Foto: Pixsell/Robert Anić

AGROKOR se od početka krize odlučio na šutnju jer iz uprave nisu dolazile informacije, nije bilo službenih izjava, a Ivica Todorić odlučio je da se neće pojavljivati u javnosti.

Informacije o tijeku događaja u Agrokoru svele su se na izjave ministara u vladi te na rijetka, kratka i nesuvisla priopćenja iz Agrokora. Đorđe Obradović doktor je znanosti i nastavnik odnosa s medijima na sveučilištima u Dubrovniku i Mostaru, a upitali smo ga je li pratio krizno komuniciranje tvrtke Agrokor.

Može li se uopće u slučaju Agrokora govoriti o "komuniciranju", odnosno o nekoj posebnoj strategiji?

Agrokor je komunicirao šutnjom, što je najgori poznati način komuniciranja organizacije s ciljnim javnostima. Zbog toga je manje dobavljače i zaposlenike počela hvatati panika. Manji dobavljači uplašili su se da će se veliki i banke dogovoriti za neko rješenje, a da će oni izvisiti.

Zaposlenici su počeli strahovati za radna mjesta i to se prenijelo na kupce koji su počeli uočavati kako više na policama nema pojedinih proizvoda na koje su navikli. Stvorio se začarani krug iz kojeg je svakim danom sve teže izići. Teško je nekomu izvan Agrokora reći tko se opredijelio za taktiku šutnje, vlasnici, uprava ili Agrokorovi djelatnici i savjetnici za odnose s javnošću, ali odgovornost za izostanak prave komunikacijske strategije svakako je na upravi.  

Neki kažu kako će odnosi s javnošću ove tvrtke tijekom krize ući u hrvatske udžbenike kao primjer lošeg komuniciranja? Slažete li se s tom tvrdnjom?

Staro pravilo odnosa s javnošću nalaže u dubokoj krizi pojačano i neprekidno komuniciranje s ciljnim javnostima. Kad se radi o vrlo velikim organizacijama, poput Agrokora, onda su uz interne komunikacijske kanale, vrlo važni odnosi s medijima koji će zbog javnog interesa obavještavati javnost o rješenjima za izlazak iz krize.

Loše komuniciranje Agrokora potaklo je glasine i paniku među dionicima, što će svakako predstavljati primjer izrazito loše komunikacije.

Posljednje priopćenje ove tvrtke bilo je sredinom prošlog tjedna, točnije u srijedu iza 18 sati, u kojem je stajalo kako će uskoro uslijediti priopćenje: "Agrokor će uskoro izići s objavom koja će biti vezana uz sve relevantne činjenice, trenutačno stanje i buduće korake kompanije". Od tada se nisu javljali. Je li ovo ozbiljno ili nam možda promiče neka strategija?

O strategiji nema ni riječi, a iz svega proizlazi da nema ni suvislog kriznog komunikacijskog plana. Navedeno priopćenje nema nikakvu informativnu vrijednost zato što ne donosi nikakvu informaciju, nego je najavljuje pa bi bilo bolje da ga nisu ni objavili.

Uz uvažavanje da je Agrokor na burzi, što znači da ne smije dioničare ili potencijalne ulagače dovoditi u zabludu prikazivanjem poslovanja boljim nego što ono jest, to nikako ne opravdava tu veliku kompaniju za to što nije iznosila istinu. Čim nema pravih informacija, šire se, posebno na društvenim mrežama, glasine i dezinformacije.

Kada nema Agrokora, informiranje novinara svelo se na ministre u vladi. Kako ste zadovoljni njihovim komuniciranjem?

Ministri i komunikacijski stručnjaci koji ih savjetuju izveli su vrlo uspješan spin, tehniku odnosa s javnošću kojom se pojedini podaci zavrte u željenom smjeru, na što su nasjeli mnogi novinari i glasila. Iskoristili su paniku u javnosti i strah ljudi koji nemaju čak ni izravnu vezu s Agrokorom od smanjenja plaća ili povećanja poreza u procesu spašavanja Agrokora pa im je postalo prihvatljivo donošenje posebnog zakona o Agrokoru koji navodno nije o njemu, samo zato što se u nacrtu navodi naziv "zakona o izvanrednoj upravi u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH".

Naziv kao da nije prošao ni lekturu - možda sistemski značaj postane sustavna važnost - a zamislite tek kakav može imati sadržaj, tim više što je jedan od glavnih ministara u vladi došao iz Agrokora. Novinari bi trebali javno, zato što je to javni interes, pitati zašto sve svinje u Hrvatskoj nemaju jednaka prava? Zašto bi država trebala brinuti kako jedu i spavaju Agrokorove svinje, a ne i svinje drugih uzgajivača? Osnovna je uloga države omogućiti održivo poslovanje svih poslovnih subjekata i jednakost pred zakonom i građana i organizacija. Doduše, premijer Andrej Plenković u izjavama ističe da država i vlada nisu uprava nijedne kompanije, pa ni Agrokora. Ali njegov glas se sve slabije čuje od zbora njegovih ministara i tzv. državotvornih novinara i glasila koji su sebe već uvjerili, a pomalo uvjeravaju i javnost, da Agrokorove svinje zaslužuju posebnu brigu, više kukuruza i lijekova, nego svinje poštenih hrvatskih seljaka i malih uzgajivača koje, po njima, mogu krepati od gladi samo zato što nisu svinje "od sistemskog značaja".

Je li ovo zadnje ironija?

Nije ironija nego tragedija.