Vedrana Bilan Odboru za Ustav: Hoćete li zaštititi interese lihvarskih ovrha ili interese građana?
Foto: FAH
VEDRANA BILAN, javna bilježnica iz Splita, u Sabor je poslala upit vezan za predstojeći izbor ustavnih sudaca. Njeno priopćenje prenosimo u cijelosti:
"Ovršni zakon kao nepogrešivi test za isključenje nepodobnih u postupku izbora sudaca Ustavnog suda RH i nepodobnih za obnašanje bilo koje javne službe ili političke vlasti"
"Vedrana Bilan, javna bilježnica iz Splita uputila je jučer Predsjedniku Sabora Josipu Leki zahtjev s molbom da Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav (u nastavku teksta Odbor), koji je nadležan za provođenje postupka i predlaganje kandidiranja sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske, proslijedi njezin Podnesak od 18. 03. koji mu je uputila s pitanjima o kriterijima s kojima će se Odbor rukovoditi u davanju svojeg mišljenja, te s pitanjima o realnosti i vjerodostojnosti tih kriterija.
Bilan je ukazala da Odbor u svojem dosadašnjem radu po pitanju najvažnijeg zakona u državi od kojeg ovisi dugoročna socijalna stabilnost građana, te zaštita njihove egzistencije i domova, a to je Ovršni zakon, nije postupio sukladno svojim nadležnostima, jer je zanemario razmotriti načelna pitanja u svezi njegovog usuglašavanja s Ustavom RH, te odbio razmotriti mišljenja i prijedloge ustavne naravi koji su od strane vjerodostojne pravne struke bili upućeni Saboru, kako prije, tako i u tijeku postupka svake izmjene Ovršnog zakona, pa tako i zadnje izmjene iz 2014. godine.
Kako će sukladno svojim nadležnostima Odbor ipak provesti postupak kandidiranja za dva suca Ustavnog suda RH čiji je zbor u tijeku, jer su kandidati pozvani na razgovor zakazan za 24. 03., nakon kojih će Odbor predložiti kandidate za izbor hrvatskom Saboru, to se postavlja ključno pitanje kriterija kojima će se Odbor u tom postupku rukovoditi, te o realnosti i vjerodostojnosti tih kriterija.
Naime, hoće li se rukovoditi kriterijima kojima su se rukovodili pojedini članovi Odbora kada su šutjeli o neustavnom i koruptivnom ovršnom zakonu ili nekim drugim kriterijima koji će biti u funkciji zaštite općeg dobra i zaštite prava građana?
Bilan je postavila pitanje je li za suce Ustavnog suda Republike Hrvatske uopće mogu biti izabrane osobe koje nisu prepoznale istinu na kojoj se temelje mnoga povijesna događanja pa tako i istina o Ovršnom zakonu koji je doprinio blokadi brojnih računa i siromaštvu brojnih građana, te doprinio brojnim nezakonitim deložacijama i stvaranju blokirane nacije, jer je omogućio da se pogodovanim i interesno povezanim radom u javnobilježničkoj službi trguje s ovrhama i time omogući da se osnovni dug dužnika višestruko nezakonito uvećava, pored ostalog i fiktivnim, dakle nepostojećim troškovima, kako bi se malobrojni interesni lobiji obogatili na štetu najširih slojeva građana, što već traje godinama, te omogućio da se pojedinačno dobro stavi iznad općeg dobra i interesa građana.
A ta istina glasi:
„Najveći zločini u povijesti nisu počinjeni zbog nedostatka zakona, već zato što je zakon dopuštao da se zločini počine. Činili su ih ljudi u ime boga-države čiji su im zakoni dali iluziju da tako mora biti. Američki Indijanci s oba kontinenta, australski Aboridžini, afričko roblje, žrtve nacističkih i komunističkih režima, svi su oni gaženi slovom zakona države, jednako kao što i današnje države gaze i svoje i tuđe građane.“
Zbog svega navedenog Bilan tvrdi da se stvara neskrivljeni dojam kao da je upravo zadnjom izmjenom Ovršnog zakona usvojenoj 15. 07. 2014. godine, koja je stupila na snagu 01. 09. 2014. godine počinjen zločin, jer neustavni i koruptivni članak 279. unatoč prigovora vjerodostojne pravne struke (sudaca, profesora prava, javnih bilježnika i dr…) nije isključen iz zakona, a nadležnost javnih bilježnika uređena uvođenjem ravnomjerne elektroničke raspodjele spisa i E-ovrhe, koja bi bila brana korupciji, već naprotiv po pitanju neustavnosti zakona se napravio i korak dalje, jer je uvođenjem PREDVIDIVIH TROŠKOVA OVRHE na štetu građana zaštitio dotadašnje fiktivne, dakle nezakonite i nepostojeće odvjetničke, te druge troškove ovrhe, ŠTO JE NAJGRUBLJE KRŠENJE NAČELA ZAKONITOSTI I IZVJESNOSTI PRAVNE NORME.
Takvom zadnjom izmjenom Ovršnog zakona su dugogodišnje nezakonitosti u ovršnim predmetima na temelju vjerodostojne isprave, kao što su nezakonito popisivanje, te priznavanje nepostojećih troškova ovrhe, dakle fiktivnih troškova ovrhe, legalizirane kao PREDVIDIVI TROŠKOVI i time postale zakonito pravilo i obrazac budućeg ponašanja.
Na taj način nezakonito, fiktivno i nepostojeće se zadnjom izmjenom Ovršnog zakona nije zaustavilo, već naprotiv na štetu građana se legaliziralo kroz tzv. predvidive troškove ovrhe i postalo pravilo budućeg ponašanja.
Bilan tvrdi da je sve navedeno omogućeno šutnjom nadležnih institucija, pa tako i Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, te Ustavnog suda RH , koji kao da su zaboravili da je ocjena ustavnosti zakona i njegovih odredbi SISTEMSKO PITANJE koje se mora uvijek žurno rješavati, a posebno ako se radi o zakonu koji se bez opravdanog razloga u pravilu uvijek donosi na brzinu i u žurnoj proceduri iako za to ne postoje uvjeti jer ne postoji ratno ili izvanredno stanje, tako da samo jedna njegova neustavna odredba MOŽE PROUZROKOVATI NESAGLEDIVE POSLJEDICE I BROJNE SUSTAVNE POVREDA TEMELJNIH LJUDSKIH I USTAVNIH PRAVA GRAĐANA, PA TAKO I PRAVA NA DOM.
No pravo na dom se može zaštititi i obraniti samo na način da se uklone svi uzroci koji pravo na dom ugrožavaju, a ne na način da se ukazuje samo na posljedice.
Jer uzrok koji dovodi do kršenja prava na dom i ugrožavanja doma, kao pravne posljedice su upravo brojne neustavne i koruptivne odredbe Ovršnog zakona što su nadležni već odavno morali prepoznati.
Bilan navodi kako je kao javni bilježnik težište stavila na neustavni članak 279. kojim se na neustavni način uređuje nadležnost javnih bilježnika, a manje na kršenje prava na dom, no tvrdi da neustavnih odredbi u Ovršnom zakonu ima bezbroj od kojih je jedna od ključnih i uvođenje postupaka prodaje nekretnine putem ELEKTRONIČKE DRAŽBE koja na najgrublji način ugrožava upravo pravo građana na dom .
"Elektronička dražba koju provodi Fina"
Naime, tvrdi da je u državi velike nezaposlenosti, brojnih blokiranih računa, te velikog unutarnjeg duga i siromaštva građana od kojih mnogi samo radi nužnog preživljavanja svakodnevno kopaju po kontejnerima, bez valjanog pravnog ili drugog razumnog razloga u prodaji nekretnina građana uvedena ELEKTRONIČKA DRAŽBA koju provodi FINA.
Na taj način je stvorena pravna praksa da stanove dužnika kupuju „TVRTKE DUHOVI“ i „UTJERIVAČI DUGOVA“ koje su se samo za to registrirali, dok istovremeno u mnogim slučajeva dužnici uopće ne znaju da im se stanovi prodaju i da im je ugrožen dom.
Dužnici često uopće nisu u mogućnosti pratiti da je njihov stan u prodaji
Naime dužnici su prije takvih prodaja u mnogim slučajevima iz stana prodali vrjednije stvari kako bi dugove podmirili, spasili dom i preživjeli, pa su tako prodali i kompjutere s tim da im je često i telefon isključen, radi čega u takvim uvjetima, ukoliko su informatički pismeni što je također često upitno, nisu u mogućnosti elektroničkim putem uopće pratiti i saznati da je njihov stan već u postupku prodaje putem elektroničke dražbe.
U takvim uvjetima tako uvedena ELEKTRONIČKA DRAŽBA je za njih potpuno netransparentna, te ustrojena očito s ciljem da oni budu izvan svega toga, te da malobrojni i pogodovani pripadnici interesnih lobija koji imaju novaca jeftino kupe njihovu nekretninu, a nakon toga iznenadnom i tajnom deložacijom kao njeni vlasnici stupe njen vlasnički posjed.
Takva elektronička dražba je za ovršenike i dužnike u okolnostima aktualnog vremena, obzirom na tešku gospodarsku krizu, masovnu informatičku nepismenost i stanje nacije smišljena klopka, a za vjerovnike i ovrhovoditelje pogodnost koja omogućava da oni malobrojni koji imaju novaca lako dođu do nekretnine.
Stoga u postupku kandidiranja za izbor dva suca Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji je u tijeku, oni kandidati koji do današnjeg dana sve navedeno nisu prepoznali ne mogu biti predloženi, a niti biti izabrani za suca Ustavnog suda RH i to neovisno od toga koju su važnu dužnost prije toga obnašali, jer su nepodobni.
Naime u postupku provjere vjerodostojnosti kandidata za izbor sudaca Ustavnog suda RH se mora utvrditi njihova svijest o šteti koju je OVRŠNI ZAKON s neustavnim i koruptivnim odredbama prouzrokovao Republici Hrvatskoj i njenim građanima i o tome im se MORAJU POSTAVITI PITANJA.
Naime oni moraju imati svijest o šteti koja je pričinjena zbog šutnje i neučinkovitog djelovanja nadležnih koji nisu reagirali i NISU ZAŠTITILI OPĆENITOST, JEDNAKOST I IZVJESNOST ZAKONA, A TIME I VLADAVINU PRAVA U DRŽAVI, te time u samom startu onemogućili interesne lobije koji su zakon podesili svojim interesima.
Bilan tvrdi da se stoga i stvara neskrivljeni dojam da je dosadašnjim pristupom jednom tako važnom zakonu, kao što je OVRŠNI ZAKON, počinjen zločin, jer NIJE ZAŠTIĆENA VLADAVINA PRAVA, VEĆ VLADAVINA INTERESNIH LOBIJA.
"Hoće li Odbor zaštititi interese lihvarskih ovrha ili interese građana?"
Sve navedeno su razlozi zbog kojih je ODBORU ZA USTAV, POSLOVNIK I POLITIČKI POREDAK postavila pitanje da li će zaštititi interese lihvarskih ovrha ili interese građana, te da li će prednost dati onima koji su činjenjem ili nečinjenjem godinama podržavali koruptivni i lihvarski način rada u ovrhama ili onima koji su mu pružali otpor, te se svojom glasnošću, pa i ostavkama borili protiv takvog načina rada.
Na kraju tvrdi da se danas mora postaviti takvo pitanje jer transparentnost i demokracija traže jasne odgovore i glasnost.
Jer Ovršni zakon je zbog svega navedenog, a posebno svoje dugogodišnje neustavne i koruptivne primjere danas postao najvažniji uzorak i nepogrešiv, točnije najjači test koji u svakoj situaciji omogućava prepoznavanje svih onih koji ga još uvijek nisu razumjeli i koji su stoga za obnašanje svake javne službe i svake političke vlasti apsolutno nepodobni."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati