NAKON što je prošle noći u New Yorku na ovogodišnjem NBA draftu izabran kao peti pick od strane Orlando Magica, Mario Hezonja postao je najbolje plasirani Hrvat u povijesti drafta.

 

Hezonja, koji je draft pratio iz Barcelone, čim je saznao u kojem će klubu nastaviti karijeru presretan se javio telefonom dva sata iza ponoći.

 

 

 

 

 

 

 

"Sretan sam što me Orlando izabrao. Sretan sam i novim trenerom, generalnim menadžerom i suigračima", rekao je Hezonja iz Katalonije te je dodao:

 

 "Moje samopouzdanje? To sam ja. Ono me gura naprijed da svaki dan radim što jače i priprema me za velike utakmice. Pokušavam dati sve od sebe te i najmanje detalje dovesti do savršenstva."

 

Za razliku od Darija Šarića, kojeg je lani kao 12. izabrala Philadelphia, a koji je odlučio odgoditi put ''preko bare'' i dvije godine igrati za turski Efes, Hezonja želi odmah u društvo najboljih na svijetu, iako je još uvijek ugovorom vezan za Barcelonu.

 

''Istina je. Otkupit ćemo moj ugovor i sljedeće sezone ću igrati za Orlando", rekao je Hezonja.

 

 

O tome kakva je budućnost Hezonje u Orlandu i što ga sve čeka u NBA-u, razgovarali smo sa sadašnjim igračem Indiana Pacersa Damjanom Rudežom te NBA prvakom (1995.) s Houston Rocketsima, Žanom Tabakom.

 

''Nemojte se ljutiti, ali prije samo nekoliko dana dao sam par intervjua o odlasku Marija u NBA i zaista se ne želim ponavljati i biti dosadan. Moje mišljenje o Hezonji u NBA je poznato. Mogu vam samo reći da je došao u jednu mladu i izuzetno potentnu momčad. Talent i mladost srž su njihove kvalitete, a u Nikoli Vučeviću imaju jednog od najboljih centara na svijetu. Također, Orlando je grad košarke, klima na Floridi je fantastična za život. Sumnjam da će mu biti loše. Dalje zaista ne bih više'', kratak je bio Rudež, koji je možda svoju najbolju partiju u NBA- odigrao baš protiv Orlanda, dok je puno opširniji bio Tabak, koji je još u NBA-u igrao u Torontu, Bostonu i Indiani.

 

''Ne čudi me da je Mario ovako visoko biran na draftu. Odavno svi koji prate košarku znaju o kakvom se potencijalu i talentu radi, a ovo što se prošle noći dogodilo, samo je potvrda toga. Ovo je izvrsna stvar za Marija i hrvatsku košarku. Vjerujte mi, nije to mala stvar. E sad, Mario i ljudi koji se bave njegovom karijerom najbolje znaju je li odluka da se odmah otisne u Ameriku dobra ili nije. Zaista se ne bih volio baviti špekulacijama i davati neke moje prognoze i stavove. Moram priznati da nisam toliko upućen, nemam dovoljno informacija i taj dio bih preskočio.''

 

 

Tabak je u NBA otišao među prvim europskim igračima, odmah nakon Dražena, Divca i Marčulionisa, u vrijeme kad se na Europljane gledalo s određenom dozom skepse. Danas više nije tako smatra Tabak.

 

''Ono što je sigurno, to je da će Hezonji biti puno lakše u Americi nego što je bilo meni, Toniju, Draženu, Divcu, Dinu ili Marčulionusu, tom prvom valu europskih košarkaša na NBA parketima. Gledajte, tada su bila druga vremena, mi smo na neki način bili pioniri i nas su promatrali posve drugačijim očima, nego što li je danas slučaj. Neću reći da se nas onda podcjenjivalo, ali činjenica je da su postojale određene predrasude prema igračima van SAD-a. Danas je slika totalno drugačija. Nas je onda bilo desetak, a danas je u NBA preko 150 neameričkih košarkaša, od kojih su neki poput Parkera, Nasha, Nowitzkog ili Ginobilija bili ili jesu nositelji svojih ekipa. To svakako ide Hezonji u prilog.''

 

 

''Također, dobro je da će otići u momčad koja se tek gradi, koja nije do kraja posložena niti dovoljno kompetitivna za neki veliki rezultat. Da je došao u neku momčad koja pretendira na naslov sigurno mu minutaža, barem na početku ne bi bila značajna. Puno odličnih igrača je imalo nesreću da dođu u veliku momčad i da onda minute skupljaju na kapaljku. Mislim da će se Mario u Orlandu, koja je dobra momčad, ali ne dovoljno dobra za sam vrh, svojim talentom i košarkaškim znanjem izboriti za važnu ulogu u ekipi.

 

Kad sam došao u Houston 1993., došao sam s reputacijom trostrukog prvaka Europe s Jugoplastikom i kao osvajač olimpijskog srebra. Međutim, došao sam u momčad koja je tada bila najbolja na svijetu. Olajuwon, Cassell, Thorpe, Horry, Ellie, Maxwell, poslije je došao i Clyde Drexler... Momčad je bila fantastična i užasno mi je teško bilo izboriti se za priliku. S druge strane, igrati s takvim veličinama i biti dio jedne takve generacije koja je osvojila dva naslova zaredom nešto je neprocjenjivo.

 

Međutim, moram priznati da sam toga postao svjestan tek onda kad sam se ostavio igranja. Dok sam bio igrač, uzimao sam to zdravo za gotovo, nisam tome davao neku veliku pažnju i važnost, no sada kad razmislim, ne mogu vjerovati kakvu sam čast imao'', za kraj je rekao čovjek koji uz tri naslova prvaka Europe s Jugoplastikom i olimpijskog srebra s Hrvatskom ima i NBA prsten.