Foto: Nina Đurđević / Pixsell

JE LI se Božo Skoko nakon javne prepiske s Borisom Dežulovićem ponovno našao u aferi s plagijatom? Ukoliko pitate dr. sc. Juru Zovka, redovnog profesora Sveučilišta u Zadru, onda je odgovor potvrdan. Naime, Zovko optužuje Skoku ni manje ni više nego za -  "prepisivačinu s Wikipedije".

> Kakva blamaža za čovjeka koji se smatra vodećim PR stručnjakom u Hrvatskoj!

> Božo Skoko: Kako je Boris Dežulović postao moj nesuđeni uzor

> Kakav apsurd: Božo Skoko sjedi u Sudu časti koji je odlučio da nije plagirao Dežulovića

> PR-ovci okreću leđa plagijatoru Skoki: "To je neprofesionalno i neprihvatljivo"

> Raskol među PR-ovcima: Ima još onih koji brane plagijatora Skoku

Riječ je o knjizi Bože Skoke "Hrvatski velikani",  koju je objavio nakladnik Večernji list, a napisana je s nakanom da prikaže "25 najpopularnijih, 100 najznamenitijih i najzaslužnijih te 300 najznačajnijih velikana, koje bi svaki Hrvat i stanovnik Hrvatske trebao poznavati".

Zovko: Ovo je prepisivačina Wikipedije

Skokina knjiga predstavljena kao ozbiljan znanstveni rad što potvrđuje i odabir recenzenata kao što su prof. dr. sc. Neven Budak, ugledni povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Vladimir Lončarević te komunikolog s VERN-a dr. sc. Ivan Tanta. Promociju knjige uveličali su svojom nazočnošću i predsjednik države Ivo Josipović te Milan Kovač, predsjednik Kluba utemeljitelja HDZ-a.

"Moj je dojam da  je Božo Skoko opet bio 'brzoplet' u pisanju kao u slučaju prepisivanja od Borisa Dežulovića, no ovdje je problem što  bi ova knjiga, za razliku od kolumne, ipak trebala biti  znanstveni rad. Šokantno je što se Božo Skoko umjesto znanstvene metodologije odlučio za metodu prepisivačine iz hrvatske Wikipedije.  Božo Skoko sada treba objasniti javnosti, prije svega onoj akademskoj, kakve je naravi njegovo djelo 'Hrvatski velikani' te kako se dogodilo da su određeni tekstovi o velikanima u njegovoj knjizi gotovo identični s tekstovima na stranicama Wikipedije na hrvatskom jeziku", kaže Zovko u razgovoru za Index.

Zovko je našao primjere u prilozima o povjesničaru  Milanu Šufllayu,  uglednom predstavniku njemačke reformacije i utemeljitelju hermeneutike Matiji Vlačiću Iliriku, te poznatom hrvatsko-francuskom ekspertu za povijest medicine Mirku Grmeku. Vidljivo je to, smatra Zovko i na primjerima tekstova o Ocu domovine Anti Starčeviću, tvorcu prve hrvatske gramatike Bartolu Kašiću, J. J. Strossmayeru, Ivanu Belostenecu, Boži Milanoviću, Ivi Vojnoviću, S. S. Kranjčeviću i Tinu Ujeviću.

"Usporedimo li Skokin skromni prilog o Antunu Matiji Relkoviću (10 redaka) s tekstom na Wikipediji, primijetit ćemo da je osam i pol redaka posve identično.  Slično se može reći i za tekst o  književniku Dimitriju Demetru, odnosno o velikom veziru  Rustem-paši Opukoviću koji je imao nadimak Hrvat", kaže Zovko za Index. nabrojavši četrnaest primjera koji mogu pasti pod sumnju plagiranja te poziva ostale da nastave s daljnjim usporedbama sličnosti i razlika.

Skoko: Da, koristio sam se i Wikipedijom

Skoko koji je nedavno imenovan za novog pročelnika Odsjeka za novinarstvo i odnose s javnošću Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (FPZG) te se smatra vodećim PR stručnjakom u zemlji, tvrdi da je riječ o neosnovanim optužbama na njegov račun pa tako u odgovoru na upit Indexa priznaje da se dijelom koristio i Wikipedijom.

U tome nema ama baš ništa sporno, tvrdi Skoko. 

 
"Naravno da sam opće poznate biografske podatke u kratkim životopisima hrvatskih velikana, objavljenima u drugom dijelu knjige, koristio dijelom s Wikipedije i više od pedeset drugih izvora, uglavnom knjiga", kaže Skoko dodajući da se na stranici 145. njegove knjige nalazi dodatak u kojem stoji da su "portreti hrvatskih velikana priređeni na temelju činjenica navedenih u literaturi i izvorima čiji se popis nalazi na kraju ove knjige".

"Prema tome, jasno sam naglasio kako sebi ne pripisujem autorstvo, niti intelektualno vlasništvo nad opće poznatim podacima i biografskim činjenicama, već da je riječ o preuzetim podacima iz relevantnih izvora. A na kraju knjige možete pronaći sve izvore na koje sam se oslanjao u preuzimanju tih biografskih podataka. Pritom gotovo identične biografske prikaze onima na Wikipediji pronaći ćete u desecima drugih izvora,  jer teško da se može izmisliti kad je tko rođen i gdje se školovao... Ili da netko ima intelektualno pravo na te opće biografske podatke. Zato sam pri priređivanju svakog portreta koristio niz izvora, posebno tamo gdje podaci nisu ujednačeni, sto je također pojašnjeno u knjizi", kaže Skoko za Index.

No, Zovko tvrdi da ga priznanje o korištenju Wikipedije ne opravdava jer pravila su sasvim jasna. Odnosno ispod spornih tekstova nije naznačen izvor što je i osnovno pravilo znanstvenog rada.

Kako se piše znanstveni rad? 

"Činjenica da je Skoko na 398. stranici svoje knjige naveo i Wikipediju kao jedan od izvora kojima se služio, uopće ga ne opravdava jer ispod navedenih tekstova nigdje ne stoji da je riječ  o citatima iz Wikipedije. Kao sveučilišni profesor trebao bi znati pravila citiranja.", kaže Zovko.

No, Skoko se s tim ne slaže pa tvrdi da ondje gdje su bila u pitanju autorska zapažanja o pojedinim velikanima jasno je i naglašeno i citirano.

"Glavni dio knjige je rezultat autorskih istraživanja i tamo su korištena citiranja prema pravilima. Prema tome, takve napade smatram apsurdnima. A o metodologiji i uvrštavanju pojedinih velikana, pa čak i onih koji g. Zovku idu na živce, spreman sam argumentirano polemizirati", kaže Skoko na kraju.

Skoko već na udaru zbog sumnji u plagijat

No, zasigurno će i ovom optužbama biti riječi u sljedećim danima. Naime, prema definiciji plagijata prema američkom rječniku Random House Webster's Unabridged Dictionary stoji da je plagijat "upotreba ili blisko oponašanje jezika i misli drugoga autora te predstavljanje istih kao vlastiti izvorni rad". Zbog čega Zovko poziva Skoku da ispriča. Kako javnosti, tako i akademskoj zajednici.

"Nakon što je prvo izdanje knjige Hrvatski velikani, tiskane u  tri tisuće primjeraka, već rasprodano, autor ima priliku prirediti  novo izdanje u skladu sa znanstvenim kriterijima i pri tome se ispričati čitatelji(ca)ma za 'marifetluke' neprimjerene akademskoj praksi. Fakultet političkih znanosti i Sveučilište u Zagrebu trebali bi pomno ispitati  metodu 'znaanstvenoga rada' sveučilišnoga profesora Bože Skoke. O Skokinom skandaloznom 'citaranju autora' već je pisao kolega Stanko Andrić u tekstu 'Neznanje kao brend' pokazavši kako Skoko površnim plagiranjem pripisuju francuskom intelektualcu  iz vremena renesanse Étienneu de La Boétieu izjavu koju nikada nije rekao da “se u Hrvatima tako duboko ukorijenila ova tvrdokorna volja za ropstvom”. Istodobno proglašava ga našim suvremenikom i pogrešno piše njegovo ime kao 'Boesi'", kaže Zovko na kraju.