Zašto Uefa vodi Mamićev rat?
rubrike
Foto: AFP
HULIGANIZAM Hrvatima nije stran pojam, međutim opetovane prijetnje UEFA-e čine se gotovo besmislene i predstavljaju rješavanje problema linijom manjeg otpora. Proučavajući trend huliganizma u Europi dolazi se da zaključka kako su hrvatski huligani "bebe" u odnosu ostatak Starog Kontinenta. Pokušajmo primjerima obrazložiti tezu i to najbolje onima iz Francuske i Ukrajine, zemljama predsjednika Uefe Michela Platinija i Georgija Surkisa, predsjednika Uefina Izvršnog odbora.
Francuska
Navijačka scena u Francuskoj ubrzano se budi i raste posljednjih godina. Svoje najcrnije dane doživjela je neposredno prije i za vrijeme SP-a 1998. godine, kada je tamošnja policija represijom doslovce ugušila navijačku, ne samo huligansku, scenu. Umjesto toga gradove domaćine okupirali su huligani zemalja sudionica, a svi se sjećamo kako je Miroslav Blažević nosio kapu francuskog policajca kojega su ozlijedili njemački huligani. I oni su doživjeli istu sudbinu kao Francuzi uči SP-a 2006. godine u toj zemlji.
> Huligani Lyon-a protiv policije 29.10.2011.
> Baklje se pale i u Francuskoj
U oba slučaja navijači su sustavno tretirani kao građani drugoga reda. No vratimo se na francuske huligane, čiju je recentnu veliku aktivnost lako pojmiti putem video klipova na internetu. Vrlo se indikativan slučaj dogodio već na početku aktualnog prvenstva, kada je u sukobima navijač Montpelliera imena Casti izgubio oko. Relevantan je primjer i sukob Boulogne Boys-a te grupe Auteuil, koja je rezultirala ubijenim pripadnikom Boulognea Yanna Lorencea. U Hrvatskoj, hvala Bogu, još niti jedan život nije izgubljen.
Ukrajina
Iako velika nepoznanica ostatku Europe, Ukrajina skriva veliki broj hard core huligana i neo nacista. Većina je za ukrajinski huliganizam čula pred minulo EP, gdje su na svjetla reflektora izašli i Poljaci, koji već godinama udomljavaju tvrdokorni bastion huliganizma sa preko 300 grupa. Nevjerojatno je kako poljski huligani imaju svoju ligu u kojoj se po parkovima i livadama natječu u tučnjavama. Natjecanje se inače boduje istim sistemom kao i nogometne utakmice.
Trenutno su u vrhu tablice Lech Poznan, Legia te Wisla i Cracovia koji se ne ustručavaju od korištenja oružja poput noževa, sablji i sjekira. Njihovi međusobni sukobi broje već desetke mrtvih. Ukrajinska vlast i policija minornim su naporima pokušavale kopirati Francuze i Nijemce, međutim važnija im je bila zarada doli sigurnost gledatelja. Smiješnim se tako zaista čine teze Surkisa kako Hrvatska ima problem s huliganima, dok se istovremenu organiziraju veliki navijački sukobi u njegovoj zemlji...
Huliganizam nije uzrok problema, već posljedica
Vidjevši ove video uratke jasno je kako je huliganizam u Francuskoj i Ukrajini u daleko većem zamahu. Činjenica je da u Hrvatskoj ne postoji organizirani huliganski pokret već sporadični incidentni, nimalo usporedivi s onima u analiziranim zemljama. Namjera ovog članka nije opravdavati incidente hrvatskih navijača već upozoriti kako se Uefa u rješavanju ovog problema konstantno okreće sitnim ribama. Čelnici Uefe trebali bi prvo riješiti probleme u svojim zemljama pa se tek onda okrenuti drugima. I u hrvatskoj sferi nailazimo sličan slučaj. Okružen desecima vlastitih dvojbenih aktivnosti, izvršni dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić konstantno ratuje s navijačima.
Tražeći temelje vlastite borbe s omraženim navijačkim pukom, Mamić je spreman papellitose nazvati ubojitim sredstvom, raditi liste nepoželjnih navijača na Maksimiru, a ljude kojima nisu zanimljiva režirana prvenstva i sumnjive sudačke odluke, grobarima hrvatskog nogometa. Zašto su nepoželjni? Vjerojatno jer žele odlazak "krave muzare hrvatskoga nogometa" i njemu sličnih koji vrlo lagodno žive od nogometa, nogometa kojeg zaljubljenici više ne mogu gledati ni na televiziji, ako nemaju adekvatnu pretplatu. Jedan se mora zapitati jesu li djelovanja Zdravka Mamića i Uefe u zajedničkoj sprezi. Je li indikativno što Uefa, u trenucima dok se Mamić bori za vlastitu egzistenciju, ističe malobrojne ekscese hrvatskih navijača kao gorući problem nogometa na Starom Kontinentu?
Zar nije već problem što igrači Dinama imaju doživotne ugovore s obitelji Mamić, a sin izvršnog dopredsjednika menadžersku agenciju? Zar nije veći problem što Dinamo ne plaća porez na silne transfere, a vlast sve to godinama tolerira? Zar je normalna egzistencija Dinamove mlađe sestrice Lokomotive u HNL-u pa i financiranje Modrih od strane državnih firmi pod izlikom sponzorstva? Toliko problema, a sve se lomi na leđima mladih momaka s tribina, koji su samo slika i preslika društva ionako prepunog nasilja. Najlakše je njih okriviti za sve, a sve ostale nepravilnosti gurnuti pod tepih. Do kada tako?
Facebook
Google