiti svoju ulogu i govorne dijelove na hrvatskom jeziku, temeljito sam je prošao na francuskom, ali ne samo ono što ja trebam napraviti, nego i cijeli scenarij. Tek nakon toga sam prionio učenju hrvatskog i stvarno sam se trudio savladati ga kako bi moj izgovor vašeg jezika na filmu bio podnošljiv."

Itekako je podnošljiv, jer i mi smo svjesni koliko je naš jezik težak, pa se često govori da ni mi Hrvati ne znamo dobro govoriti hrvatski?

"Svaki je jezik težak jer ima svoje specifičnosti i zakonitosti. Kada sam snimao u Kini, nastojao sam naučiti kineski što sam bolje mogao, u Engleskoj engleski, ali nikada mi kojima jezik koji učimo nije materinji, nećemo dovoljno dobro zvučati kada ga izgovorimo, čak i kada ga naučimo. Vi bi ste također sigurno imali velikih problema s francuskim."

To svakako. Ali, vi nemate problema s još jednom aktualnom ulogom koju igrate - "Povjerenika za nogomet" na Eurosportu. Snimke Vas kako u kraljevskoj pozi na "tronu", razdrljeni i lupajući štapom, sarkastično i satirično pretresate nogometne aktualnosti, odmah po objavi postaju hit. Poznato je kako ste kao "Povjerenik" popljuvali Euro prošle godine, govorili ste da ništa nije valjao jer je na njemu previše sudionika. Što očekujete od još brojnijeg SP-a iduće godine?

"Euro u Francuskoj je stvarno bio pušiona jer je na njemu nastupilo previše reprezentacija i to je teška besmislica. Ono što spremaju sa SP-om, na kojem će nastupiti još više reprezentacija, još je gore i mislim da ni u Rusiji zbog toga nećemo gledati dobar nogomet."

Veliki ste fan dobrog nogometa kojeg igraju Hrvati. Zašto Vam se toliko sviđaju ovdašnje nogometne zvijezde Modrić, Rakitić, Mandžukić...?

"Hrvati me fasciniraju velikom sportskom tradicijom i stalnim uspjesima, proizvodnjom i odgajanjem mladih talenata, ali ne samo u nogometu, nego u toliko drugih sportova. Volim i pratim mnoge sportove i znam da ću sada, kao i prije deset godina i za još toliko od danas, na velikim natjecanjima vidjeti uspješne hrvatske momčadi i pojedinačne sportaše. Jednostavno, jedna ste od nacija talentiranih za sport, ali mislim da u tome veliku ulogu i zaslugu imaju treneri najmlađih kategorija."

Toliko je još toga bilo tema o kojima bi pričali s Kraljem Ericom, ali tada nas je prekinuo njegov stari znanac, kojeg očito odavno nije vidio i s kojim ga je susret jako razveselio.

"Oh, Marco" uzviknuo je i raširio ruke i zagrlio se s Markom Mlinarićem, legendom Dinama koja ga je naslijedila u Auxerreu i s kojom je igrao jednu sezonu, tijekom koje su postali jako bliski, što se vidjelo po ovom njihovom susretu i srdačnom razgovoru koji je uslijedio.

Cantona je nakon godine s hrvatskim majstorom otišao u Marseille, a Mlinka se spustio do Cannesa, kako bi na Azurnoj obali slobodnjacima učio nekog malog kojeg su zvali Zizou, ali to je neka druga priča.

Uskoro donosimo ekskluzivni i opširniji razgovor s legendarnim nogometašem.