Jugoplastiku je krasio kolektiv, momčadski duh i nesvakidašnji talent, koji je i cijeli sport odveo na novu razinu.

Sredinom osamdesetih jugoslavenska klupska košarka uspostavlja prvi val svoje dominacije u Europi s dvije Cibonine titule ('85 i '86). Domaća liga bila je sve jača. U paradoksalnoj situaciji gotovo da je lakše bilo uzeti naslov prvaka Europe nego pokoriti ligu Jugoslavije. Cibona je bila dvostruki europski prvak, ali i gubitnik u domaćem prvenstvu.

 

Najjača liga iza NBA-a

Ciboni nije pomoglo što su u isto vrijeme stasale supertalentirane generacije Jugoplastike i Partizana, koje polako preuzimaju liderske uloge i formiraju veliko rivalstvo koje će ozbiljno ugroziti dominantne Zagrepčane. Ako znamo da je najboljim ekipama život znao zagorčati i Zadar Arijana Komazeca, Veljka Petranovića i Petra Popovića, te da nitko bez silne muke nije mogao računati na bodove protiv Zvezde, Bosne, Šibenke, Olimpije ili Rabotničkog, jasno je da je jugoslavenska liga tada bila među jačima u svijetu, odmah iza nedodirljive NBA.

Jugoplastika je doživjela nekoliko jako loših sezona, čak je i ispala iz Prve lige, no na Gripama se opet rodila nevjerojatno nadarena generacija predvođena u prvom redu tinejdžerima Tonijem Kukočem i Dinom Rađom te tek nešto starijim, Velimirom Perasovićem i Goranom Sobinom.

Međutim, momčad je 1986. napustio prvi trener, legendarni Moka Slavnić, isti onaj koji je par godina ranije u Šibeniku dao sve ovlasti u igri klincu Draženu Petroviću. Žuti su ostali bez trenera koji je imao potrebno znanje da kanalizira veliki talent s Gripa u pravu momčad.

Prvi izbor uprave bio je Vlado Đurović, no on je sa Zadrom u onoj čuvenoj ''Popovićevoj'' majstorici protiv Cibone osvojio naslov i već se pripremao za nastup u Kupu prvaka. Izbor je na kraju pao na anonimnog 34-godišnjeg srpskog trenera Božidara Maljkovića. Maljković je bio talentiran trener, ali nije imao iskustva.

 

 

 

Nakon državnog naslova, na red je došao i onaj europski

Naslov prvaka Jugoslavije stigao je u vitrine kluba s Gripa, no nije bilo previše onih koji su vjerovali da Jugoplastika može do Final Foura, a kamoli do europskog vrha. Ušli su, ipak, među "osmoricu veličanstvenih", u društvo sedmorice državnih prvaka – grčkog Arisa, španjolske Barcelone, CSKA iz SSSR-a, francuskog Limogesa, izraelskog Maccabija, nizozemske momčadi Nashua i talijanskoga Scavolinija.

Mnogi europski košarkaški znalci bili su složni: Barcelona i Maccabi sigurno će na Final Four u München, a da za ostala dva mjesta ravnopravno će se boriti Aris, CSKA i Scavolini. Jugoplastiku nitko nije doživljavao kao momčad koja može ući u poker europskih košarkaških asova. No "Žuti" su postali najugodnije košarkaško iznenađenje i u 14 utakmica zabilježili osam pobjeda i šest poraza. Presudnom se pokazala pobjeda protiv Barcelone u Splitu 84:79.

 

Na Final Four otišli su sa startne pozicije broj tri (1. Maccabi Tel Aviv 12-2, 2. Barcelona 11-3, 3. Jugoplastika 8-6, 4. Aris Solun 8-6). Startne pozicije odredile su polufinalne parove Final Foura: Maccabi - Aris i Barcelona - Jugoplastika.

“Momci, samo da ne izgubimo s dvadeset razlike. Imali smo odličnu sezonu, napravili smo jako puno, ali molim vas da ne izgubimo s dvadeset razlike”, prenio je Dino Rađa atmosferu iz svlačionice uoči velikog polufinala.

 

 

Grk Zorba i ''kaos'' u Splitu

Dvorana u Münchenu pretvorila se u poprište neviđenog slavlja. Na parket su se sjurili navijači, koji su zajedno su igračima napravili veliko žuto klupko radosti, a pravi delirij je nastao kad je s razglasa puštena muzika iz filma ''Grk Zorba'' te je kapetan Duško Ivanović zajedno sa suprugom zaplesao u ritmu sjajne Theodorakisove muzike.

U Münchenu se slavilo, a Split te noći nije ni spavao. Sirene, zvona, trube, pjesma i zastava Jugoplastike na vrhu zvonika Svetoga Duje. Maljkovića i igrače dočekalo je više od 150 tisuća ljudi, a špalir se protezao od aerodroma u Resniku do dvorane na Gripama.

MÜNCHEN, 6. travnja 1989. – Olimpijska dvorana. Gledatelja 12.000. Finalna utakmica europskog Final Foura za košarkaše:

Jugoplastika - Maccabi 75:69 (35:35)

Suci: Lubomir Kotleba (ČSSR) i Vittorio Paolo Fiorito (Italija).

JUGOPLASTIKA: Sretenović (9), Perasović (1), Pavičević (2), Kukoč (18), Sobin (9), Čizmić, Burić, Tabak (2), Ivanović (12), Rađa (22).

MACCABI: Sims (9), Daniel, Mercer (10), Gordon, Lippin (2), Katz, Jamchy (28), Magee (10), Cohen, Barlow (10).