Foto: FAH, Index

ARBITRAŽU oko INA-e smo, kako znate, izgubili. Stvari ostaju kakve jesu (MOL upravlja kao da ima debelu većinu dionica, a nema). Dodatno, Republika Hrvatska je izgubila po svim točkama – moramo platiti većinu ili sve troškove postupka, koji se mjere u milijunima dolara.

No, zašto smo izgubili arbitražu? Zašto INA nije „naša“, tj. zašto nije poništen očigledno štetni ugovor iz 2009. godine kojim su MOL-u dana ogromna prava? Međunarodne arbitraže su složena stvar i o tome se može pričati danima i satima. No, stvari se mogu, a u ovom slučaju i moraju izreći krajnje jednostavno: Arbitražu smo izgubili jer je dr. sc. Ivo Sanader, nekadašnji predsjednik Vlade, u potpunosti nevin. Nevin k'o jutarnja rosa, kako bi rekla narodna pjesma.

Kako nevin? Pa jednostavno – ne postoji pravomoćna kaznena presuda protiv njega. Nema korupcije oko INA-e. Nema davanja prava za novce. Ništa od toga prema hrvatskim sudovima ne postoji. Zašto bi onda postojali za strane sudove?

Samo sud može nekoga proglasiti krivim za kazneno djelo

Sjećamo se dobro Sanaderovih satova koji su koštali premijersku polugodišnju plaću. Sjećamo se i nepreglednog niza umjetničkih djela koje su istražitelji izvlačili iz njegove kuće. Upravo njegova Vlada je dala ključna prava MOL-u. Uspkos svemu tome i unatoč svemu što tko od nas mislio o Sanaderu – on je nevin dok sud pravomoćnom presudom ne utvrdi drugačije. To je temeljno pravno načelo, što tko od nas privatno mislio – nebitno je.

Sve presude protiv Sanader su srušene, što od Vrhovnog, što od Ustavnog suda. Jest, ponavljaju se postupci, no pravomoćne presude – nema. Sanader je uhapšen u Austriji, podsjetimo se i toga, 10. prosinca 2010. godine. Prošlo je dakle preko šest godina, da protiv tog čovjeka nema niti jedne pravomoćne presude.

Što kaže arbitražna odluka?

Kako je MOL bio prisiljen (radi propisa o burzama) objaviti dijelove arbitražne odluke, jasno je vidljivo da je upravo to što hrvatski sudovi nisu ništa našli Sanaderu – glavni razlog zašto je Hrvatska izgubila arbitražu. Prenosimo dio priopćenja MOL-a koje je objavio stručni portal Energypress.net:

“Nakon što je s najvećom mogućom pažnjom razmotrio sve dokaze i podneske koje je Republika Hrvatska dostavila u vezi s pitanjem mita, a koje je predstavljeno s najvećom mogućom brižljivošću i sveobuhvatnošću, ovaj je Sud došao do pouzdanog zaključka da Republika Hrvatska nije uspjela dokazati da je MOL doista dao mito dr. Sanaderu. Sukladno navedenom, zahtjev Republike Hrvatske da se Prve izmjene i dopune ugovoru o međusobnim odnosima dioničara (FASHA) i Glavni ugovor o poslovanju prirodnim plinom (GMA) proglase ništetnima zbog navodnog mita je neuspio.”

Ovo gore je ključ zbog kojeg smo izgubili arbitražu. Ako hrvatski sudovi smatraju da je Sanader nevin, zašto bi onda neka strana arbitraža smatrala da je Sanader primio mito? Stavite se u ulogu arbitra u ovom slučaju. Hrvatska koja tuži da su upravljačka prava dana temeljem mita, ta ista Hrvatska – uredno sama govori u odlukama svojih sudova da toga mita nema, da u šest godina nisu uspjeli ništa pravomoćno dokazati. Kako biste presudili?

Ako hrvatski DORH ništa nije dokazao, ako hrvatski sudovi nemaju pravomoćne odluke u toliko godina – po čemu i temeljem čega biste vi kao arbitar odlučili da je tu bilo neke nezakonitosti?

Što se ostalih točaka tiče, posebno onih oko samog upravljanja INA-om, one nisu toliko važne koliko odluka gore, međutim i tu moramo primijetiti jednu vrlo zanimljivu činjenicu, opet prenosi Energypress.net.

Šesta točka pravorijeka se odnosi na upravljanje društvom, gdje se navodi i slijedeće: “U svakom slučaju, da su članovi Uprave smatrali da im je pravo da upravljaju Inom nezakonito uskraćeno, mogli su podnijeti tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu, ali niti jedan od njih to nije učinio.”

Zanimljivo, godinama slušamo kako se kod INA-e krši hrvatski Zakon o trgovačkim društvima, a nitko nije tužio na nadležnom Trgovačkom sudu? Zašto?

Skrivanje potpune nesposobnosti pravosuđa

Arbitražna odluka jasno i glasno govori o potpunoj nesposobnosti hrvatskog pravosuđa. Cijeli ovaj arbitražni postupak je ovisio o osuđujućoj presudi Sanaderu, no te presude nema. Što DORH, što sudovi, što Ustavni sud – postupak protiv Sanadera je razvučen na način da se potpuno izgubio smisao postupka, bio on kriv ili ne. A možda je tu među nesposobnima i Sabor – koji je donio vrlo složen Zakon o kaznenom postupku, po kojem izgleda da uvijek možete naći propust suda ukoliko imate dovoljno umješnog i skupog odvjetnika.

Arbitraža nije bila protiv Hrvatske, razlog zašto smo izgubili je nefunkcioniranje hrvatskog pravosuđa koje ne može reći u šest godina je li jedan čovjek, konkretno Ivo Sanader, kriv ili nevin.

Komedija se nastavlja

Premijer Plenković je najavio kako će Hrvatska osporavati arbitražnu presudu. Treba naglasiti – arbitraža nije suđenje u dva stupnja, iznimno je moguće poništenje arbitražne odluke, ali za to moraju postojati vrlo jasni razlozi, primjerice učestvovao je arbitar koji je morao biti izuzet, dokazano je nezakonito postupanje, dokazana je lažna isprava ili svjedočenje, nađeni su novi dokazi… Što od toga imamo u ovom konkretnom slučaju?

Ili će se opet trošiti novci poreznih obveznika da bi se građanima skrenula pažnja s možda najvećeg hrvatskog problema – hrvatski pravosudni sustav ne funkcionira. I o tome politika ima ujednačen stav – svi šute i prave se naivni. A mi građani – plaćajmo.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala