Doista, vlada li mafija HRT-om?
SAD SE DOISTA treba zapitati vlada li mafija HRT-om. Nakon što je novinarka Ivana Dragičević Veličković najprije pred Etičkim povjerenstvom HRT-a oslobođena odgovornosti zbog toga što je u internom dopisu upitala što znači veza Ivane Šikić s Davorom Zečevićem, glavni ravnatelj Vanja Sutlić dao joj je opomenu pred otkaz. Razlog: naštetila je javnom ugledu Hrvatske radio-televizije. Ili onome što je od njega ostalo.
Ona druga Ivana, ona koja je živjela s osuđenim kriminalcem, cijelo vrijeme nesmetano radi u programu HTV-a pa čak i surađuje za elitnu političku emisiju Otvoreno. Stoga se valja zapitati, ovoga puta ozbiljno, tko više šteti ugledu javne televizije: novinarka koja je živjela s pripadnikom kriminalnom podzemlja ili novinarka koja na to upozorava svoje kolege? Zbog čega se otkazom ne prijeti ženi koja je spavala s mafijašem, nego ženi koju je ta činjenica zasmetala, prije svega zbog ugleda kuće u kojoj je zaposlena? I ako već idemo toliko daleko, upitajmo se i zbog čega su nedavno suspendirani i novčano kažnjeni novinari koji su na sprovodu Davora Zečevića izražavali sućut Ivani Šikić, a ne sama Šikićka koja je plakala nad lijesom?
Sutlićev apsolutizam u svrhu "jačanja digniteta HRT-a"
A da stvar bude još gora, Etičko povjerenstvo HRT-a jednoglasno je zaključilo da Ivana Dragičević nije povrijedila Etički kodeks HRT-a, ali je glavni ravnatelj Vanja Sutlić ipak prekoračio ovlasti i uručio joj opomenu pred otkaz. Upitajmo se, dakle, još jednom: vlada li mafija HRT-om?
Etičko povjerenstvo, dakle tijelo zaduženo za provjeravanje usklađenosti novinara s etičkim kodeksom, zaključilo je da Ivana Dragičević nije imala namjeru javno istupiti (premda je interno pismo iscurilo u javnost), već je željela promijeniti percepciju javnosti koja je nakon ubojstava Zečevića vidjela tko sve radi na HTV-u i tako umanjiti štetu kući za koju radi. A zbog svega toga, dobila je opomenu pred otkaz.
Zašto je glavni ravnatelj Vanja Sutlić prekoračio ovlasti i apsolutistički osporio odluku Etičkog povjerenstva, možemo samo nagađati. Ostaje činjenica da novinarka koja je zapravo najviše naštetila ugledu HRT-a nije suspendirana, ni kažnjena, ne prijeti joj se otkazom, već u posljednje vrijeme nesmetano radi za Informativni program. Valjda jačajući time dignitet HRT-a. Ostaje činjenica i da su njezini prijatelji, svojedobno kažnjeni zbog odlaska na Zečevićev sprovod, zvijezde kojima se daju emisije pa čak i tako elitne poput Otvorenog.
Kažnjava se onoga tko dira u mafiju, a ne onoga tko se s njom druži
Također, ostaje činjenica da je ravnatelj kaznio novinarku koja se zapitala što veze pojedinih novinarki s pripadnicima podzemlja ili ljudima koji su mu bliski (Dijana Čuljak) znače za javnu televiziju. Prijeti se otkazom lojalnoj, nagrađivanoj, obrazovanoj novinarki bez repova koji narušavaju ugled HRT-a. Zaključak: kažnjava se onoga tko dira u “mafiju”, a ne onoga tko se s njom druži.
To je čista operacija straha i terora. S tim da nije jedina. Vanja Sutlić usudio se kazniti, primjerice, Zorana Šprajca zbog toga što je na kolegiju (dakle, opet na internom razgovoru) poručio glavnom ravnatelju da se ne smije miješati u programske stvari. Zakonski doista ne smije, ali Sutlić mu je zbog drskosti odrezao s plaće. Kaznio je i Denisa Latina smanjenjem plaće i opomenom pred otkaz zato što se u intervjuima izjašnjavao protiv imenovanja Hloverke Novak Srzić za glavnu urednicu Informativnog programa. Istovremeno, glavni ravnatelj Hloverku nije ni opomenuo kad je preko novina pojedine ugledne kolege nazivala “neradnicima” i “buntovnicima bez razloga”. Možda je za to imala ravnateljevu dozvolu.
Što na Prisavlju nije dozvoljeno volovima, dozvoljeno je bogu. Pa je tako Sutlić i sam naštetio ugledu HRT-a, kad je članici Programskog vijeća HRT-a Suzani Jašić prkosno odgovorio da joj neće odgovoriti na postavljeno pitanje, samo zato što je i ona prijetila da će se pozvati na Zakon o pristupu informacija.
Tko će Sutliću skinuti s plaće i opomenuti ga pred otkaz zbog ponižavanja novinara?
Ima toga još. Glavni ravnatelj, koji zakonski s programom ne bi smio imati nikakve veze, na sjednici Programskog vijeća HRT-a uzima si tu slobodu da otvoreno ponižava Mislava Bagu. Reći (i to javno!) svom vodećem političkom novinaru - kakav god on bio - da je u predizbornoj noći bio “žrtva vlastite ambicije”, premda je cijeli projekt iznio gotovo vlastoručno, također zaslužuje skidanje s plaće. Ako već ne i opomenu pred otkaz.
Dakle, unatoč općem dojmu, na Prisavlju se vrlo dobro zna tko pije, a tko plaća. Nema više Galićeve labavosti i lažne odlučnosti, pretjerane demokratičnosti koja je samo vodila u anarhiju. Ne, sada je njegov zamjenik Sutlić uveo red, glave lete slijeva (ali ne i zdesna), točno se zna tko smije kršiti zakon i prekoračiti ovlasti, a tko ne smije, tko se smije družiti s mafijom, a kome to ne smije smetati. Kome smeta - krk! - ode glava. Pardon, posao.
HTV-ov povratak u zlatne devedesete
Takav HRT poslušna je, a ne disciplinirana sredina, što je bitna razlika koju kreatori takvog stanja itekako dobro raspoznaju. Umjesto da svi znaju što rade, uzak krug ljudi točno zna što se ne smije raditi. Takav HRT lažno se predstavlja kao javni servis, jer je institucija koja umjesto na društvenom dobru, radi na političkom, komercijalnom, privatnom i partikularnom interesu. Baš kao i 90-ih godina, on je “politička pudlica”, financijska krava muzara, besperspektivna sredina u kojoj se najbolje snalaze oni koji love u mutnom. Program je loš, gledanost gora, financije užasne, ugled - nepostojeći. A sve prljave stvari ostaju “naša stvar”. Možda HRT-om ne vlada mafija, ali vlada nešto mnogo gore.
Tomislav Klauški