TIJEKOM cijele utakmice jedva da smo ga primjetili na terenu, mora da je i nezgodan pokret ramenom već u prvom napadu učinio svoje. Sve što se od njega očekivalo ubacio je sjajni Erick Barkley. A onda se Larry Ayuso osam sekundi prije kraja vinuo u visinu i sa deset metara pogodio tricu za 84:84.

Splićani su bili na korak do produžetaka, čak i mrvicu bliže kada je Lozančić blokirao Kusa, a semafor sugerirao 3 sekunde do isteka regularnog dijela. Malo tko je u Ciboninoj dvorani nakon Ayusove brzopotezne šok terapije bio spreman za još jednu. No, upravo se to dogodilo, tricu sa zvukom sirene stavio je Levour Warren i donio Ciboni finale. 

Trener Dražen Anzulović nakon susreta kazao nam je da prema dogovoru Warren nije bio taj koji je trebao pucati: "Pred nama je još finale, i nemam namjeru odavati svoje taktičke postavke." - odgovorio je na upit je li čovjek odluke možda trebao biti Davor Kus.

Nakon tako ludih sekundi u završnici, gotovo da je i nebitno sve što na terenu događalo tijekom preostalih 39 minuta. Split je živio većinom na tricama, samo u prvoj četrtini uvalili su pet komada. Cibona je s druge strane preživljavala slučajnim ubačajima, ali i na nedostatku snage gostiju da naprave konkretniju rezultatsku razliku. Sredinom druge četvrtine, međutim, krenuli su u ofanzivu i iz ničega stvorili deset koševa viška. Split je, baš kao i prije dva dana na Gripama, ispustio dušu na parketu, ali uspjeli su tek kreirati neizvjesnu završnicu. Zonskom obranom ubijali su Cibose do posljednje minute (ali i izgubili defanzivni skok), novim tricama vraćali se u susret, ali za finale je nedostajalo sirove snage.

Slobodan Subotić reći će, i sportske sreće. A što drugo uopće i može reći nakon onakve završnice?

"Ušao sam u svlačionicu i svojim momcima kazao da sam jako ponosan na ovo što su napravili. Sve tri utakmice sa Cibonom bila su najbolja reklama za košarku. Dali smo sve od sebe i dokazali da možemo igrati. Ovaj klub čeka svijetla budućnost, ne zaboravite da Split ima i juniorske prvake." - govorio je novinarima nakon susreta.

"Ne trebamo tugovati za NLB ligom već se okrenuti radu. Žao mi je zbog ovog poraza, za pobjedu je ipak trebalo i malo više sreće, iako moram priznati da je Cibona zasluženo u finalu." - dodao je.

Dražen Anzulović pričao je o najtežem psihološkom ispitu svojih igrača ove sezone. A sudeći po reakcijama na ponovno spominjanje odabira protivnika, čini se da i sam odavno nije prolazio kroz teže razdoblje.

"Kada smo ove sezone tukli Split 40 razlike, kazao sam da to nije realan odnos snaga. A sada ću ponoviti kako i dalje smatram da bi Zagreb za nas bio teži protivnik u polufinalu. Ova utakmica za nas je bila psihološki najteža u sezoni, ponajprije zbog neopravdano poivšenih tenzija koje su ipak ostavile traga na ekipi. Na terenu smo djelovali kao momčad, želja je bila jaka, ali nedostajalo je napadačke kvalitete. Koliko smo samo zicera promašili i doveli se u situaciju da gosti odvedu susret u produžetke. No, mislim da smo plasmanom u finalu skinuli kočnice i teret, što naravno ne umanjuje naše htijenje da osvojimo prvenstvo"

D.R.