Foto: MIroslav Ambruš-Kiš

Međunarodna ekipa astronautičkih entuzijasta i stručnjaka 'Synergy Moon', u kojoj sudjeluje i 15 ljudi iz Hrvatske, ušla je finale natjecanja za 30 milijuna dolara vrijednu Googleovu nagradu 'Lunar XPRIZE' koju će osvojiti prvi tim koji do kraja 2017. godine na Mjesečevu površinu uspješno spusti bespilotnu letjelicu i prašnjavim terenom provoza svoj rover, objavili su organizatori natjecanja.

Od ukupno 18 ekipa u finale su se planirale samo tri. Uz Synergy Moon kvalificirali su se još izraelski tim SpaceIL i američki Moon Express. Ključni uvjet bio je da su projekti privatno financirani, odnosno da države sa svojim sredstvima ne sudjeluju u više od 5% njihove ukupne vrijednosti.

“Odobrenje za lansiranje Synergy Moona ključno je ostvarenje koje potvrđujemo s puno ponosa”, izjavila je Chanda Gonzales-Mowrer, direktorica Google Lunar XPRIZE-a. 'U duhu ideje natjecanja XPRIZE da moć kompeticije može potaknuti nekonvencionalne inovacije, Synergy Moon je predstavio vlastiti put i pokazao da ima više načina da se stigne na Mjesec”, dodala je.

U svojoj misiji Synergy Moon će koristiti raketu NEPTUNE 8 (N8) koju je projektirao i izrađuje Interorbital Systems u tvornici u Mojave Air and Space Portu (pokusno lansiranje samo jednog modula pogledajte u videu dolje). Ona bi na Mjesečevu površinu trebala ponijeti lander i najmanje jedan rover (drugi izrađuje jedan tim u Tuzli). Lansiranje će se obaviti u drugoj polovini 2017. godine s pučine Tihog oceana zapadno od obala Kalifornije. Lander, koji će se u zadnjoj, trećoj fazi odvojiti od letjelice, prema planu bi trebao biti opremljen raketnim sustavima za kočenje.

Hrvatski rover je spreman

Hrvatski tim, u kojem sudjeluju entuzijasti iz cijele naše zemlje, pod vodstvom Miroslava Ambruša-Kiša (na naslovnoj fotografiji gore), u tom je projektu razvio rover koji bi, ako uspješno sleti na Mjesec, po njegovoj površini trebao proći najmanje 500 metara, napraviti video zapis visoke rezolucije i poslati ga na Zemlju. Naši entuzijasti konstruirali su i antenu koja bi trebala biti postavljena na landeru, a preko koje bi se prenosile informacije.

“Što se nas tiče, naš dio – rover - potpuno je spreman. Mi još samo trebamo dovršiti ugradnju i testiranje otpornih komponenata namijenjenih Mjesečevim uvjetima bez atmosfere“, rekao je za Index Ambruš-Kiš, koji je u timu od listopada 2009., a trenutno je voditelj istraživanja..

“Rover smo već testirali u atmosferskim uvjetima. U našem sjedištu u Astronomskoj udruzi u Vidulinima radimo posljednje stres testove za rover, koji je preživio bacanje s mosta nad Limskim kanalom. U njegovim mehaničkim dijelovima bilo je smješteno čak i jaje koje je preživjelo“, pojasnio je Ambruš-Kiš.

Cijeli lender minimaliziran je i optimiziran tako da bi trebao ukupno težiti oko 45 kg, od čega na rover otpada svega 4,5 kg (na fotografijama gore i dolje je njegov izvorni, veći prototip). Njegova skuplja, otpornija verzija na koncu će još, zajedno s drugom opremom ići na posljednju provjeru u kojoj će se balonom dići na visinu od oko 40 km, praktički u svemirske uvjete, i potom spustiti na Zemlju.

Radne grupe u 15 zemalja

Synergy Moon je međunarodni tim s radnim grupama u više od 15 zemalja, a u timu su i članovi koji su se ranije natjecali za Ansari XPRIZE, prvo svemirsko natjecanje čija je nagrada dodijeljena 2004. godine za prvi privatno izvedeni podorbitalni svemirski let.

“Mi smo se vrlo rano opredijelili da se usredotočimo na dvije stvari - da stvorimo alternativni sustav i proces za lansiranje – što je najskuplji dio svake današnje svemirske misije, te da se čim više ljudi zainteresira, uključi i investira u novu svemirsku eru”, izjavio je Kevin Myrick, suosnivač tima Synergy Moon. “Partnerstvo s Interorbital Systemsom, koji nam osigurava lansiranje, omogućilo je timu da agresivno poseže za ostvarivanjem oba cilja“, dodao je.

Paranoidna američka birokracija

Naš entuzijast kaže da je izglednost lansiranja Synergy Moona, što se njihovog dijela tiče, stopostotna. Smatra da bi najveći problem u cijeloj ovoj priči, uz izvore financiranja, mogla biti vrlo rigorozna američka birokracija koja je izuzetno oprezna kada su u pitanju bilo kakvi svemirski letovi.

“Sa strane raketaša tu ima još problema koji se uglavnom svode na financiranje i birokraciju koja se s njima bavi, američku paranoidnu birokraciju s kojom sam se i osobno susretao, a za koju mogu reći da je puno rigidnija i nerazumnija od naših predodžbi o sovjetskoj birokraciji. To je zapravo naš glavni problem. Mi sa svime kasnimo; da je sve išlo kako treba, prvo bismo lansiranje odradili još prije pet godina i zatim išli postupno dalje u fazama. Naime, mi ćemo ovako morati lansirati raketu izravno na Mjesec, bez prethodnih probnih, puno jednostavnijih letova kakav bi bio u nisku Zemljinu orbitu na 400 km', kaže Ambruš-Kiš.

U konačnici, ističe, bit će najvažnije koji će tim biti prvi uspješan - on će osvojiti glavnu nagradu i njegovo će se ime pamtiti.
 
Veliki igrači poput Lockheeda i Boeinga, mada bi bez problema pobijedili, nisu pokazali interes za nagradu Lunar XPRIZE jer je 30 milijuna dolara za njih previše beznačajan iznos.

'Fond nagrade je samo 30 milijuna dolara, a to bi za superbogate, bahate firme bilo jedva nagrada za samo jednog od njihovih menadžera'.

'Tajni interes' natjecatelja

Ambruš-Kiš ističe da neki od timova koji se natječu za Lunar XPRIZE zapravo žele biti uključeni u buduće utrke oko eksploatacije Mjesečevih resursa.

'Koja je ambicija nekih od timova? Primjerice Moon Express dugoročno želi stvoriti vlastitu tehnologiju kojom bi dugoročno eksploatirao Mjesečevu površinu. Naša ambicija je pak da ostanemo u blizini te industrije. Mi, nažalost, ni u ludilu ne možemo razvijati rakete, no možemo razviti rover koji će barem rudimentarno udovoljavati uvjetima.'

Entuzijazam i skepsa

U ovom kontekstu zanimljivo je podsjetiti da se u projekt Synergy Moona 2011. kao savjetnik uključio i Mike Vucelić, slavni hrvatski inženjer koji je odigrao važnu ulogu u misijama Gemini i Apollo američke svemirske agencije NASA (na slici dolje lijevo). On je posjetio postrojenja tvrtke Interorbital Systems i zainteresirao se za razvoj prototipa rakete CPM-TV sposobne da dosegne nisku Zemljinu orbitu koja je bila temelj koncepata raketa Neptune 30 i Neptune 1000. Nažalost, Vucelić je umro u rujnu 2012.

Neki hrvatski stručnjaci za astronomiju i svemirske letove ranije su u više navrata izrazili veću ili manju skepsu prema stvarnim financijskim i tehnološkim mogućnostima Synergy Moona, kao i prema hrvatskom roveru. Ovom prigodom, kada proslavljaju ulazak u finale, ne bi bilo primjereno prenositi navedene dvojbe pa ćemo to ostaviti za neku drugu priliku. Podsjetimo ipak da je u razvoju projekta bilo ozbiljnih zastoja i odlaganja. Primjerice, Interorbital Systems je još u jesen 2009. godine objavio da će u sklopu testiranja rakete Neptune 1000, u prvi posve privatni orbitalni let u trajanju od 12 sati poletjeti Miroslav Ambruš-Kiš i Nebojša Stanojević, prvi čovjek Synergy Moona. Dvojac nikada nije poletio, no poželimo im da u dogledno vrijeme uspješno poleti (i sleti) barem vidulinski rover.