Foto: FAH

TALIJANSKI premijer Matteo Renzi odbacio je pozive nekih članova svoje vlade da Italija predvodi međunarodnu vojnu misiju u Libiji, koja bi po ocjenama nekih stručnjaka mogla završiti katastrofalno.

Nedugo nakon što su egipatski zrakoplovi napali ciljeve Islamske države u istočnom libijskom gradu Derni zbog pogubljenja 21 egipatskog kršćanina, Renzi je odbacio prijedloge svojih ministara da Italija predvodi operaciju pod mandatom UN-a.

"Nije vrijeme za intervenciju", rekao je Renzi u ponedjeljak za televizijsku postaju TG5, ističući kako nema potrebe prelaziti iz "potpune ravnodušnosti u histeriju i nerazumnu zabrinutost".

Renzi je to kazao nakon razgovora s egipatskim predsjednikom Abdelom Fatahom al-Sisijem, koji je poslao svojeg ministra vanjskih poslova u New York da zatraži "političku i materijalnu potporu" protiv militanata Islamske države u susjednoj Libiji.

Egipat: Radi se o borbi protiv terorizma

Egipatsko stajalište je jasno: riječ je o borbi protiv terorizma, a budući da je međunarodna koalicija predvođena SAD-om pokrenula zračnu kampanju protiv Islamske države u Iraku i Siriji, nema razloga da se to ne učini i u Libiji, smatra ta država.

Međutim, za Egipat, teroristi u Libiji nisu samo džihadisti Islamske države koji su u nedjelju objavili video snimku pogubljenja 21 kopta.

UN posreduje u dijalogu između libijskih frakcija, međunarodno priznatog parlamenta iz Tobruka s jedne strane i ostataka prijelaznog parlamenta koji su na vlast vratile milicije koje kontroliraju glavni grad Tripoli.

Libijsko Muslimansko bratstvo i druge islamističke skupine koje ne trpe Kairo podržavaju parlament iz Tripolija, koji je UN-ovim pregovorima pristupio tek prošli tjedan.

Abdel-Ati: Teroristi dijalog ne shvaćaju ozbiljno

"Naivno je govoriti da je jedna organizacija manje radikalna od neke druge", rekao je u ponedjeljak glasnogovornik egipatskog ministarstva vanjskih poslova Badr Abdel-Ati. "To su terorističke organizacije koje ne poštuju svoje obveze i ne shvaćaju ozbiljno ovaj dijalog", rekao je.

EU i Vijeće sigurnosti UN-a izrazili su potporu procesu dijaloga, koji će, po mišljenju Mattie Toalda, analitičara za Libiju pri Europskom vijeću za vanjske podnose iz Londona, biti još i sporiji zbog mogućnosti strane vojne intervencije.

"Bez vlade nacionalnog jedinstva koja bi mogla zatražiti intervenciju, vjerojatno bi je zatražio Tobruk, što bi značilo da Tobruk ne bi imao interesa formirati vladu nacionalnog jedinstva", rekao je.

Talijanska ministrica obrane Roberta Pinotti u nedjelju je povukla paralelu s prethodnim vojnim intervencijama na Balkanu i u Libanonu te se zauzela za angažiranje 5.000 vojnika iz Europe kako bi se u Libiji uveo red.

"Križar" Gentiloni: Italija je spremna boriti se

Govoreći za dnevnik Il Messaggero, Pinotti je kazala također da bi libijske vlasti mogle "zatražiti operaciju sličnu onoj u Iraku", koju bi činile mirovne postrojbe i postrojbe koje bi se aktivno borile protiv Islamske države.

"Italija je spremna boriti se", rekao je ministar vanjskih poslova Paolo Gentiloni za SkyTG24 u petak, zbog čega su ga islamistički mediji prozvali "križarom", a talijanska policija pojačala je njegovo osiguranje.

Ministar unutarnjih poslova Angelino Alfano također je za La Repubblicu kazao da Italija treba intervenirati. "Ne smije se gubiti ni trenutka. Moramo intervenirati u Libiji u sklopu UN-ove misije. Međunarodna zajednica mora shvatiti da je to ključno za budućnost Zapada", rekao je.

No Toaldo je za dpa kazao da bi talijanska intervencija "mogla, politički i vojno, biti najveće talijansko samoubojstvo od Drugoga svjetskog rata".

Intervencija kao najveće talijansko samoubojstvo od Drugoga svjetskog rata?

Italija "bi bila savršena meta za Islamsku državu", upozorio je. "Talijani bi se suočili s posve drukčijim neprijateljem od onog u (UN-ovim operacijama) Afganistanu ili Libanonu", kazao je, istaknuvši da bi "talijanska kolonijalna prošlost" u Libiji mogla potaknuti snažno lokalno neprijateljstvo protiv talijanske misije.

Ipak, stabilizacija Libije, koja je bila pod kontrolom Italije od 1911. do 1943., ključan je prioritet Renzijeve vlade.

Libija je utonula u kaos nakon svrgavanja s vlasti i ubojstva njezina dugogodišnjeg vođe Moamera Gadafija 2011. To je ozbiljno poremetilo isporuku nafte Italiji, a organizirani krijumčari ljudi počeli su slati rekordan broj migranata prema talijanskim obalama.

Toaldo je kazao da je izbor između odgađanja vojne akcije u nadi da bi UN-ovi posrednički napori mogli napokon uroditi plodom i inzistiranja na intervenciji koja bi se mogla pretvoriti u kaos "prava dilema" za kreatore politika.