KUP je uvijek bio privlačan jer u njemu su iznenađenja moguća kao nigdje drugdje. Povijest nogometa više nas je puta uvjerila u to da u kup natjecanjima favorita nema i da su senzacije ne samo moguće, nego i česte.

 

Međutim, osmina finala FA Kupa donijela je dva čudesna pothvata. Najprije je petoligaš Lincoln izbacio premierligaša Burnleyja, da bi nekad slavni Millwall produbio krizu aktualnog prvaka Leicestera koji krupnim koracima grabi prema ispadanju u niži rang.

 

Domaći sastav Millwalla od 52. minute imao je igrača manje, no na kraju je ipak trijumfirao golom Cummingsa koji je šokirao Lisice, a nakon posljednjeg sučeva zvižduka navijači Millwalla nisu trebali pozivnicu kako bi utrčali na travnjak i ovaj veliki uspjeh proslavili sa svojim junacima.

No u slavlju su pretjerali i ubrzo je na travnjaku zavladao kaos. Zaštitari i policija koji su čuvali red na stadionu nisu bili dovoljni kako bi zaustavili stampedo domaćih navijača, pa im je u pomoć pristigla i konjica. Među navijačima Millwalla koji su provalili na teren bila je jedna starica koja je držeći unuka za ruku provocirala i vrijeđala ponižene navijače Leicestera.

 

Trener Millwalla Neil Harris odbio je kritizirati navijače radi takvog ponašanja pravdajući se da nije ništa vidio, no kazao je kako se to moglo očekivati.

 

S druge strane, Claudio Ranieri, autor možda i najljepše sportske bajke desetljeća, ovim porazom dodao je novo poglavlje hororu koji se dešava Lisicama ove sezone. Ispadne li Leicester iz lige, ponovit će ''uspjeh'' Manchester Cityja koji je 1937. osvojio naslov, da bi već sljedeće sezone ispao.

 

''Tko se želi boriti? Recite mi. Trebam vojnike i gladijatore kao što su bili igrači Millwalla u ovom susretu'', rekao je Ranieri nakon još jednog debakla.

 

Inače, navijači Millwalla, kluba za koji navija najstariji dio legendarne obitelji Trotter iz slavne serije ''Mućke'', smatraju se najagresivnijom navijačkom skupinom na Otoku, s njima nikad nije bilo zajebancije, a njihovi ''bliski susreti'' s navijačima ostalih navijačkim skupina, a posebno West Hama, ovjekovječeni su u nekoliko igranih i dokumentarnih filmova.

 

Huliganska navijačka skupina nogometnog kluba Millwall - The Bushwackers - uzela je ime iz američkog građanskog rata, od vojnika koji su bili zaduženi isključivo za zasjede. U svoju čast Millwallovi navijači "izumili" su čak i oružje - "Millwall cigle", napravljene od zamotanih mokrih i "cementiranih" novina koje su koristili u premlaćivanju protivničkih navijača.

 

Na vrhuncu svoje moći, 80-ih godina minulog stoljeća, navijači Millwalla organizirali su i izveli niz vrlo ozbiljnih nasilničkih akcija tijekom nogometnih utakmica svog kluba. Odgovorni su za neke od najgorih nereda u povijesti britanskog nogometa, odnosno organiziranog navijanja. Danas ova navijačka skupina nije jaka kao nekad, ali još uvijek su u stanju počiniti monstruozne zločine. Godine 2001. dvojici navijača Wolverhamptona Bushwackersi su brutalno isjekli nožem lice, dok su 2002. godine organizirali i započeli krvave nerede u noći utakmice njihova kluba s Birminghamom koje je jedan veteran britanske specijalne policije opisao kao najgore nasilje koje je vidio u svojoj karijeri.

 

Rivalstvo West Hama i Millwalla jedno je od najžešćih i najdužih u engleskom nogometu, a nastalo je još i prije 20. stoljeća. Millwall su 1885. osnovali radnici u tvornici konzervirane hrane na Otoku pasa u Londonu, a deset godina kasnije rođen je West Ham, nakon što je nadzornik  željezare Temza odlučio da se formira nogometna reprezentacija tvrtke kako bi poboljšao moral svojih radnika. Uskoro je počela borba za ugovore u tvrtki, a suprotstavljene strane postali su rivali i na tribinama.

 

Unatoč velikom rivalstvu, Millwall i West Ham prije Prvog svjetskog rata u 15 godina igrali su čak 60 puta, a kako poslije nisu igrali često u istom rangu natjecanja, u idućih 100 godina odigrali su samo 37 utakmica. Nažalost, činjenica da su se u prosjeku sastajali svake tri godine nije pomogla da se izbjegnu tragične žrtve.

 

Prije 35 godina Millwallov navijač Ian Pratt poginuo je nakon što je ispao iz vlaka uslijed tučnjave s West Hamovim fanovima. Od tog trenutka mržnja ovih dviju navijačkih skupina dosegnula je vrhunac, a Millwallovi navijači dijelili su na domaćim utakmicama letke:

 

"Netko od West Hamovih mora umrijeti kako bi osvetili Iana."

 

Upravo je taj nemio događaj poslužio kao ideja Lexiju Alexanderu za kultni Green Street Hooligans, omiljeni film svih europskih navijača i huligana.