MINISTAR znanosti Dragan Primorac je na nedavno završenom Drugom kongresu hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva ustvrdio kako je Hrvatska, što se znanosti tiče, "odabrala put izvrsnosti" te da se "nećemo zadovoljiti s prosječnošću, jer njoj nema mjesta u Hrvatskoj". Primorac je govorio i o sjajnim rezultatima u reformi znanstvenog sustava u posljednje tri godine, a mi smo se tom prilikom prisjetili primjera Sanje Franić, o kojoj je Index pisao u veljači.

Podsjetimo, Franić je studentica na magisteriju psihologije na Sveučilištu u Amsterdamu. Trenutno dovršava prvu godinu, pri čemu zasad ima uvjerljivo najbolji prosjek od svih studenata na obje godine magisterija. Franić je mjesecima od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta tražila pomoć za studij u Amsterdamu, ali pronašla je samo nepremostiv zid birokracije. Za vrhunsku mladu znanstvenicu nisu imalo ama baš nimalo sluha ni razumijevanja i sva vrata ostala su joj zatvorena.

Kad joj se činilo da će zbog financijskih problema morati odustati od studija, došlo je do preokreta. Doduše, pomoć nije došla iz domovine nego iz – Kraljevine Nizozemske. Franić je, naime, dobila prestižnu stipendiju nizozemskog Ministarstva obrazovanja, koja će bez problema pokriti njezine troškove studiranja na drugoj godini magisterija, uključujući školarinu od 9 000 eura, džeparac od 900 eura mjesečno kroz 12 mjeseci, troškove istraživanja, zdravstvenog osiguranja, vize, udžbenike, te letove iz Hrvatske i natrag.

S druge strane, jedina opcija koju Primorčevo "hrvatsko društvo znanja" nudi vrhunskim hrvatskim studentima u takvoj situaciji jest mogućnost prijave za jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 5 000 eura + 1 000 eura za putne troškove, pri čemu iz MZOŠ-a ne odgovaraju na višekratne upite o nejasnim uvjetima natječaja – "obveza povratka u Hrvatsku, vrijeme rada u Hrvatskoj i drugo". Od studenata se tako traži da u zamjenu za financijsku pomoć koja ne pokriva ni troškove školarine potpišu ugovor kojim se obvezuju na nešto što uopće nije definirano.

Usporedbe radi, ukupna vrijednost stipendije Kraljevine Nizozemske koju će dobiti Franić iznosi oko 21,000 eura, pri čemu Nizozemci zauzvrat ne traže ama baš ništa. Tamošnje Ministarstvo obrazovanja dijeli oko 130 takvih stipendija godišnje najboljim studentima iz cijelog svijeta.

Tjednik Globus u nedavnom je broju objavio opsežnu reportažu o nekolicini vrhunskih hrvatskih studenata na britanskom Oxfordu, čija su iskustva gotovo ista kao ona Sanje Franić. Svi oni, naime, također navode da im je bilo lakše dobiti punu stipendiju na Oxfordu nego novčanu pomoć za studij u Hrvatskoj.

I dok za vrhunske mlade hrvatske znanstvenike koji studiraju u inozemstvu novaca nema, za organizaciju Drugog kongresa hrvatskih znanstvenika iz zemlje i inozemstva trošilo se šakom i kapom. Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta početkom smo tjedna poslali upit o cijeni organizacije Kongresa, u koju je bio uključen trodnevni boravak za oko 750 sudionika Kongresa u trogirskom hotelu, najam i uređenje velebnih dvorana u kojima se održavao Kongres, te svečani ručkovi i večere u splitskim hotelima i restoranima. Odgovor dobili nismo, ali jasno je da je MZOŠ potrošilo ogromne količine proračunskog novca kako bi ministar Primorac dobio adekvatnu medijsku promociju.

Sami rezultati Kongresa i više su nego upitni (treba samo pogledati komentare znanstvenika na portalu Connect ), ali ministar Primorac je barem dokazao dosljednost u trošenju novca poreznih obveznika na predizbornu kampanju Vlade i sebe osobno, a hrvatski studenti i znanstvenici kojima je pomoć zaista potrebna i dalje su prepušteni samima sebi.

J.D.