Tužna priča o labudovima sa Savice: "Svake godine ih netko potamani, a nitko ništa ne vidi"

Tužna priča o labudovima sa Savice: "Svake godine ih netko potamani, a nitko ništa ne vidi"

Foto: Facebook/AWAP

AWAP Udruga divlje životinje na svom je Facebook profilu objavila priču o stradalim labudovima sa zagrebačke Savice. Njihova predstavnica i veterinarka Ingeborg Bata ogorčena je ponašanjem policije.

"Na lice mjesta došli smo nešto iza policije, koja je uredno uzela podatke od gospodina Hercigonje i mene - Ingeborg Bate (tko smo, što smo, osobne iskaznice, gdje radim i zašto). Ovo je važan detalj, jer su nam isti policajci ponovo uzimali podatke nakon 2 sata!)", napisala je dr. vet. med. Ingeborg Bata na Facebooku.

Nakon što su policiji dali sve podatke, ona i gospodin koji ju je pozvao i alarmirao policiju, htjeli su ići potražiti mlade labudove koji su ozlijeđeni, no policajac ih nije želio pustiti dok ne dobije odobrenje. Kada su konačno dobili odobrenje nastao je problem s čamcem - nemaju ga, a i da ga imaju ne bi smjeli u jezero jer je jedino vatrogasci smiju spustiti čamac u jezero.

"Nakon nekih 40 minuta stižu vatrogasci, izvlače mrtvog labuda i tek nakon nekih 20 minuta (pogodili ste, čekaju odobrenje njihove centrale), ulaze u čamac i pronalaze 3 ozlijeđena mladunca i dva jedva živa", opisuje Bata.

Policija im zatim opet uzima podatke te kaže da ne mogu uzeti male labudove. "Ne možete uzeti male dok mi ne kažete što im je (vrlo povišenim i agresivnim tonom). Ja kažem: nisam ja vidovita Džamila, dok ih ne pregledam i obavimo neke pretrage , ako to uopće DOČEKAJU I PREŽIVE, saznam što im je samo gledajući ih. To mi (dakle, tamo smo već 2,5 sata) debelo narušava strpljenje, tražim da me poveže s velikim bratom iz te famozne CENTRALE da pitam kakve to upute daje. Inače, kolega Hercigonja koji je i pravnik, ostaje zgranut postupanjem, otežavanjem postupka i prolongiranjem statusa, a onda postaje i bijesan.", opisuje Bata daljnje događaje i dodaje da su već skoro željeli otići kad je konačno stiglo odobrenje da ih mogu uzeti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Na žalost, oba labuda su uginula.



I prošle godine su potamanjeni labudovi na Savici

"Dakle, kao Udruga sa svim dopuštenjima da se bavimo ovim životinjama, izašli smo na teren praktično 30 minuta nakon dojave, bili spremni prihvatiti životinje, uzimali su nam podatke nekoliko puta, na javnoj površini se nismo smjeli udaljavati, tretirani smo kao sumnjivci. Pa lijepo molim kako bi onda neki građanin ovo izveo? Netko tko želi pomoći. Izgubili smo nepotrebno 3 sata. Ja, veterinar koji se time bavim, trebam dopuštenje policajca da pregledam i pomognem evidentno životno ugroženoj životinji? Svašta sam čula ali ovako nešto još do sada nisam doživjela.

I prošle godine su tako potamanjeni labudovi na Savici, također njih oko 7, svaki dan je "nestao" jedan. Prvo ih puste da malo narastu a onda krene. Navodno nitko to nije prijavio. Pa možda bolje i da nije, jer bi mu valjda zabranili da se onuda uopće više kreće (naime Savica je, čini se, mjesto od posebnog državnog interesa, i očito obični se građani onuda ne mogu kretati bez provjera, ispitivanja ili valjda posebnog dopuštenja), te bez veze uzbunjuju ljude i one druge koji trebaju odraditi posao. No, čini se da bi potpuno nezamijećeno prošao ako npr. ide nešto učiniti labudovima.", ogorčena je veterinarka Bata.

"ZAKON ŠUTNJE NA SAVICI:
Naravno da nitko ništa nije vidio od svih prisutnih ribiča koji po cijele dane tamo vise, ljudi koji uzgajaju povrće, stanari naselja koje je uz sam rub jezera… Ribiči koji su se nalazili u neposrednoj blizini nisu zvali, niti im je bilo išta čudno! Jedan zaljubljenik koji svaki dan obiđe labudove alarmira sve ostale. Inače, uz jezera ne možete kao obični građanin prošetati, a da vas netko iz klana ne zaustavi i pita: kaj delate ovdje? Javna površina. Čuvaju, a ne vide ozlijeđeno i ugroženo jato?

JOŠ MALO O RIBIČIMA:
Inače, kad smo kod ribiča, iz parka Maksimir svake godine liječim barem 3 labuda koji su progutali flaks, udicu, zapetljali si noge u ostavljeni flaks… Nema zabilježen niti jedan slučaj ozljeđivanja labudova od strane pasa na koji svi imaju prigovor, a dotični ribiči po Maksimirskim jezerima uredno dojavljuju zaštitarskoj službi Maksimira, ako vam kojim slučajem pas uđe ili pobjegne u jezero. Dakle, uslijed NJIHOVOG nemara stradaju životinje, a oni nisu niti opomenuti, niti uklonjeni. Da vam pas ozlijedi labuda imali bi posla sa zaštitarima, policijom i platili bi kaznu. Zna se točno tko ribari na jezerima, ja uredno vadim flaksove i udice, ali ribičima se ne desi ništa. To je tako godinama. Stradavaju na isti način i kornjače u jezerima. ISTINE I INFORMIRANOSTI RADI.", zaključuje veterinarka.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara