DA SAM svaki put kad je netko rekao da vjera i znanost nisu u sukobu dobio jednu kunu, danas bih bio bogataš. Znao sam to čuti i od teologa, i od filozofa i od znanstvenika koji su ujedno i vjernici.

Znam da to načelno može zvučati sasvim valjano – kako se već često obrazlaže, znanost se bavi onime što se empirijski može potvrditi, a vjera onime što nadilazi iskustvo.

Sve to zvuči super duboko, dok ne postavite vrlo konkretno pitanje vjernicima: "A zašto onda ne prihvaćate teoriju evolucije?" Zna to iznenaditi sugovornika, posebno kršćanski nastrojenog znanstvenika, koji bez krzmanja prihvaća činjenicu da su se svi složeni organizmi razvili tijekom par milijardi godina od najjednostavnijih oblika života.

Ali stvari nisu nimalo jednostavne po vjeru.

Prvi teoretičari zavjere

Da odmah ovdje budem jasan što mislim pod riječju "vjera" – to su prije svega židovska, kršćanska i islamska religija, kao i (makar djelomice) hinduizam, koje se zasnivaju na vjerovanju u nadljudski autoritet i svete spise. S druge strane, budistima nije bitno vjerovanje, baš kao ni animistima i poganima, oni nemaju svetih knjiga i vjerovanja u nečiju riječ. 

I kod židova, i kod muslimana i kod hindusa, a posebice kod kršćana imate jake kreacionističke tendencije – doduše, kod hindusa samo takozvanih "kreacionista stare Zemlje", koji nemaju problema s idejom da je Zemlja stara 4,5 milijarde godina. Tri glavne monoteističke religije imaju lijepi broj onih koji smatraju da je svijet nastao prije desetak tisuća godina i da su sva živa bića na našem planetu stvorena ovakvima kakvima ih i danas vidimo. 

Kreacionisti su zapravo prilično novi pokret – nastali su negdje koncem 19. stoljeća, nadahnuti spisima adventističke "proročice" Ellen White, koja je u viziji, kaže, vidjela da je svijet stvoren u doslovnih 6 dana (plus subota) prije kojih 6 tisuća godina. Par desetljeća kasnije već je postojala prilična skupina samozvanih znanstvenika iz fundamentalističkih crkava koji su krenuli i dokazivati te doslovno iščitane biblijske tekstove.

Oni će vam spremno reći kako su znanost i Biblija u savršenom skladu, a tamo gdje očito nisu, "pomoći" će znanosti - bilo tako što će u fosilizirane tragove dinosaura docrtati ljudske stope ili tu i tamo otkriti Noinu arku. Pa izračunati starost Zemlje vlastitom metodom, uz tezu da se brzina svjetlosti mijenja. Imaju novaca da izgrade i spektakularni Muzej stvaranja (ili da kao Kent Hovind završe u zatvoru zbog utaje milijunskog poreza). Katkad svoje nemalo bogatstvo koriste i na tužakanje s evolucionistima, čime pokušavaju u škole uvesti kreacionizam kao alternativnu teoriju evoluciji. A ponekad pokrenu peticije protiv darvinizma, koje onda potpisuju uglavnom doktori društvenih i tehničkih znanosti sa sveučilišta za koja nikada niste čuli. S idejom da je darvinizam zapravo masonska podvala, kreacionisti su rodonačelnici teorija zavjera. Svaka argumentirana rasprava s njima je unaprijed obesmišljena, oni naprosto ne vjeruju u evoluciju. 

Kreacionisti među katolicima

Iako su povezani uglavnom s fundamentalističkim protestantizmom, kreacionista ima i u Katoličkoj crkvi. Ne tako davno u Hrvatskoj pokrenuli su svoje glasilo mističnog naziva Book (koje ste mogli kupiti i u Konzumu). Ima među njima i ravnozemljaša, uostalom mogli ste nabaviti i knjigu na kioscima Tiska, oni se uvijek probiju do samog središta javnosti.

Ipak, objektivno govoreći, to je za Katoličku crkvu marginalna pojava – i Crkva će se otvoreno hvastati da ona nema problema ni sa znanošću ni s teorijom evolucije. 

Istina, crkveni mislioci poput Teilharda de Chardina i isusovca Francisca Ayale bili su među istaknutim propagatorima teorije evolucije. Doduše, De Chardin je ostao na margini Crkve kao neka vrsta heretika, dok Ayala nije imao dogmatskih problema. On će bez krzmanja izjaviti kako nema ničega u znanosti što bi se protivilo njegovoj vjeri.

Osim što to i nije baš tako.

Nevolje s Adamom

Jer trn u peti katoličkog prihvaćanja teorije evolucije jest doslovnost Adama i Eve, naših mitskih praroditelja, po kojima je na svijet došao i grijeh. Kako je papa Pio XII. isticao u svojoj enciklici Humani generis, Crkvi je apsolutno neprihvatljiva ideja da ima ljudi koji nisu izravni Adamovi potomci ili da Adam predstavlja izvjestan broj prvih roditelja (Humani generis, 37). Ali danas je i više nego jasno da homosapiensi nisu nastali od jednog ljudskog para – premda svi mi jesmo potomci nevelike skupine od nekoliko tisuća ljudi koji su prije 70-ak milenija krenuli iz Afrike na pohod po cijelome svijetu. Evolucija čovječanstva definitivno nije imala iznenadni prijelomni trenutak u kojemu se iz horde homoerectusa odjedanput pojavio bračni par sapiensa.

Katoličkim teolozima ovaj je problem dobro poznat – i zanimljivo je vidjeti kako su neki od njih (osobito kod isusovaca) skloni Adama i Evu protumačiti baš onako kako zabranjuje Pio XII. 

Možda na kraju katolici nekako i isplivaju iz tog živog blata, baš onako kako su isplivali i iz sukoba s Galilejevom fizikom. Ili onako kako su to riješili liberalni protestanti, koji ne haju pretjerano za to što piše u Bibliji. Svejedno, očito da odnos vjere i znanosti nije ni izbliza tako harmoničan kako se predstavlja javnosti. A jedino je vjera ta koja mora mijenjati svoje stavove, dok se znanost slobodno razvija, bez obaziranja na spise proroka i papa. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala