Razgovarao: Petar Vidov
Foto: Borna Čavrag / Index

GLOBALNO zatopljenje je, uvjeravaju nas lideri najmoćnijih svjetskih zemalja, najveći svjetski problem. To je tema na koju se održavaju konferencije i skupovi, traže se načini da se ograniči emisija stakleničkih plinova i smanji destruktivan ljudski utjecaj na naš planet. Ali je li to doista tako?

Dio međunarodne znanstvene zajednice, među kojima su i vrlo ugledna imena, smatra kako je globalno zatopljenje samo jedna velika fama iza koje stoje politički i financijski interesi. Među njima je i Vladimir Paar, ugledni akademik i profesor na zagrebačkom PMF-u, kojeg se mnogi sjećaju i kao autora njihovih školskih udžbenika. Paar spada u zacijelo najveće autoritete na području fizike, a njegov stav o globalnom zatopljenju drastično se razlikuje od mišljenja koje je široko zastupljeno u javnosti, dobrim dijelom i zbog medijske propagande.

"Čovječanstvo se mora početi pripremati za ledeno doba", priča nam Paar s kojim smo razgovarali u njegovu kabinetu u zgradi fizike na PMF-u. "To znači da će velik dio Europe biti pod ledenjacima: Njemačka, Poljska, Francuska, Austrija, Slovačka, dobar dio Slovenije... Ogroman dio mora bit će pokriven vječnim ledom, što znači da ćete moći kopnenim putem stići od Hrvatske do Irske. Sjeverno i Baltičko more neće postojati", kaže Paar.

Hrvatska će ipak u ovom scenariju proći nešto bolje

"Nema pokazatelja da je Hrvatska ikad bila pod vječnim ledom. Ali promjena će biti. Razina mora za vrijeme zadnjeg ledenog doba bila je za 140 metara niža. Što znači da je Jadransko more počinjalo negdje kod Zadra. Istra, Cres, Lošinj, Krk... Sve to će biti usred kopna, izgledat će poput Hrvatskog zagorja. Granica Hrvatske i Slovenije bit će isključivo kopnena. Baš sam nedavno nekim Slovencima objašnjavao da se bez razloga spore s nama kad morske granice u budućnosti ionako neće biti."

Koliko traje jedno takvo ledeno doba?

"U prošlosti su ledena doba trajala oko 70.000 godina. Ali nisu ona jednolika. Unutar svakog ledenog doba postoje razdoblja malog zatopljavanja i zahlađenja. To su poznate činjenice, novo ledeno doba ne može se izbjeći. Ono nas u svakom slučaju očekuje. Veliko je pitanje što će se onda dogoditi sa stanovništvom zemalja u srednjoj Europi. Mogu se iseliti na jug iako bi mogli ostati gdje jesu, ali samo uz ogromno povećanje proizvodnje energije. Također, što će biti s hranom? Ja vjerujem da će se morati uzgajati u plastenicima. Zbog toga su također potrebne ogromne količine energije kako bi se ti plastenici mogli grijati."

Stavovi koje vi iznosite u drastičnoj su suprotnosti s raširenim vjerovanjem o globalnom zatopljenju. Vi vjerujete da se, dakle, radi o politički motiviranoj kampanji?

"Globalno zatopljenje najbolje možemo usporediti s pandemijom svinjske gripe. To je bilo znanstveno utemeljeno, iza toga je stajala ugledna Svjetska zdravstvena organizacija. A danas se svi od toga ograđuju i kažu da je to bilo pretjerano. Svi znamo kakvi su interesi stajali iza širenja panike oko svinjske gripe. Mnogi znanstvenici vjeruju da je slična situacija i s klimom."

Ali što je sa svim znanstvenim istraživanjima koja upozoravaju na opasnost od globalnog zatopljenja?

"Nekoliko tisuća klimatologa koji sudjeluju na znanstvenim skupovima, koriste selektirane znanstvene informacije, samo one koje su u skladu s njihovim uvjerenjima, dok one druge ignoriraju. To je vrlo zabrinjavajuće. Prije nekoliko godina sam bio na Svjetskom znanstvenom forumu u Budimpešti kao predstavnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Tamo su ti vrhunski eksperti iz Međunarodnog panela za klimatske promjene, koji su dobili i Nobelovu nagradu, iznosili svoje stavove i zaključke.

Radi se o panelu koji ima punu podršku UN-a i mnogih velikih država. Situacija je bila pomalo komična. Glavni ekspert, vođa tog tima, održao je izlaganje u kojem je pokazao kako se klima kretala u zadnjih pet tisuća godina, gdje se vidi da se temperatura minimalno mijenja. Njegov je stav da je klima stabilna, ali je ljudi ugrožavaju svojim djelovanjem zbog sagorijevanja nafte i povećanja ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi. Ja sam nakon izlaganja postavio pitanje zašto nisu pokazali zadnjih 15.000 godina. Onda bi se vidjelo i razdoblje zadnjeg ledenog doba, vidjeli bi da je temperatura bila za 12 stupnjeva niža nego danas i da je u kratkom razdoblju naglo porasla. Došlo je, dakle, do drastičnih klimatskih promjena s prijelazom iz ledenog doba u globalno zagrijavanje. A tadašnji praljudi sigurno nisu imali automobile."

"Vrlo nervozan. Počeli su se buniti kako je to provokacija, kako se radi o sabotaži. Ali ja sam inzistirao na odgovoru. Rekao sam da se njemu ne mora sviđati moje pitanje, ali mi u skladu sa znanstvenom etikom mora odgovoriti na svako pitanje koje je znanstveno utemeljeno. Na kraju mi je taj vođa tima rekao kako ne smiju pokazati duže vremensko razdoblje, jer bi onda sasvim zbunili političare. Tada mi je sve postalo jasno."

Uspoređujete famu oko globalnog zatopljenja sa svinjskom gripom. Ali u tom slučaju bilo je sasvim jasno da profitira farmaceutska industrija. Tko profitira od globalnog zatopljenja? Ne bi li velikoj industriji bilo draže da se o globalnom zatopljenju uopće ne priča?

"Nemojte biti previše uvjereni da bi to svima odgovaralo. Recimo, velika industrija ima potencijal da u kratkom roku izgradi tisuću nuklearnih elektrana. To je ogroman posao, ali danas je gradnja nuklearki usporena zbog otpora javnosti. Naime, ako se ograniči nafta i ugljen, čovječanstvo nema druge alternative osim nuklearne energije. Svi ostali izvori energije koji se spominju, poput Sunca i vjetra, znatno su skuplji. Nema sumnje da su interesi ogromni.

Uzmite samo Francusku. To je zemlja koja 90 posto svoje energije proizvodi u nuklearkama i izvozi je. Uskoro ćemo je i mi morati početi kupovati. Italija također uvozi francusku energiju jer nije gradila elektrane, ali uskoro će i oni početi graditi nuklearke. Kina je nedavno započela izgradnju 70 nuklearnih elektrana i sve bi trebale biti puštene u pogon za nešto više od deset godina. 

Nemojmo zaboraviti ni drugi politički interes - tko najviše gubi ako se reducira nafta? Bliski istok i Rusija. Zapad trenutno o njima ovisi. Političkih i geopolitičkih interesa uvijek je bilo, uvijek se zadiralo u energetski sektor. Prije nekih 30 godina se, recimo, u Brazilu pokrenula strašna medijska kampanja protiv izgradnje nuklearnih elektrana. Njihov šef obavještajne službe tada je u parlamentu rekao da iza te antinuklearne kampanje stoje SAD i Sovjetski Savez. Nekad se, dakle, išlo protiv nuklearne energije, a danas se ide protiv nafte."

Bez znanstvenih argumenata?

"Znanstveni argument, na koji ja upozoravam već godinama, jest da je globalno zagrijavanje prirodna pojava. Prije 130.000 godina je temperatura bila jednako visoka kao sada, razina CO2 bila je skoro kao i danas, a razina mora bila je za četiri metra viša nego danas."

Koji je onda razlog porasta količine CO2 u atmosferi ako se ne radi o ljudskom interesu?

"Razlog je u rastu temperature. Biljni i životinjski svijet buja, povećava se truljenje, pojavljuju se mikroorganizmi u tlu i vodi koji stvaraju CO2. Novim se mjerenjima točno vidi da je koncentracija CO2 rasla usporedno s globalnim zagrijavanjem. A kada je došlo do ledenog doba, koncentracija CO2 je pala. Zašto? Zato što je CO2 topljiv u vodi. CO2 pada s kapljicama kiše, a s rijekama odlazi u more. Kada tako otopljen CO2 dođe u more, gdje ima kalcija i drugih reagensa, dolazi do međudjelovanja i nastaje kalcijev karbonat koji se na morsko dno taloži u obliku stijena."

Kažete da temperatura ne raste zbog količine CO2, već obrnuto, da količina CO2 raste zbog porasta temperature. A što onda uvjetuje porast temperature?

"U prvom redu Jupiter, a u nešto manjoj mjeri Mars i Venera. Sjećate se kako su nas u školi učili da se Zemlja kreće oko Sunca pod utjecajem gravitacijske sile? Ali postoje i drugi planeti, a Newtonova gravitacijska sila djeluje između svaka dva tijela. Zemlju ne privlači samo Sunce, već i ostali planeti. Najveću masu ima Jupiter i zbog toga je njegov utjecaj najveći. Zbog toga se Zemljina putanja s vremenom mijenja. U vrijeme globalnog zagrijavanja Zemlja se kreće u elipsi vrlo malog izduženja koja je dosta slična kružnici. Tada je Zemlja dosta blizu Suncu i više se grije. No, pod utjecajem drugih planeta, Zemljina putanja se izdužuje i neko je vrijeme puno dalje od Sunca."

Ali nije li srednja udaljenost Zemlje od Sunca uvijek jednaka?

"Nije. Zato što je jako bitno koliko se dugo Zemlja gdje zadržava. Kad se Zemlja giba po izduženoj elipsi, onda se brže giba kad je blizu Suncu, a kad je dalje od Sunca, kreće se puno sporije. I zbog toga srednja udaljenost postaje veća. Efekt je isti kao kad se udaljavate od kamina koji vas grije. Zemlja se najprije 50.000 godina udaljava od Sunca pa mu se 50.000 godina približava. Globalno zagrijavanje i ledeno doba su periodi koji se normalno izmjenjuju. To je bilo poznato još krajem 19. stoljeća, ali nije se znalo kakav utjecaj takvo Zemljino kretanje ima na temperaturu."

Kada je prvi put ustanovljeno da kretanje Zemlje ima veze s klimatskim promjenama?

"Jedno od prvih spominjanja bilo je na predavanju u Zagrebu 1915. godine. Radi se o predavanju koje je na HAZU-u održao Milutin Milanković, znanstvenik rođen u Hrvatskoj koji je studirao u Beču. On je već tada na temelju vrlo složenih matematičkih računa govorio o izmjeni ledenog doba i globalnih zagrijavanja kao posljedici izmjeničnih udaljavanja i približavanja srednjeg položaja Zemlje s obzirom na Sunce. To je iznimno složen račun, koji se danas radi na računalima, ali on je to sve radio rukom. Meni je fascinantno kako nije ni u čemu pogriješio. Njegov je zaključak bio da je upravo 12 Celzijevih stupnjeva temperaturna razlika između globalnog zagrijavanja i ledenog doba. Tada je to u svijetu izazvalo veliko zanimanje. Nakon što je Milanković umro, po njemu je nazvan jedan krater na mjesecu. Institut Smithsonian u Washingtonu uvrstio ga je u monografiju 100 najvećih imena u znanosti o zemlji. A mi u Zagrebu nemamo ni njegov spomenik."

Njegova teorija, Milankovićevi ciklusi, u međuvremenu je dobila i nove znanstvene potvrde?

"2000. godine znanost je došla u mogućnost da precizno izmjeri temperaturu i koncentraciju CO2 u bilo kojem trenutku u Zemljinoj prošlosti. To se radi na uzorcima polarnog leda iz datog razdoblja. Starost leda određuje se radioaktivnim metodama, na osnovi mjehurića zraka koji se zadržao u ledu. Kada znamo kad je uzorak nastao, možemo odrediti kolika je u to doba bila temperatura. Pri tome se koristi vodikov izotop deuterij. Njega u normalnoj morskoj vodi ima oko jedan atom na 4.000. Ali, pri smrzavanju se omjer mijenja jer deuterij ima veću masu od običnog vodika pa se sporije nasumce kreće i molekula vode koja ga sadrži, brže se zamrzava. Tako mjerenjem postotka deuterija možemo izračunati koja je bila temperatura kad je led nastao. Mjerenjem postotka CO2 u mjehurima zraka koji ostaju u ledu, pak, saznajemo koliko je bilo CO2 u atmosferi."

U kojem smo sad dijelu ciklusa?

"Trenutno smo na kraju globalnog zagrijavanja. Slijedi ledeno doba. Ovo zagrijavanje je vrlo specifično jer traje duže nego sva ranija doba globalnog zagrijavanja. Ono je trebalo završiti prije nekoliko tisuća godina, već smo trebali biti u ledenom dobu."

Razlog tome je vjerojatno čovjekov utjecaj?

"Vrlo vjerojatno. Ljudi su poljoprivredom već prije osam tisuća godina počeli proizvoditi CO2. Prije pet tisuća godina poljoprivreda se intenzivirala. U staroj Grčkoj su za grijanje ložili drvo. Uskoro se pojavio i ugljen. Kako se smanjivao dotok Sunčeve energije, čovjek je stvarao sve više CO2 i tako je nastala labilna ravnoteža - temperatura se vjerojatno održala zbog efekta staklenika. Naravno, ne treba odbaciti ni neke faktore koji nama nisu poznati, ali ovo je najlogičnije objašnjenje."

Koliko dugo ta ravnoteža još može trajati?

"U režimu determinističkog kaosa, kad imate labilnu ravnotežu, to se ne može precizno predvidjeti. Jedan scenarij je da se, nakon što se ovaj balans poremeti, naglo uđe u ledeno doba. Sunovrat u ledeno doba sigurno će biti brz. To se može dogoditi za pet, deset, pedeset ili sto godina ili još kasnije. Ne možemo točno predvidjeti. S obzirom na to da se u zadnjih 20 godina proizvodi dosta CO2, moguće je čak i da temperatura kratkotrajno poraste pa onda naglo padne.

A ima i drugih intrigantnih faktora. Prije svega, tu su oceani. Topljivost CO2 u oceanima i pretvaranje u taloge na morskom dnu ovisi o kemiji oceana, a ona je ovisna o zagađenju. Tu su i nepredvidivi faktori poput vulkana. Ne možemo znati kad će vulkan eruptirati, a erupcija vulkana u atmosferu izbacuje ogromne količine CO2. A tu je i Zemljino magnetno polje, koje je trenutno u fazi slabljenja i nemoguće je predvidjeti kakve će to imati učinke, osim što će ugroziti život na Zemlji jer nas magnetno polje štiti od zračenja iz svemira.

Magnetno polje je danas dvostruko slabije nego prije 2.000 godina. To je čista fizika. U prošlosti se već 20-ak puta događalo da se polovi zamijene - sjever postaje jug, a jug postaje sjever. Zna se točno i kako magnetski polovi putuju; u jednom trenutku Sjeverni pol prođe preko Havaja. To je vrlo kaotično, nekad od jedne promjene do druge prođe 10.000 godina. Ali zadnja se dogodila prije 700.000 godina, što je neuobičajeno dugo.

"Danas odgovarajućeg izvora energije nema, čak ni današnja nuklearna energija ne bi trajala duže od sto godina jer urana jednostavno nema dovoljno. Ali ja sam optimističan. Postoji, naime, proces nuklearne fuzije koji se događa na Suncu. Gorivo za taj proces je vodik, a takva demonstracijska elektrana je već u gradnji. U Francuskoj, kraj Marseillea, Europska unija, SAD, Rusija, Kina, Japan i Južna Koreja zajedno grade prvu demonstracijsku elektranu za fuziju vodika. Šef projekta je Japanac, inače bivši japanski veleposlanik u Hrvatskoj, a po zanimanju nuklearni inženjer. Ta će se elektrana graditi deset godina, a demonstracije će trajati 30 godina, tako da bi za ukupno 40 godina trebali vidjeti funkcionira li ta metoda u praksi."

Što to čini boljim rješenjem od ostalih energetskih alternativa?

"To bi bilo rješenje koje bi trajalo tisućama godina. Goriva, vodika, ima u izobilju, a vrlo je važno i da se radi o ekološki povoljnoj metodi. Ne može nikako doći do katastrofe zato što je unutar reaktora uvijek vrlo mala količina vodika. Ako taj eksperiment uspije, čovjek će se moći vrlo efikasno suočiti sa svim izazovima ledenog doba. Moje je mišljenje da je problem ledenog doba direktno vezan s problemom energetike."

No, usprkos svemu, javnost je prema ovim teorijama i dalje izuzetno skeptična. Novo ledeno doba mnogima zvuči kao scenarij SF filma?

"U znanosti postoje mnoge stvari koje se ne mogu točno predvidjeti. To je deterministički kaos, na kojem se temelji i rad ljudskog mozga. Nitko ne može znati, recimo, kakvo će vrijeme biti točno za godinu dana, na današnji dan - hoće li biti sunčano, oblačno, kišno, snježno... Sve što se tiče klime je dugoročno nepredvidivo. Ali, da će doći do ledenog doba je predvidivo zato što je to efekt astronomskog gibanja nebeskih tijela."

Na kraju ovog razgovora Paar je istaknuo kako se problematiziranje globalnog zatopljenja direktno odražava i na Hrvatsku.

"Nije dobro postavljati globalno zagrijavanje kao glavni problem bez odgovarajućih dokaza, a pogotovo kad se zbog toga poduzimaju mjere koje znače pad životnog standarda. A to je obveza koju je Hrvatska na sebe preuzela. Da hrvatsko gospodarstvo krene u intenzivni razvoj, značilo bi da mu treba znatno više energije. No, prema protokolima koje smo prihvatili, ne možemo graditi nove elektrane na fosilna goriva, čak bismo morali smanjiti broj već postojećih.

Što nam onda ostaje? Kupovati stranu nuklearnu energiju. Koristiti druge izvore energije, poput vjetra. Izgraditi elektranu u državi u kojoj ih nema dovoljno, poput Albanije, pa uvoziti energiju. Ali sve je to skuplje nego sami proizvoditi energiju. Što znači pad standarda. A ako niste sigurni da postoje dovoljno jaki argumenti za rušenje životnog standarda, jednog dana će vas netko pozvati na red. U Americi se, recimo, sad prvi put dogodilo da više od 50 posto građana smatra da globalno zagrijavanje nije problem. Džaba im pričaju o globalnom zagrijavanju kad se oni već pet godina smrzavaju..."