AMERIČKI predsjednik George Bush je kao dijete iz imućne obitelji, koja se bavila naftom, imao vrlo osebujan život, a svojim predsjedničkim potezima utjecao je na svijet kao malo koji njegov prethodnik. Kako je utjecao na svijet možda najbolje pokazuju masovni prosvjedi koji se organiziraju u apsolutno svakom gradu u kojega kroči.

Njegov prethodnik Bill Clinton nije imao takve probleme, a ni Papin posjet nekoj zemlji ne obilježavaju baš ovolike mjere sigurnosti. Svakako će biti upamćen po tome da je na svojim predsjedničkim izborima osvojio manje glasova od svog protukandidata (Al Gore) i usprkos tome postao predsjednik. A tu je i rat protiv terorizma.

George Walker Bush rođen je 6. srpnja 1946. godine u mjestu New Haven u saveznoj državi Connecticut. George Junior najstariji je sin bivšeg američkog predsjednika Georga H. W. Busha i Barbare Bush. Odrastao je u Midlandu i Houstonu u Teksasu gdje je njegov otac radio u naftnoj industriji. Iako je pohađao najbolje škole i fakultete, obrazovni su mu dosezi bili tek prosječni.

Bejzbol mu nije išao pa je postao cheerleader

Dok je pohađao školu za dječake u državi Massachusetts, George Bush je otkrio  svoj talent za cheerleading. Budući da nikako nije mogao upasti u bejzbol ekipu, što je jako priželjkivao, Bush je odlučio odustati i posvetiti se nečemu u čemu će imati više uspjeha. Stoga je odjenuo boje svoje akademije Phillips i svoje kolege glasno bodrio uz teren. Jednom je prilikom čak nosio ogromnu periku i umjetna prsa od spužve provocirajući suparničku ekipu. Iz ove je škole Bush krenuo na prestižno Sveučilište Yale, gdje je bio ispodprosječan student. Jednom prilikom na novinarsko pitanje je li točno da je u doba školovanja koristio droge i odavao se pijanstvu, Bush je odgovorio kako bi "taj nomadski period svog života najradije zaboravio".

Diplomirao je 1968. godine i nakon toga se vratio u Teksas gdje se pridružio Nacionalnoj teksaškoj zrakoplovnoj gardi (Texas Air National Guard) jedva prošavši na prijamnom ispitu. U to doba su svi aktivni piloti bili slani u Vijetnam pa kritičari godinama tvrde da je Bush mlađi bio privilegiran zbog svog oca te nije otišao u rat.

Bush je već u srednjoj školi  imao dionice u očevoj kompaniji i bio je najbogatiji klinac u školi, ali pokušaji da uspije u biznisu, u mladim danima, nisu bili uspješni.

Prestaje piti i okreće se vjeri

Godine 1977. vjenčao se s Laurom Welch, bivšom učiteljicom i knjižničarkom, a 1981. postao je otac dviju blizanki - Barbare i Jenne. Nedugo nakon svog 40-og rođendana u srpnju 1986. godine Bush je došao do prijelomne točke u svom životu. Prestao je piti, istovremeno postajući religiozniji, a također je prešao s anglikanske (kojoj pripadaju njegovi roditelji) na metodističku vjeroispovijest (kojoj pripada njegova supruga). Danas se za njega govori da je radikalni metodist.

George Bush često naglašava da je njegova politička karijera toliko uspješna upravo zbog toga što su ga ljudi često podcjenjivali.

Republikanci uvidjeli da će se njegov stil "čovjek iz naroda" svidjeti biračima

Aktivisti Republikanske stranke zapazili su Georgea Busha u Teksasu, početkom devedesetih godina, dok je bio jedan od vlasnika lokalnog bejzbol kluba. Bili u sigurni da će se njegov ležeran, “narodski stil” svidjeti glasačima.

Kada je 1994. izabran za teksaškog guvernera Bush je iznenadio sve, čak i vlastitu obitelj, jer je uspio pobijediti popularnu demokratsku kandidatkinju Ann W. Richards sa 350.000 glasova više. U svom prvom mandatu Bush je ostvario većinu svojih ciljeva te je učinio važne korake u reformi sudstva, otežavši državnom tužitelju podizanje optužnica - što se osobito pozitivno odrazilo na interese velikih teksaških tvrtki. Do kraja svog prvog mandata postao je toliko popularan da su ga podržavali čak i pripadnici Demokratske stranke koji su kontrolirali zakonodavnu vlast u Texasu.

U predizbornoj kampanji nije znao imena lidera stranih zemalja

U lipnju 1999. Bush je službeno objavio svoju namjeru da se kandidira za predsjednika opisujući sebe kao samilosnog konzervativca. Svoju predizbornu kampanju započeo je na obećanjima da će Republikanskoj stranci dopustiti više utjecaja na odluke predsjednika te da će obnoviti ono što republikanci nazivaju dostojanstvom Bijele kuće (aluzija na Clintonovu aferu s Monicom Lewinsky). Liberali koji nisu vjerovali u njegovu samilost kritizirali su ga što je kao teksaški guverner podržavao smrtnu kaznu i zalagao se protiv pobačaja. U predizbornoj kampanji je učinio nekoliko nevjerojatnih grešaka, primjerice nije znao imenovati lidere nekih vodećih zemalja. Ipak, uspio je istisnuti senatora Johna McCaina koji je bio nesumnjivi autoritet unutar stranke, a ironijom sudbine, bit će kandidat Republikanaca na idućim izborima. U srpnju 2000. Bush je objavio ime kandidata za mjesto potpredsjednika - Richarda B. Cheneya, koji je za vrijeme Bushovog oca bio ministar obrane, a tada se bavio poslovima vezanim uz naftu u Teksasu. Taj izbor je prilično iznenadio mnoge analitičare.

Pobjedu na izborima mu je dodijelio Vrhovni sud

Nakon prebrojavanja glasova, koje se odigravalo na Floridi, gdje je njegov brat guverner i pobjede u predsjedničkoj trci, George Walker Bush je pobijedio svog suparnika (Ala Gora) iako je dobio manji broj glasova. Prebrojavanje glasačkih listića trajalo je više tjedana, a na kraju mu je pobjeda dodijeljena odlukom Vrhovnog suda. 

Predsjednik Bush je prvih mjeseci svog mandata imao razmjerno nisku razinu popularnosti. No, onda su se dogodili teroristički napadi na Washington i New York, 11. rujna 2001. To je bio prijelom u njegovom predsjedničkom mandata i nakon ovih napada  kreće u borbu protiv terorizma.

Invazija na Afganistan i Irak

U sklopu te borbe pokreće invaziju u Afganistanu, a zatim izazivajući negodovanje u čitavom svijetu, pokreće i vojnu intervenciju u Iraku u ožujku 2003., za koju UN nije dao suglasnost. Protivnici njegove politike u okupaciji Iraka nisu vidjeli borbu protiv terorizma već rat pokrenut sa ciljem zaposjedanja iračkih naftnih resursa i svrgavanja neposlušnog Saddama Huseina.Treći Zaljevski rat prouzročio je širom planeta prosvjede protiv rata i SAD-a, pa čak i u zemljama čije su vlade podržavale politiku Sjedinjenih Država. Većina prosvjednika je predbacivala Bushu da vodi osobni rat protiv Iraka, da je to rat isključivo samo zbog nafte i da to nije rat protiv terorizma. Unatoč tome, Bush je 3. studenog 2004. osvojio i drugi predsjednički mandat.

Odustajanje od Kyoto protokola i rušenje Međunarodnog kaznenog suda

Bush je tijekom svojih osam godina mandata donio niz kontroverznih odluka. U ožujku 2001. odbacio je protokol iz Kyota, što ne nailazi na odobravanje u svijetu. U srpnju 2002. godine predsjednik Bush blokira odobrenu pomoć od 34 milijuna dolara Svjetskom fondu UN (UNFPA) pod izgovorom da se tim novcem financira sterilizacija i pobačaji u Kini. Iste godine u kolovozu SAD pokušavaju oslabiti novoosnovani Međunarodni kazneni sud, pri čemu od svjetskih zemalja traže da potpišu sporazum o neizručivanju američkih državljana.

U svibnju 2004. u svijet izlaze informacije o mučenjima ratnih zarobljenika u američkim vojnim zatvorima, što je dobrano uzdrmalo američku političku scenu, a u lipnju pri susretu s papom Ivanom Pavlom II. zatečen je papinskim kritikama na račun njegove politike. Jedan od najvećih skandala na unutarnjem planu priskrbila mu je loša reakcija i zakašnjela intervencija nakon što je uragan Katrina poharala Louisianu i Mississippi, nanijevši veliku štetu gradu New Orleansu, u kojemu je bilo potopljeno 80 posto površine. Bush i njegova administracija su optuženi da su sporo reagirali jer na tom području pretežno živi samo siromašna crnačka populacija.

Rat u Iraku traje i nakon pet godina, a  u njemu je već poginulo 4000 američkih vojnika.

D. M.
Foto: AFP