Screenshot: Youtube

Foto: Hina, montaža: Index

UEFA pokreće Superligu, vijest je koja bi iz temelja mogla promijeniti sliku nogometne Europe, veliki klubovi žele reformirati Ligu prvaka u europsku Superligu i natjecati se cijelu godinu, te napustiti domaća prvenstva, koja većina superklubova, izuzev Premierligaša, ionako doživljava kao pripremu za okršaje u Europi.

Ostali klubovi zato razmišljaju o opcijama, prema posljednjim informacijama iz Nyona imaju do 2021. godine, jer tad bi trebala početi Superliga. Malima ne preostaje ništa drugo nego slijediti njihov primjer i organizirati se u niz regionalnih liga, koje bi bile pandan Superligi samo na manjoj razini.

Tako se ponovno rađa toliko puta prežvakana ideja o nogometnoj regionalnoj ligi, koja već postoji u rukometu i košarci na ovim prostorima. Index je ispitao puls regije i otkriva kako dišu države s prostora bivše Jugoslavije, te tamošnji navijači, sportski djelatnici i novinari.



ZORAN MILOSAVLJEVIĆ (Beograd, Srbija), dopisnik Reutersa za Balkan

"Javnost u Srbiji je podijeljena, koliko ih ima za, toliko je i protiv.

U Zvezdi, navijači su složno protiv, a klub mislim da se nije još jasno izjašnjavao. Moje je mišljenje da bi Crvenoj Zvezdi igranje u regionalnoj ligi, uostalom kao i ostalim klubovima, donijelo financijsku dobit. No samo ako takva liga garantira prolaznost u neku širu europsku priču, plasman u Ligu prvaka kao i sad, ako ona uopće preživi tu Superligu koja se spominje. Navijače na ovim prostorima jedino Europa zanima i bez tog interes bi ubrzo opao.

Zvuči lijepo u teoriji, ali u praksi je neizvedivo, to je barem neki moj stav. Zbog konstantnih političkih tenzija u regiji, iluzorno je očekivati da će se utakmice te lige igrati u tolerantnoj i prihvatljivoj atmosferi kao u košarkaškoj ABA ligi, jer ovo je ipak nogomet."

Pogledajte samo što se događa na utakmicama kad igraju reprezentacije iz regije, pa čak i kad nije riječ o rivalima, mislim na utakmicu Kosova i Hrvatske, na kojoj cijeli stadion složno viče "ubij Srbina".

Jasno, logistički bi organizacija bila ogroman izazov, a čak i tad nema garancije da neće biti obračuna navijača, a igrati bez gostujućih navijača ili u opsadnom stanju bi oduzelo smisao organizaciji ovako nečega.

Svi ti razlozi su protiv, a samo jedan je za, ali je izuzetno važan. Ne dođe li do formiranja ove lige, lige s prostora bivše Juge nastavit će propadati, kvalitetni igrači odlazit će sve mlađi, a ovo što ostane životarit će u nekom poluamaterizmu. Jasno je u kakvoj smo situaciji kad je trenutačno najjači klub s ovih prostora, zagrebački Dinamo, kanta za napucavanje gol-razlike u Ligi prvaka.



VLADIMIR SUKDOLAK (Beograd, Srbija), novinar Monda

Ljudi u Srbiji često razgovaraju na temu regionalne lige i kroz razgovor sa kolegama i prijateljima stekao sam dojam da je malo onih koji ne bi voljeli vidjeti svoj klub u takvom natjecanju. Klima je, bez sumnje, pozitivna.

Naravno ima i onih koji se protive toj ideji, a njihovi argumenti uglavnom se zasnivaju na nacionalnoj osnovi ili očuvanju manjih nogometnih sredina. Konkretno, najokorjeliji Zvezdini navijači su protiv i ta činjenica je najveća kočnica za nekadašnjeg prvaka Europe da postane dio regionalne lige.

Uostalom, sličan problem imaju Hajduk i Dinamo. Zanimljivo, Delije su u početku podržavale KK u Jadranskoj ligi, ali poslednjih nekoliko godine ne dolaze organizirano na utakmice u ABA ligi. Njihov stav je da ne žele Zvezdu u ligi s klubovima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije...

Zanima me na koji način netko misli spasiti nogometne centre diljem Srbije tako što se neće pristupiti regionalnoj ligi? Da se o tim, nekada doista veliki nogometnim sredinama, poput Niša i Kruševca, vodilo računa i da od silne brige nisu oronuli, danas bi bili konkurentni ovim blijedim sjenkama Partizana i Zvezde, a ne čamili u nižim razinama.

Čak je i Vojvodina debelo iza "večitih". Njihovi krajnji dometi u konkurenciji s beogradskim velikanima (nikad tužnijima u povijesti), pokazalo se to u prethodna dva desetljeća, jest osvajanje Kupa. Naslovu prvaka još se nitko nije ni približio.

Naravno, to ne znači da bi tim klubovima trebalo uskratiti pravo natjecanja u regionalnoj ligi. Naprotiv. Valjalo bi napraviti sustav sličan onom u ABA ligi da kroz nekakve domaće kvalifikacije, prvenstva, izbore nastup u jačem rangu.

Veći broj jakih utakmica, gostovanja, drastično povećanje broja navijača, pritisak koji donose utakmice sa Dinamom, Hajdukom, Željom, Sarajevom, Mariborom, siguran sam, utjecao bi na brži i kvalitetniji razvoj mladih igrača, a o natjecateljskom smislu za same klubove da i ne govorim.

Zamislite da u nedjelju dočekujete Hajduk, pa gostujete u Zagrebu, potom imate gradski derbi, a onda putujete u Mostar, Rijeku, Maribor... Pa tko to ne bi želio gledati? Nogomet bi definitivno živnuo. U marketinškom smislu imali bi što ponuditi i računica je u tom pogledu jasna.
Većina je svjesna toga u Srbiji i diže ruku za regionalnu ligu.

Mislim da nema kluba u regiji koji može reći nešto protiv. Najbitnije je da je pod nadzorom UEFA-e i da se kroz nju može izboriti mjesto u Ligi prvaka i Europa ligi. Bez toga ne znam kako bi funkcioniralo.

Europski nadzor bi osigurao mir i uklonio mešetarstvo, kojem smo, složit ćete se, itekako skloni. U  Partizanu su svjesni svih prednosti regionalne lige i mišljenje je, doduše ne i službeno, da je jadranska liga jedini spas. Doslovno spas, jer iz godine u godinu zaostajemo i za donjim europskim prosjekom.

Navijači nisu protiv. Grobari su stalni na utakmicama ABA lige. Ono što bi za Partizan, ali i za druge, bilo neusporedivo teže je izlazak u Europu. Put do Euro-scene bi bio daleko teži i vodio bi preko "vrućih" terena. Dobitak je, ipak, mnogo veći.

Zamislite natjecanje u kojem se pet klubova bori za naslov? Dobro, bit će i u toj ligi sigurno svega, no u kojoj nema? Ali u drastično manjem obujmu. Ako ništa drugo, neće postojati samo dva klana, već četiri, pet... Pa, imali smo već jednom takvu ligu i dala nam je mnogo: prvaka Europe, finalista Kupa europskih prvaka, pobjednika Kupa Velesajamskih gradova, finalista Kupa UEFA, i puno, puno polufinalista i četvrtfinalista europskih natjecanja.



VELIMIR BEGIĆ (Mostar, BiH), glavni urednik Radio Plusa, dopisnik Goal.coma

"Kada je u pitanju politička situacija vjerojatno je u BiH najbolja klima za regionalnu ligu od svih zemalja koje bi eventualno u njoj sudjelovale jer se već godinama igra međunacionalno natjecanje i sve je manje međunacionalnih sukoba koji su ranije bili redoviti. Mi smo to prerasli, dok se ostali s time tek trebaju boriti.

Problem je sportski, jer klubovi koji su prije rata imali veću ulogu danas praktično ne postoje, primjerice Velež. Mostarci igraju Prvu lige Federacije BiH (drugi rang natjecanja) a i u tu su 15. od 16 klubova. Sarajevo i Željezničar su u padu zadnjih sezona, a kada se priča o regionalnoj ligi, u BiH su mnogi mišljenja kako treba poštivati i tradiciju tih klubova i nastupe u ligi bivše Jugoslavije, te i to vrednovati, dok to nikako ne prihvaćaju u klubovima koji su se tek afirmirali nakon rata.
Sa sportskog aspekta, naravno da su za tu ligu, jer može donijeti jako puno, a nema se što izgubiti niti razloga za biti protiv.

Ne bi imali ništa protiv jer se slične lige već igraju i u drugim sportovima, samo ako se Velež sljedećih sezona vrati u vrh bh. nogometa moglo bi biti sukoba oko toga tko bi trebao u tu ligu, a tu je i vječita svađa oko stadiona. U ovom trenutku pretendent na tu ligu iz BiH bio bi Zrinjski, ali bi bila teška borba sa savezom i sarajevskim klubovima da u njoj i zaigra jer nisu igrali YU-ligu, a najbolji su klub u poslijeratnoj bh.ligi.

Najveći problem bio bi novac u tom organizacijski puno zahtjevnijem natjecanju, ali bi im takva liga sigurno donijela i novac, i sponzore, i pune tribine. Jer bi sigurno više ljudi željelo u Mostaru gledati gostovanje Crvene Zvezde ili Dinama, nego što bi gledali gostovanje Zrinjskog u Zagrebu ili Beogradu. Takvo natjecanje uvijek više donese manjim klubovima, a to su klubovi iz BiH u odnosu n one iz regije. Tako je i u košarci i u rukometu, pa bi sigurno bilo i u nogometu.

Takva liga već se pokazala dobrom idejom u košarci i rukometu, gdje su nastupali i još uvijek nastupaju klubovi iz BiH, pa nema razloga ta tako ne bude i u nogometu. Mlada momčad Izviđača ove sezone u SEHA ligi još nema pobjede, ali je dvorana na svim njihovim utakmicama u Ljubuškom puna. To natjecanje privuklo je i sponzore, a i neki igrači već su privukli pažnju većih i bogatijih klubova na sebe i ako zadrže kontinuitet nastupa u toj ligi sigurno da će se moći i financirati. Slično je u ABA ligi, pa nema razloga da tako ne bude i u nogometnom natjecanju.

Može biti samo bolje i atraktivnije i za publiku, i za sponzore, i za medije. Nastup u ligi trebao bi svaki klub izboriti kroz domaće prvenstvo, a ne na račun "stare slave, a UEFA bi trebala najboljima dopustiti sudjelovanje u svojim natjecanjima. Protivnici uvijek ističu ponovno ujedinjenje Jugoslavije, ali politiku treba ostaviti po strani i gledati samo nogomet, koji bi time puno dobio, kao i gradovi koji će sudjelovati u regionalnoj ligi. Tribine su sada prazne u svim ligama u regiji i to je najbolje pokazatelj da nešto treba mijenjati, jer su sadašnja natjecanja nezanimljiva publici, a bit će još nezanimljivija ako se najveći klubovi Europe dogovore oko stvaranja svog novog formata natjecanja.



JASMIN LIGATA (Sarajevo, BiH), urednik Sporta u Oslobođenju

"Najprije, o regionalnoj ligi i pokretanju takve lige se priča godinama, a gotovo da se nije pomaklo dalje od ideje, koju tu i tamo, u zavisnosti od potreba ili nekih interesa, neko ponovo provuče. Istina je da se ponovo počelo spominjati igranje jedne takve lige, a meni je osobno apsurdno da i 20 godina poslije svega što se dogodilo u našoj regiji pričamo o tome kako bi najteže bilo organizirati utakmice između klubova u strahu od navijačkih nereda, a u isto vrijeme imamo navijačke nerede širom Europe.

To je zapravo vrsta alibija u kojem se ljudima daje nada da bi se takva jedna liga doista mogla pokrenuti, a sa druge strane im se u glavama stvara slika navijačkih nereda zbog kojih ta liga ne bi opstala. Ako ćemo realno razmišljati, pojedinim klubovima iz regije takva liga nije u interesu, jer su odmakli u organizacijskom i infrastrukturom planu od klubova iz BiH, Makedonije, Crne Gore, pa čak i od nekih klubova iz Srbije, tako da se postavlja i pitanje interesa samih klubova poput Dinama ili Partizana, ali i interesa Saveza, koji bi samo dobio problem više.

Što se tiče klime u BhiH, to je malo škakljivo pitanje, jer je jasno da bi u nekim dijelovima BiH više voljeli vidjeti Zvezdu ili Partizan, nego Želju ili Sarajevo, a u nekim Hajduk ili Dinamo, ali mislim da bi klubovi koji kaskaju u igračkoj kvaliteti i infrastrukturnoj, vjerojatno počeli više ulagati u sebe. Međutim, stvorio bi se jaz, jer bi domaće natjecanje izgubilo smisao bez Želje, Zrinjskog ili Sarajeva, te bi možda uništilo ostale klubove.

Pitanje je vrijedi li uništavanje domaće lige i nemogućnost razvoja vlastitog igračkog kadra, pokretanja jedne takve lige, gdje bi klubovi ulagali novac u dovođenje kvalitetnijih igrača, zanemarujući domaći igrački kadar, zbog čega bi patile i reprezentativne selekcije, pogotovo mlade, koje se oslanjaju većinom na domaće igrače. 

Ideja jest primamljiva, čak je i u organizacijskom smislu izvediva, ali je pitanje što ona donosi nacionalnim savezima i klubovima. Da zaista postoji ozbiljnost za pokretanje jedne takve lige, davno bismo se pomaknuli od same ideje, ali mislim da iz godine u godinu pišemo o nečemu što se zapravo neće tako skoro ostvariti.

Jednostavno, pojavit će se milijardu problema u organizaciji, a posebice kod odabira klubova koji bi siudjelovali u takvoj ligi, tako da sumnjam da bi Savezi radili protiv sebe, odnosno domaće lige, jer tko može uvrstiti Sarajevo ili Želju, a zanemariti Zrinjski, ili obrnuto... Hvala, ali ne! A što se tiče navijača, posjećenost bi bila znatno veća, ali samim tim i problemi...



BOJAN TOPALOVIĆ (Podgorica, Crna Gora), novinar Dnevnih novina

Javnost sanja Regionalnu ligu, kako zbog velikih utakmica, tako zbog činjenice da bi klubovi jednostavno morali postati ozbiljniji u svakom smislu. Razmišljalo bi se o omladinskoj školi, transferima, financijama… Tek tada bi došlo do ozbiljnijeg ulaganja, potpune  reorganizacije klubova koja je uglavnom na očajnoj razini. Pokušat ću vam približiti našu situaciju, u Crnoj Gori je klubu dovoljno 300.000 eura po sezoni za mjesto u Europi, možda i za napad na titulu, a klubovima u mogućoj Regionalnoj ligi to bi bio smiješan novac. Usporedite to s Dinamovim proračunom i bit će vam jasnije kako bi Budućnost izgledala u toj priči.

Budućnost je dobila novu upravu, nisu iznosili stav oko Regionalne lige, ali nemaju razloga da ne budu za tu priču. Mogu samo profitirati. I odmah da bude jasno, Budućnost u toj ligi sigurno ne bi mogla parirati velikoj četvorci, ali bi bilo zanimljivo vidjeti kako se nosi u toj konkurenciji.

Međutim, tko jamči da će baš Budućnost biti crnogorski predstavnik? Ako je riječ o tradiciji, Podgoričani sigurno zaslužuju mjesto u Regionalnoj ligi, ali ne smijemo biti nepravedni prema prvaku države. Čemu onda služi domaće prvenstvo? Zašto Regionalnu ligu ne bi igrala Mladost kao prvak ili pljevaljski Rudar kao najtrofejnija momčad u nezavisnoj Crnoj Gori.

Crnogorski klupski nogomet nema što izgubiti igranjem Regionalne lige, ako će se igrati usporedno s domaćim prvenstvima, Budućnost ili neko drugi može samo profitirati. I financijski. I igrački. A osobito što se tiče navijača. Vratio bi se stari duh, u gradu bi se opet pričalo samo o nogometu, stadion bi bio rasprodan. Danas na utakmicama Budućnosti samo je derbi posjećen (npr. Budućnost - Sutjeska, Budućnost - Rudar). Na taj okršaj dođe oko 7.000 ljudi, dok na ostalim utakmicama bude po 400-500 ljudi. Ostali klubovi, naravno manje popularni, su još gori što se tiče posjete.

Postavlja se pitanje huliganizma i osiguranja utakmice, ali sve to može da se završi samo jednim potezom države, ako je spremna za akciju. A trebala bi biti, jer je u interesu nogometa na ovim prostorima.



KLEMEN KOS (Ljubljana, Slovenija), novinar Nogomanije

Mislim da je ipak više ljudi za, ali postoji mnogo dvojbe oko toga što bih se u tom slučaju dogodilo sa slovenskom ligom. Generalno ipak postoji povoljna klima, takva liga bila bi mnogo atraktivnija i osobno ne sumnjam, s odgovarajućim natjecateljskim formatom brzo bi postala popularna.

Na koncu jedan od velikih pobornika regionalne lige jest i Aleksandar Čeferin. Postoje naravno pitanja oko potencijalnih problema sa sigurnosti, možda i strah bi li slovenski klubovi uopće bili konkurentni, ali mislim da so plusevi ispred minusa. Problem jest i što svi o tome imaju stav, a nitko nema rješenje.
Olimpija nema službeni stav po tom pitanju, ali je u više rasprava istaknula kako je zainteresirana. Više nego, primjerice, Maribor koji ima mnogo negativniji stav, vjerojatno jer je Maribor kao višestruki prvak najviše profitirao od slovenske lige.

Ako uzmemo u obzir još, da je vlasnik Olimpije Milan Mandarić, koji je  više nogometni biznismen nego "pijani milijunaš", uopće ne sumnjam, da bi Olimpija bila vrlo zainteresirana za takvu ligu.

Posjećenost stadiona je primarni benefit, jer osim derbija sa Mariborom utakmice Olimpije rijetko prati vise od tri tisuće gledatelja. Ljubljana također ima tradiciju ex-yu lige, koju Maribor nema, i financijski gledano to je odlična prilika za ljubljanski klub.

U tom okruženju, usuđujem se reći, Olimpija bi mogla organizacijski, financijski i sportski napredovati do razine najboljih klubova s ovih prostora. Problem s navijačima bi mogao nastupiti tek u slučaju lošijeg starta, jer Ljubljančani doista brzo okrenu leđa klubovima koji nisu konkurentni, primjerice s košarkašima i hokejašima.

Problem bi bio i plasman u Europu, ali mislim da je internacionalno natjecanje kroz cijelu godinu puno primamljivije od ispadanja u pretkolu europskog natjecanja svake godine.