ŠTO SE MORA dogoditi da netko na Hrvatskoj televiziji napokon bude ozbiljno kažnjen? Ivica Đuzel, urednik i novinar u sektoru građevinarstva, stavio je svoju profesionalnu ekspertizu u službu propagande, dogovarajući poslove s građevinskim tvrtkama, pa i samim Hrvatskim autocestama. Novine su vijest objavile, on demantirao. Novine su pokazale papire, on ih molio da ih ne objavljuju. HRT je slučaj istražio i došao do famoznog, samo njemu svojstvenog zaključka: Đuzel nije bio u sukobu interesa, ali je - mogao biti. I zbog toga je kažnjen. Odnosno, "kažnjen", jer tehnički nije uzeo traženi novac. Što bi bilo da je uzeo? Opet ništa.

Kome nije jasna logika prisavskog svijeta s onu stranu pameti, krenimo ispočetka: dakle, Đuzel zapravo nije kriv, ali je kažnjen, odnosno mogao je biti kriv, ali "uhvaćen je na pola puta", novac navodno nije primio, pa su mu "izrečene neke sankcije". Koje? Više ne prati sektor građevinarstva i radit će kao novinar u redakciji Informativnog programa. Eto, sve je jasno. Čovjek dogovorio poslove, prekršio sve profesionalne i etičke norme, pa i sva interna pravila HRT-a, otvoreno lagao o svemu, molio kolege da ga poštede, a onda nakon svega prošao bez kazne. Ostao je novinar, nije dobio opomenu pred otkaz (kao svojedobno Ivana Dragičević Veličković zbog privatnog maila povodom slučaja Ivane Šikić), a kamoli otkaz, nije mu oduzeto od plaće, ništa. A opet, formalno je kažnjen. Barem tako poručuju iz Ravnateljstva. Odnosno, žele ostaviti takav dojam.

Đuzel je počinio najgori novinarski grijeh, prodao se kao propagandist onima o čijem radu bi trebao izvještavati. Počinio je i najveći profesionalni grijeh, prekršivši interne propise kuće u kojoj je zaposlen. A zapravo, nije napravio ništa više od onoga što rade mnoge njegove - pogotovo eminentne - kolege. Goran Milić nedavno je reklamirao votku. Dijana Čuljak radila je za konkurentsku televizijsku kuću. Dok je Đuzel uhvaćen, kako reče glasnogovornik Janos Roemer, "na pola puta", oni su otišli do kraja. Dok se dokumentima koji terete Đuzela vjeruje, dokumente koji uništavaju karijeru Dijane Čuljak pomno se ispituje, vještači, podvrgava testovima izdržljivosti. Dok se Đuzela kažnjava za ono što je radio izvan kuće (snimao propagandističke filmove za razne tvrtke), Milića se amnestira od onoga što se vidi na ekranu: da reklamira sve i svakog.

A zapravo, Đuzelu se nije dogodilo ništa. On je na pritisak medija privremeno sklonjen u zavjetrinu, što mu je dobro došlo s obzirom na godišnje odmore. Pa ako netko pita, on je pod suspenzijom. Suspendiran slično kao i Zoran Šprajc koji se s Hloverkom Novak Srzić posvadio oko priloga u Dnevniku. Ista kazna za dva različita grijeha. Ista "kazna" koju je elegantno izbjegla Dijana Čuljak. Po završetku sezone Otvorenog, očekujući suspenziju zbog dokumenata koji dokazuju da je suvlasnica producentske kuće svog muža, svojevoljno se povukla s ekrana i otišla na odmor. I još se nije vratila. I neće je biti do jeseni. Gospođa stvarno ima podosta godišnjeg odmora.

Ozbiljne kazne neće stići nikoga

Zanimljiv je sustav kažnjavanja na HRT-u. Hloverka pljuje po Aleksandru Stankoviću, a kad Stanković uzvrati, onda provede dva sata u pravnoj službi. Goran Milić glupira se na ekranu prodavajući novinarske akreditacije, glumi da se napio i prokockao lovu, a Mislavu Bagi reže se plaća zbog prekoračenja satnice. Suspendira se troje novinara koji su išli na sprovod Davorinu Zečeviću, ali ne i njegova nevjenčana supruga Ivana Šikić koja je plakala kod odra. I da, žestoka kazna pogodila je i onog nesretnika koji je falsificirao račune hotela i prevario HRT za koju tisuću eura. Nije dobio otkaz. Dobio je tromjesečnu zabranu službenih putovanja.

Teški su naivci oni koji misle da će Dijana Čuljak dobiti otkaz zbog svoje producentske kuće. Zašto i bi kad je podnevni Dnevnik u četvrtak započeo PR prilogom o Vegeti, uz izjavu člana Uprave Podravke o tome što Vegeta danas znači na tržištu, da bi se nakon tri minute posvetili povodu za prilog: smrti izumiteljice Vegete. Ništa se neće promijeniti. Industrija grijeha na Prisavlju se toliko zahuktala da probija sve barijere, zakonske, profesionalne i logičke. Da je tvrtka u privatnim rukama, ni po muke. Ali javno poduzeće mora polagati račune svima. A ne polaže nikome. Točnije rečeno, svatko radi za svoj račun.

Đuzel nije naplatio svoj posao. Malo mu je falilo. Drugi su u tome uspjeli i poslovi im idu kao podmazani. Đuzel je (tobože) kažnjen kako bi se svima zamazale oči, dok ozbiljne kazne neće stići nikoga. Njima bi se samo poremetila ravnoteža grijeha, što bi na površinu izvuklo i one koji svoj dio uzimaju daleko od očiju javnosti. U pravu su čelnici Prisavlja, nema tu nikakvog sukoba interesa. Interes je sasvim jasan.