Foto: Facebook

MARIO RAŠIĆ, asistent na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, na svojem se Facebook profilu osvrnuo na ukidanju novčane nagrade za Rektorove nagrade studentima Sveučilišta u Zagrebu.

Rašićevu objavu u nastavku prenosimo u cijelosti.

"Ako ste se dobro potrudili, pored gomile vijesti o rekla-kazala političkim igrama i "poznatima", među onim nezanimljivim vijestima pojavila se kratka obavijest o ukidanju novčane nagrade za Rektorove nagrade studentima Sveučilišta u Zagrebu.

Tih 1500 kuna koje dobije individualan ili timski znanstveni i umjetnički rad se, bez akademskog i ekonomskog argumenta, naprosto ukinulo te se tim potezom još jednom pokazalo u kojem se smjeru potiče znanstveni rad studenata u Hrvatskoj.

2015. godine Rektorovu nagradu osvojilo je 112 radova, dok je 2014. broj nagrađenih bio 102. To je iznos od 321.000 kuna u dvije godine, oko 150.000 godišnje.

Neuvjerljivi argumenti

Pravilnikom o dodjeli rektorove nagrade u tišini se promijenio 6. članak te brisao 7. članak koji su određivali da dobivanje novčane nagrade te se ista dijelila ako ima više autora. S pravne strane, pošteno. Međutim, razlozi zašto se to učinilo su bolni i teški za probaviti, kako za studente, tako i za mene koji sam sada s druge strane katedre.

Ono što mi teško pada jesu argumenti rektora Borasa, stručnjaka kojeg iznimno cijenim i poštujem. Jednostavno nisam htio vjerovati da su to njegove riječi. Profesor Boras to kao osoba, a posebice po funkciji ne bi trebao izjaviti.

Izjava prof. Borasa da: "U slučajevima kad bi jednu Rektorovu nagradu dobilo više studenata svakom bi pripalo 200 ili 300 kuna što je smiješno." je zbilja razočaravajuća. Što je tu smiješno?

Zašto onda nije smiješno kada se svakome studentu naplati isti iznos za upis svake akademske godine, ne računajući iznos školarine?

Tko misli na studente?

Što je sa studentima koji izgube semestar jer su dali sve u pisanje rada za nagradu? Da je problem nagrađivanja financijske naravi i da je rečeno da nažalost nema novaca za nagrađivanje, to bih nekako i razumio. Reći da je smiješno nečiji trud nagraditi je žalosno i teško za prihvatiti.

Idemo još razgovarati o ovoj izjavi. Zašto nisu uzeti u obzir troškovi koje studenti imaju tijekom istraživanja? Od troškova kopiranja članaka, izrade i tiskanja rada, uvezivanja, prerade i ponovnog tiskanja... sve do putovanja na udaljena mjesta zbog istraživanja ili intervjuiranja, troškovi anketiranja, kupovina instrumenata i razne laboratorijske opreme? Kada razmislite, nakupi poprilična svota, ovisno o temi.

Tko se smije?

Ako je "smiješno" dati samo 200,300 kuna, onda nagradite s 5000 kuna.

Smiješno?

Boras: Motiv nije novac

Drugi dio izjave glasi "Iako više nema novčane naknade, povećali smo broj nagrada" te je prof. Boras napomenulo da motiv za prijavljivanje nije novac.

Povećanjem broja nagrada dovodi se u pitanje kvaliteta i prestiž Rektorove nagrade. Ako bi gotovo svaki rad dobio nagradu, koliko smo mi time dobili kao društvo u znanstvenom smislu?

Konačno, izjava da motiv za prijavljivanje nije novac. Slažem se, nije. Međutim, zašto ne bi onda svi radili besplatno? Primjera radi, saborskim zastupnicima je motiv domoljublje i želja za unaprjeđenjem Hrvatske, ali zašto se oni ne žele odreći barem dijela nagrade koju dobiju? Zašto bi se to nametalo studentima bez da ih se pita?

Rektore, pomozite, borite se za razvoj znanosti, ovaj potez je velika greška! Zar je zbilja došlo do toga da se i taj mali iznos uskrati najuspješnijim studenima? Tko će onda cijeniti znanost ako ju Vi ne želite nagraditi? Rade li tako najrazvijenije države?

Ne moramo biti smiješna država. Nije smiješno. U Hrvatskoj žive prekrasni i pametni ljudi. Očekujemo od iskusnijih da potiču mlade te da ih se za taj trud nagradi.

Kome je smiješno? Studentima sigurno nije", zaključuje Rašić.