Vučević: Tužan sam do bola

D.R./L.Š.

01:02, 19. travnja 2015.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Foto: Index

"UOČI utakmice najviše sam se bojao perioda nakon 70. minute... Tužan sam do bola zajedno s igračima. Nikome od njih ne mogu ništa prigovoriti jer su ispunili ono najvažnije - dali su na terenu svoj maksimum", nakon poraza od Rijeke kazao je Goran Vučević.

Odradio je tek jednu utakmicu na klupi Hajduka, a navijači su i prije prvog zvižduka pokazali koliko mu vjeruju. Poraz je to i za upravu kluba.

Na Poljudu je sjever čekao s porukom "Od čistačice do trenera!? Rezultati? Nema ih!", ali Vučević je zaobišao sve te "sitne" apsurde. Govorio je o utakmici s Rijekom i finišu sezone.

Hajduk je izgubio derbi za minut i pol. Poveli su preko debitanta Tudora, ali su opet potučeni u završnici. Iako je Rijeka bila zrela za poraz, Hajduk se nije uspio okoristiti.

"Od početka do kraja trčali smo sjajno, a onda smo iz dvije akcije primili dva pogotka. Jesam li zadovoljan igrom? Nisam jer nema bodova, a za njih igramo"

Ako ništa, Vučević je bio zadovoljan samim sobom. Konkretno, odlukom da pomladi momčad, što nakon Špace i nije bilo preveć teško.

"Pokazalo se večeras da su mladi igrači jedini ispravan put. Mladi igrači odradili su dobar posao i mogu kazati da su bili najbolji na terenu"

Hoće li to biti dovoljno u utakmici sezone protiv Splita, u borbi za finale Kupa?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Nije nam lako, čeka nas jako bitna utakmica u srijedu. Vidjet ćemo koliki ćemo pomak napraviti. Cijeli stožer živi s momčadi. Nadu vidim u igračima, odnosno naboju s kojim dolaze na svaki trening"

Iako vodi ekipu svega nekoliko dana, Vučević već zna tko ima volje za radom, a koga treba potjerati. Krenuo je s kapetanom Maločom, kojem je zaračunao i neke davne razmirice, dok je još bio "samo" sportski direktor. Vučević će sada kao trener spoznati kakav je posao radio kao direktor kluba.

Susreo se, tako, s pitanjem gdje je Maglica.

"Za ono što tražim potrebni su mi igrači koji imaju glavu i koji će ispuniti moje zahtjeve. Maglica je za mene isključivo napadač, ali nema mjesta ispred Artema. Na treningu nismo dobili od njega ono što smo tražili, ali pred njim je puno utakmica i očekujem da se nametne kao naš ključni igrač"

Tko god igra, ne igra do kraja

Rekao je Vučević, dakle, da mu trebaju igrači koji imaju glavu. Mada sudeći po trendu u posljednje vrijeme, trebaju mu igrači koji mogu odigrati 90 minuta utakmice, koji će do kraja biti na pravoj razini. Ne znamo točno je li riječ o glavi ili nedostatku kondicije, ali posljednji mjeseci donijeli su previše padova u završnicama da bismo ih pripisali slučajnosti.

Bijeli su ovog proljeća odigrali deset prvenstvenih susreta, upisali su po dvije pobjede i remija i čak šest poraza. I dalje su najlošija momčad lige u ovoj godini, osvojili su tek 26,7 posto mogućih bodova i ozbiljno kompromitirali europski nastup u idućoj sezoni. Jedan od problema je i činjenica što se utakmica igra, eto, 90 minuta, a na Poljudu kao da nisu na to naviknuti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Problemi su se mogli nazrijeti već u prvom susretu sa Slavenom, kad su slavili 2:1, ali su u zadnjem dijelu utakmice navijači drhtali jer su Koprivničani bolje izgledali na terenu nakon što su smanjili zaostatak. Mečevi protiv Rijeke i Lokomotive izgubljeni su prije završnice, a onda je tek okršaj sa Zadrom ponudio iznimku i hvatanje zaostatka u finišu.

U Osijeku su preživjeli, odigrali za ovo proljeće začuđujuće čvrstu utakmicu, a potom su u derbiju već opjevanim golom Machada duboko u sudačkoj nadoknadi izgubili dva boda. Kod Zagreba su konačni slom nakon pogreške potpisali u 76. minuti, da bi tada uslijedila tri proljetna hajdučka klasika.

Split ih je na Poljudu svladao preokretom, baš kao i ove subote Rijeka, Rog je poentirao u 83. minuti. Potom su u Puli ispustili bod u zadnjih 20-ak minuta, Pamić je zabio u 74. minuti i na početku sudačke nadoknade. Rijeka je, naravno, presnažna momčad da ne bi iskoristila ovu naviku hajdukovaca. Ujedno i proljetnu konstantu, uz neuspjeh.

U moru rotacija u kojima se s tribine uskače u prvu momčad, i obratno, može se reći - tko god igra, ne igra do kraja.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.