HRVATSKA u petak od 14 sati otvara Eurobasket protiv reprezentacije Mađarske. Igrači Ace Petrovića turnir otvaraju s dvije na "papiru" najlakše utakmice, u petak protiv Mađarske te u subotu protiv Rumunjske (19.30 sati), da bi početkom sljedećeg tjedna na red došli ozbiljniji ispiti protiv Crne Gore u ponedjeljak (16.45 sati), Španjolske u utorak (16.45 sati) i Češke u četvrtak (13.30 sati).

 

Kako će plasman u osminu finala i put u Istanbul izboriti po četiri reprezentacije iz svake skupine, Hrvatska ne bi trebala imati problema oko prolaska dalje, no važan je što bolji plasman u grupi jer će protivnik u prvoj utakmici nokaut faze biti jedna od reprezentacija iz skupine D u kojoj su domaćin završnice Turska, aktualni svjetski i olimpijski doprvak Srbija, pa neugodne Latvija i Rusija te Belgija i Velika Britanija.

 

Ova Hrvatska je dobra, jaka, zaista može daleko, no u posljednja dva desetljeća hrvatski košarkaši naučili su nas da su, kad su oni u pitanju, iznenađenja uvijek moguća. I zato treba biti oprezan. S tim se slaže i naš sugovornik, kapetan Hrvatske reprezentacije Roko Ukić.

 

U opširnom i izuzetno zanimljivom intervjuu za Index, Ukić je bez dlake na jeziku otkrio što misli o otkazima u hrvatskoj reprezentaciji, o mogućnosti ove momčadi na Eurobasketu, o budućnosti europske košarke koja je u raljama pohlepnih menadžera te o utjecaju NBA lige na košarku općenito. Također, Ukić nam je otkrio koga smatra najboljim hrvatskim košarkašem svih vremena i tko su mu bili košarkaški idoli, objasnio nam je razlog zbog čega je uvijek navijao protiv Jordana i što ga je najviše smetalo kod Dereka Harpera. A i ljubitelji glazbe na kraju intervjua doći će na svoje.

 

 

''Ma kakvi, ona je sad stvar prošlost. Treniram punim intenzitetom više od deset dana, odradio sam tu zatvorenu utakmicu i mislim da je to-to. Ozljeda koju sam imao bila je prirode da se može vratiti nakon jednog dana ili se neće vratiti nikako. Nakon svih ovih treninga koje sam izdržao bez problema, uvjeren sam da je gotovo što se priče o ozljedi tiče.''

 

 

''Ne. Mislim da će sve biti u redu. U dogovoru s Acom odlučili smo da ne treba žuriti s mojim povratkom, a sam on mi je rekao da vjeruje u kemiju i u postavke igre koje smo imali još lani u Riju. Za Acu se ne bojim, on je dovoljno iskusan i dovoljno dobro kuži košarku da bi riskirao. Siguran sam da će znati raspodijeliti minutažu na pravi način i da će u svakom trenutku znati koliko od kojeg igrača na datoj poziciji može očekivati. Što se tiče mene osobno, sigurno je da će mi faliti te utakmice koje nisam igrao, ali fizički sam spreman sto posto. Puno sam radio i prije ozljede, tako da mislim da u trenažnom procesu od dva mjeseca, dva tjedna pauze sigurno unazade igrača, ali ne toliko da je šteta nenadoknadiva. Tako da mislim da ću već nakon druge, treće utakmice, biti na svojoj optimalnoj razini. Pretpostavljam da ću u prva dva susreta možda biti malo van ritma, ali ne mora značiti. Bit ću ti iskren, užasno me zanima kako će to sve skupa izgledati na početku. U reprezentaciji sam od 2002., a nikad mi se još nije dogodilo da na turnir dođem sa samo jednom odigranom pripremnom utakmicom.''

 

 

''Ne bih rekao da to možemo nazvati igranjem na svježinu. Da sam se ja vratio tri dana prije prvenstva, mogli bismo pričati o tome, ali u punom trenažnom procesu već sam desetak dana. Nakon ovoliko jakih treninga, vjeruj mi, svježina je odavno isparila, ali osjećam se dobro, blizu sam svog maksimuma što se tiče spreme i ne brinem se.''

 

 

''Vidjet ćemo što će biti kad krene turnir. Svašta se može dogoditi. Može se desiti da ti izostanci dodatno zbliže ekipu, a opet, tko zna, možda budu nenadoknadivi. Naravno, mi se nadamo i napravit ćemo sve da se dogodi ova prva varijanta, mada, nema tu neke jednadžbe. 

 

Puno toga ovisi o početku turnira, o prvih nekoliko utakmica. Odigramo li kako treba taj dio, startamo li dobro, stvari će se ''polijepiti'' i izgledat će da je kemija opet na nivou. Svaka ekipa koja igra dobro ima dobru kemiju, ona koja igra loše, nema. Nema tu neke velike mudrolije. Ne postoji ekipa koja je izgubila tri utakmice zaredom, a da je netko rekao da su imali dobru kemiju. Kemija i kvaliteta, to su virtualni pojmovi koji se često isprepliću jer mislim da nema momčadi koja igra dobro ako nema kemiju unutar sebe i obratno.

 

 

Ipak, volio bih što manje pričati o kemiji. Postojalo je to nešto lani, bilo je lijepo. Kad igraš za reprezentaciju ima to neki poseban naboj, ljudi vole gledati kad se boriš za Hrvatsku, kad se vraćaš iz minusa, ali mislim da ipak iza svega stoji kvaliteta. Džabe bi se ti vraćao samo na kemiju i borbu, da nemaš znanja. Mislim da se tolikim inzistiranjem na kemiji kao glavnom argumentu naših dobrih igara lani, zapravo banalizira sama igra i mi kao košarkaši. Kad se stalno priča o volji, htijenju, borbi, ispada da idemo u radne akcije pa ćemo sad cementirati tri kilometra otoka jer imamo volje za to. Ne, idemo na europsko prvenstvo igrati sport koji zahtijeva određene vještine, i to zajebane vještine, i ako ne budemo na zavidnom fizičkom i kvalitativnom nivou, možemo mi imati kemiju kakvu hoćemo i boriti se koliko hoćemo, ali niti će to tko prepoznati, niti će to donijeti neki rezultat.

 

Puno važnije od priča o kemiji je da se mi, prije nego što sve krene, potpuno fokusiramo, i svaki ponaosob i kao momčad. Moramo biti spremni, nadam se za jedno dugo prvenstvo, a onda ako budemo dobro igrali, ako budemo koncentrirani, najmanji problem će biti baciti se na glavu za ''balunom''. To stvarno nije neka filozofija, tako nešto napravit će svatko u nekom trenutku, ali napraviti neki pravi potez, iščitati nešto u igri, zabiti teške šuteve... To je onaj teži dio posla.''

 

 

''Ako igraš igricu, uzmeš onaj overall i izbaciš onoga tko ima 65, a ubaciš onoga tko ima 87. Nije to baš tako. Nije to matematička jednadžba niti je sve egzaktno. Pitanje je u kakvom je stanju jedan igrač bio lani, a u kakvom je danas. Boli li ga zub, ima li problema s mišićem, je li ga cura ostavila… To su sve detalji koji mogu biti jako važni, a da javnost uopće nije briga za njih. S pravom. Koga briga kakvi su tvoji osobni problemi? Tu si da igraš i da daš sve od sebe. Tako javnost rezonira i s tim se slažem. Međutim, mi koji smo tu na te stvari gledamo ipak malo drugačije i ne možemo stvari samo tako matematički rješavati. Sve što si rekao stoji, ali jedno je staviti tako stvari na papir u nekom idealno zamišljenom scenariju, a druga je stvar realnost. S druge strane, puno ovisi i o protivniku.

 

Može se dogoditi da naletimo na nekog protivnika koji nam baš ne leži, bude mu dan, a koji nas u nekoj ključnoj utakmici izbaci pa sve poprimi neku sasvim drugu sliku. Znam da ljudi vole dobiti konkretne odgovore na pitanja i imati konkretnog krivca, ali ja na takve stvari ne gledam tako. Nekad su odgovori skriveniji nego se na prvu čini i nekad treba znati čitati između redaka. 

Kažeš, jači smo nego lani? Po imenima sigurno jesmo, ali jesmo li bolja ekipa, bismo li pobijedili onu momčad od lani, ne znam. Zaista ti ne mogu dati odgovor na to pitanje jer to ni sami ne znamo. To ćemo morati tek vidjeti i na ovom prvenstvu dokazati da je to doista tako.''

 

 

''Stvarno ne volim biti ''general nakon bitke'' i stvari koje su se događale lani treba gledati iz tadašnjeg konteksta. Mislim da je ekipa koje je igrala lani izvukla maksimum, a je li netko trebao biti u reprezentaciji ili nije, ne znam. Možda je, možda nije. Opet ti kažem, nije to jednadžba. Da je netko, koga lani nije bilo tu, onda odigrao utakmicu života i odveo nas do pobjede, a kasnije i do finala, to je toliko hipotetski da se ne usudim niti pričati o tome.''

 

 

''Otkaza je bilo i prije i bit će ih i ubuduće. Ovo nije prvi put da se to događa, već se dešavalo da su neki igrači u najboljim igračkim godinama otkazali reprezentaciji. Nije to nikakvo sad moraliziranje niti prozivanje od moje strane, to je činjenica. Na koncu, i one starije generacije su otkazivale. Doduše, što je važno naglasiti, u periodu nakon što su puno toga već napravili. Ali to se događalo. Otkazivalo se i prije deset godina, otkazivalo se prije 25 godina, otkazivalo se i sada. Što se mog osobnog stava tiče, reći ću ti da volim igrati za reprezentaciju, volim košarku, obožavam se natjecati. Bit će vremena za odmor kad se ostavim košarke. Stvarno bi mi bilo užasno žao da bez nekog konkretnog i pravog razloga propustim raditi nešto što najviše volim.

 

To je moje mišljenje, a sad, ima nas svakakvih, ne moraju svi na iste stvari gledati jednako. Niti želim koga osuđivati, niti mislim da sam veći Hrvat, kao ni da sam bolji čovjek od nekog drugoga samo zbog toga što igram za reprezentaciju. Jednostavno, imam neke drugačije poglede od drugih, drugačije porive i motive. Nekad ti motivi nisu ni išli u moju korist. Vjerojatno bih bio bolji igrač, zapravo, sigurno bih bio, da sam dva ljeta preskočio i posvetio se individualnom radu. No to je karijera, to je život, uvijek je lako biti pametan nakon. 

 

Međutim, nerviraju me ta skrivanja, lažni razlozi. Volio bih samo da se stvari nazovu pravim imenom. Individualan rad? Imaš tri i pol mjeseca slobodno i tebi to nije dovoljno za individualni rad? Pa koliko ti onda treba? Mislim da sam dovoljno rekao o toj temi i volio bih samo da ljudi iz Saveza naprave sve da ubuduće otkaza bude što manje, jer činjenica je da će reprezentacija biti bolja kad u njoj budu igrali jači igrači i kad bude jača konkurencija.''

 

 

''Osjetljivo je pitanje. U jednu ruku želiš da ti najbolji igrači igraju, a u drugu te nervira kad neki momci, koji bi tu trebali i morali biti, nisu prepoznali to i nisu se odazvali. Realno, nema legalnog načina da se NBA igrača, koji ima sređen život, karijeru na tko zna koliko tisuća kilometara odavde, natjera da igra za reprezentaciju. Ako netko ne želi igrati danas, ti ćeš mu napraviti uslugu ako mu kažeš da onda neće igrati ni sutra. Takvi momci imaju neki svoj pogled na svijet i ne može se tu ništa na silu napraviti. Ima tu nešto u odgoju, nešto u svjetonazoru, a ni utjecaj agenata i menadžera nije nezanemariv.''

 

 

''Niti jednom agentu koji pod ugovorom ima vrhunskog NBA ili euroligaškog igrača nije u interesu da mu taj igra za reprezentaciju. Što će njemu reprezentacija? Agentu je važno da mu u reprezentaciji igra neki mlađi igrač ili onaj koji je u trenutnoj krizi, koji je imao lošu sezonu ili je na raskrižju, ali kakav interes može imati agent ili klub da Jokić, pa na koncu i Žižić, igra za reprezentaciju? Nikakve. Ako je tom igraču gušt igrati za svoju zemlju, doći doma, igrati sa svojim prijateljima, to je druga stvar, ali ako igrač sam ne osjeti da je to nešto što bi trebao napraviti te ako je više pod utjecajem tih turbo profesionalnih struja koje sve gledaju kroz novac, onda je logično da donese odluku kakvu ti momci donose. Posebno ako ima neku minimalnu ozljedu ili ako mu savjetuju iz kluba da će mu igrački status biti bolji ako ostane raditi preko ljeta. Zato takve stvari ne treba osuđivati, one su realnost i to ljudi trebaju shvatiti, jasno, ako žele shvatiti. Kakva će biti budućnost europske košarke dok njome upravljaju takve sile? Nemam pojma, to je kompleksno pitanje, na koje mogu dati svoj komentar, ali da imam neko rješenje, nemam.

 

Dogodila se i promjena kalendara. Europska prvenstva i kvalifikacije u budućnosti više nitko neće igrati, dok će svjetska prvenstva i olimpijske igre biti ono "pravo". Zato što će na tim natjecanjima igrati najbolji američki igrači koje će klubovi puštati, pa će samim tim puštati i sve ostale. To će biti trogodišnji ciklus gdje će se igrati 2019. i 2020., a 2021. neće igrati nitko. Nekad je svako drugo europsko prvenstvo bilo odmah prije Olimpijade, a sad će se igrati svake četiri godine, neće biti izlučno za ništa i potpuno će izgubiti na valorizaciji. Čak će neke kvalifikacije biti interesantnije od Eurobasketa, jer ona će biti izlučna i za svjetska prvenstva i za olimpijske igre. Europska prvenstva postat će samo stvar prestiža, kao što je ovo sad. Da će ovaj turnir biti osiromašen, hoće, ali kad se krene igrati sve će se zaboraviti. Igrat će država protiv države i bit će jedino važno jesi li pobijedio ili izgubio.''

 

 

''Bit ću iskren i reći ću da nisam spreman igrati kvalifikacije niti razmišljam o njima. Nakon prvenstva vidjet ću u kakvom mi je stanju zdravlje, ali treba biti pošten i o puno toga će ovisiti stav kluba. U zrelim sam igračkim godinama, a te će se utakmice igrati usred sezone, dakle ne u ljeto, u neko moje slobodno vrijeme. Neću ništa forsirati, a na koncu, mislim da je krajnje vrijeme, a to sam ti i lani rekao, da pokušamo u ''vatru gurnuti'' nekog mlađeg na poziciji playa. Za tako nešto ove kvalifikacije bit će idealne jer se neće igrati protiv reprezentacija iz samog europskog vrha, već protiv slabijih ekipa poput Rumunjske i Nizozemske. Ako ti momci u takvim utakmicama neće steći sigurnost i rutinu igranja, onda neće ikad.''

 

 

''Jebiga, to i je naš vječni problem jer se mi u takvim situacijama uvijek isto postavljamo. Igrati za reprezentaciju treba biti čast i ponos, bilo to na Olimpijskim igrama ili na kvalifikacijama u Rumunjskoj. Baš zato što svatko ima neku svoju računicu, pa bi igrao ovdje, a tamo ne bi, zato i imamo probleme kakve imamo. Ne može svatko biti prvi igrač i nositelj reprezentacije. U klubu igrač može biti najveća zvijezda, ali u reprezentaciji on dobiva ulogu kakvu mu izbornik namijeni. To je tako uvijek bilo i tako bi po meni trebalo biti. Nema veze što si ti dobar ako postoji netko tko je još bolji od tebe. To je ta svijest, koju ćeš u reprezentaciji Srbije uvijek vidjeti, a kod nas malo teže.''

 

 

''Očekujem siguran prolaz u grupi. Čak i da odigramo u skupini najgore što možemo i dalje smo bolji barem od dvije ekipe, a po mom mišljenju i od tri. Prvu utakmicu protiv Mađarske moramo biti oprezni, baš zato što je prva. Znam da Mađari nisu neka kvaliteta, igrali su bez Hange, koji im je daleko najbolji igrač i pogubili su sve pripremne utakmice, međutim, imali smo mi s njima iskustvo kad smo ih dobili mojim košem u zadnjoj sekundi. To su bile kvalifikacije, nije bilo veliko natjecanje, nije bio toliki motiv i bilo je to prije pet godina, ali razumiješ što ti želim reći. Takvi se slučajevi znaju dogoditi i zato se svaki protivnik treba ozbiljno shvatiti.

 

Rumunji su po meni totalni autsajderi, lagao bih te kad bih ti rekao da znam dva igrača iz rostera, a stvarno pratim košarku. Sve im ovisi o Moldovanu, a osim njega ne znam nikoga. Nemaju ni Amerikance, nemaju ništa, i osim domaćeg parketa neće imati nikakve prednosti. Češka je jako oslabljena i od nositelja im igra samo Satoransky. Česi su nas dotukli prije dvije godine u Francuskoj, ali nije to ni približno ona momčad.

 

I ostaju nam još dvije najjače ekipe uz nas. Španjolce ne treba puno predstavljati. Igra će im biti pomalo atipična jer će pod košem imati dva brata Gasola i, osim Hernangomeza, nemaju klasičnu četvorku koja se može izvući i šutnuti. No Španjolci uvijek idu po zlato tako da ni ovdje nisu došli s manjim ambicijama. S njima će biti rat i bit će favoriti protiv bilo koga s kim se susretnu na ovom turniru. Crna Gora je respektabilna reprezentacija koja ima sjajnu momčad na papiru, a rekao bih da pod košem ima i dvije ekstra klase – Vučevića i Dubljevića. Imaju Ricea, koji je izvrstan playmaker te niz vrlo dobrih igrača iz ABA lige. Sa starim vukom Tanjevićem na klupi, bit će pravi protivnik i protiv njih ćemo morati odigrati stvarno vrhunsku utakmicu ako ih želimo pobijediti.''

 

 

''Već duže vrijeme imamo trend da je sve u svjetskoj košarci programirano da bude NBA. Nema više škole one, škole ove, sve je samo NBA. NBA diktira trendove, diktira smjerove u kojim se igrači selektiraju i razvijaju i jasno je da sve ide prema tome. Najprije, financijski je aspekt igranja u NBA-u nenormalan i svatko će radije tamo biti 17. igrač, nadajući se super ugovoru koji se danas tamo nudi, nego igrati u nekom prosječnom klubu u Europi. Tako da mislim da će u budućnosti europska košarka biti rezervirana za manje atletski razvijenije Europljane, više veterane i Amerikance koji također streme k NBA-u, a svi kvalitetni mladi europski igrači najprije će tražiti svoju priliku u NBA-u, pa makar i u razvojnim ligama, a tek s 27. ili 28. godina, kad vide da to nije to, okrenut će se europskoj košarci i tamo će pokušati tražiti svoju budućnost.''

 

 

''Premda sam ti rekao da ne volim te jednadžbe, činjenica je da u ovom trenutku imamo jači roster i od Zvezde i od Budućnosti. Kvalitetu imamo, no tko zna što se sve može događati kad sezona bude živa, kad se netko pojača nakon mjesec dana. Dovoljno je da se dva igrača ozljede i odnos snaga nije jednak kao na početku tako da je nemoguće išta prognozirati tako rano. Da imamo šanse, da je Zvezda lošija ekipa nego lani, to je sigurno, ali da možemo garantirati da ćemo osvojiti ABA ligu, ne možemo, jer to je puno kompleksnije napraviti nego reći.''

 

 

''Na ovom pitanju toplu vodu nemam što izmišljati. Naravno, Toni Kukoč je broj jedan. Da Toni igra danas bio bi igrač koji bi igrao za maksimalni NBA ugovor. Kad je on igrao, NBA je bio dosta drugačiji, igrala se puno grublja i čvršća košarka i opet je bio jedan od najboljih. Danas, kad se igra puno mekše, Toni bi bio među nekoliko najboljih u cijeloj ligi. Bio je čovjek ispred svog vremena. A što da ti pričam o njemu. Baš kao i Draženu ili Rađi. Sve znaš.''

 

 

''A isto, Michael Jordan, Magic Johnson i …. Uf, ne znam koga bi za trećega. Zapravo, nikad nisam volio ove igrače koji su najbolji. Njih poštujem, ali uvijek sam više padao na igrače koji su bili vrhunski, a opet u neku ruku i autsajderi. Moji idoli bili su Reggie Miller, Penny Hardaway, Jason Williams… igrači koji su imali svoj personality, nešto drugačije. Nikad nisam navijao za Jordana da osvoji nešto, želio sam da izgubi.''

 

 

 

''E vidiš, nisam. Ne zato što inače ne bih, nego zato jer to finale nisam ni gledao. Znam za sve to iz knjiga, ali prva prava sezona koju sam baš pratio bila je 1993./94., kad je naslov osvojio Houston. Kenny Smith, Otis Thorpe, Robert Horry, Vernon Maxwell i Hakeem Olajuwon. Ajme, kakva je to petorka bila. A na klupi još Sam Cassell i Mario Elie.''

 

 

''Kako si mogao za njih navijati? Taj New York nisam mogao smisliti. Oakley, Ewing, Mason, Hubert Davis, Greg Anthony.... Totalno antipatična ekipa. A tek onaj Derek Harper s onim brčićima, njega nisam mogao nacrtanog vidjeti.''

 

 

 

''Zepellini, Nirvana i Peppersi.''

 

 

''John Bonham, Stewart Copeland i Dave Grohl.''

 

 

''A što misliš kako je meni kad to isto slušam cijeli život?''