ZAGORA je ovog popodneva bila centar svita. Unešić je dočekao Dinamo, u prvoj utakmici četvrtfinala Kupa Hrvoja Ćustića i domaćini su, prema očekivanjima, pružili dobar otpor skupim Mamićevim vedetama. Dinamo je slavio 2:1, iako je Zagora rano povela i do kraja poluvremena propustila nekoliko prigoda da ode na 2:0. Nakon više od godinu i pol dana igrači Harija Vukasa poraženi su na domaćem terenu. Na Borovištu su padali svi - osim Dinama. Iako, bilo je gusto.

> Tijek susreta

Bez udarca u okvir gola Dinamo je preživio prvo poluvrijeme na Borovištu. Više od modrih igrača oznojio se Zdravko Mamić; sjedio je dva reda poviše nas, na uvoznim sinjskim montažnim tribinama, i vrtio glavom. Pred šest tisuća grlatih, združenih navijača, Torcide i Pašajica, Zagora je povela pogotkom Ivice Šupe u devetoj minuti. Antonio Bumbak izveo je skraćeni korner, a Dinamov vratar Tomislav Butina koji je do jučer branio na travnjacima Grčke i Portugala, pao je na Borovištu, nakon flipera u šesnaestercu. Tribine su eksplodirale, a uzdah se prolomio već nakon par minuta kada je nekadašnji napadač Šibenika Ive Grgas-Grando promašio zicer i propustio dovesti Zagoru do prave, opipljive prednosti. Ibanez je, naime, izgubio loptu na desnoj strani, a Grgas Grando je povukao, ali nije na žalost domaćih navijača do kraj iskoristio poklon; s dva metra udaljenosti tukao je ravno u Butinu.

"Mamiću, ostavi ga u Zagori"

Zagora je krenula junački, što Dinamovce nikako nije trebalo iznenaditi. No, izgledali su upravo tako; začuđeno, neusklađeno i bezopasno. Mikić i Vrdoljak pokušavali su udarcima iz daljine, a najveću je prigodu u poluvremenu uspio uprskati Josip Tadić. Vjerujemo da niti njemu nije bilo jasno kako je s dva i pol metra udaljenosti sam kao duh iz voleja na Sammirovu asistenciju uspio čitav gol i poslati loptu na tribine. 

"Mamiću, ostavi ga u Zagori", skandirali su domaći prema Maminju kojem su lokalci na tribinama upravo u tom trenutku pokušavali "uvaliti" kojeg perspektivnog klinca iz šibenskog zaleđa. Zaiskrilo je na terenu u drugoj polovici poluvremena; žute kartone pobrali su zbog izazivanja i naguravanja Morales, Ibanez i domaći defenzivac Pešić.

Sterilni Dinamo se jedva izvukao

Teško je reći koja linija Dinamove ekipe u prvom poluvremenu je više štekala; od obrane i izgubljenog Dejana Lovrena, preko veznog reda pa do beskorisnog napada. Moralesa je u nastavku susreta zamijenio Etto, ali nije se puno toga promijenilo u igri Dinama. Još je jednu izglednu šansu propustila Zagora; Bubmak je izborio slobodnjak u zoni udarca, a Dujić je loptu poslao u borovu šumu pored stadiona, po kojoj je nogometno zdanje Zagore i dobilo ime.

U poluvremenu su braća Mamići ipak prošetali do svlačionice, što se osjetilo već u prvim taktovima drugog poluvremena. Ivanković je na klupi ostavio sterilnog Tadića i u igru poslao Tomu Šokotu, što mu se isplatilo već nakon deset minuta. Badelj je probio desnu stranu, igrač Zagore poskliznuo se i oslobodio mladom Dinamovcu prostor za neometan centaršut, a Tomo Šokota morao se samo nakloniti za izjednačenje.

Bad Blue Boysi "zapeli u prometu"

Već nakon 15 minuta igre u drugom poluvremenu dogodio se očekivani pad Zagore, jer ruku na srce amateri "koji od komercijale žive, a nogomet igraju iz ljubavi", nisu fizički ni tehnički potkovani kao multimilijunske Mamićeve trupe. Gledali smo nezanimljivo drugo poluvrijeme, a utakmicu je u potpunosti ubio Mikić, isporučivši drugi Dinamov pogodak, nakon nove grube pogreške defenzivca Zagore. No, nogomet je danas ionako bio u drugom planu. Ugođaj kakav su Modrima priuštili u Zagori rijetko se viđa na hrvatskim travnjacima i prava je šteta što dio čari dalmatinske zagore nisu osjetili i Bad Blue Boysi koji su "zapeli u prometu". Sve i da su stigli do Unešića, pitanje je gdje bi našli svoje mjesto na prepunim tribinama.