U SUBOTU navečer u Ateni odigrana je prijateljska utakmica njemu u čast. Igrali su PAO i moskovski CSKA, a bila je to noć posvećena samo i isključivo njemu.

 

Nakon punih 17 godina i službeno se umirovio jedan od najvećih europskih košarkaša novijeg doba, veliki Grk Dimitris Diamantidis.

 

Odnedavno i službeno proglašena legenda Eurolige, uz nezapamćene ovacije i bakljadu ispraćena je u igračku mirovinu, a tijekom skandiranja njegovog imena potekle su suze. Plakale se tisuće na tribinama, plakao je i on.

 

 

Ipak, na njegovom oproštaju nije bilo onog od kojeg je najviše naučio u karijeri i kome će zauvijek biti zahvalan. Naravno, riječ je o Željku Obradoviću, vjerojatno najvećem europskom treneru u povijesti i čovjeku s kojim je doživio najljepše trenutke u karijeri.

 

"Osjećam nešto posebno prema braći Janakopulos i Željku Obradoviću. Želio sam da Žoc bude ovdje, ali znam da ima obaveze s Fenerbahčeom. Jako ga volim", rekao je Diamantidis, pa je dodao:

 

"Čini se da je lakše otići u mirovinu nego držati mikrofon. Zahvaljujem svima koji su svih ovih godina bili ovdje. Hvala za podršku i vašu ljubav", kroz suze je procijedio veliki Grk, a onda se ponovo zahvalio porodici Janakopulos na svemu što su tokom karijere prošli sa legendarnim košarkašem. 

 

Oproštaj je zaista bio veličanstven, spektakularan, dostojan jednog od najvećih ikad. A Dimitris Diamantidis to zaista je bio.

 

Kako je sam rekao, u subotu navečer srce mu je bilo puno, emocije su bile prejake. Njegov zeleni dres s brojem 13 više nitko nikad neće navući na sebe, ma kako taj igrač u budućnosti dobar i velik bio.