Foto: AFP

DANAS uhićeni Julian Assange napisao je urednički komentar za list The Australian, u kojemu se pozabavio misijom Wikileaksa, kao i najnovijim kontroverzama.

Tekst donosimo u cijelosti.

Godine 1958. mladi Rupert Murdoch, tada vlasnik The Newsa iz Adelaidea, napisao je: "U utrci između tajanstvenosti i istine, čini se neizbježnim da će istina uvijek pobijediti".

Njegova primjedba je možda odražavala mišljenje njegovog oca Keitha Murdocha, koji je tvrdio da nesposobni britanski zapovjednici nepotrebno žrtvuju australske vojnike na Galipolju. Britanci su ga pokušali ušutkati, ali Keith Murdoch nije htio šutjeti, a njegovi napori doveli su do ukidanja katastrofalne kampanje na Galipolju.

Gotovo cijelo jedno stoljeće kasnije, WikiLeaks također neustrašivo objavljuje podatke koje treba učiniti dostupnima javnosti.

Odrastao sam u gradu u Queenslandu, gdje su ljudi iskreno govorili što im je na pameti. Nisu imali povjerenja u jaku vladu, uvjereni da bi ona mogla postati korumpirana ako se ne bude bdjelo nad njom. Mračni dani korupcije u vladi Queenslanda prije Fitzgeraldove istrage svjedočanstvo su onoga što se događa kad političari zaustave medije pri izvještavanju o istini.

Te stvari su mi ostale u sjećanju. WikiLeaks je stvoren oko tih temeljnih vrijednosti. Ideja, smišljena u Australiji, bila je koristiti tehnologiju interneta na nove načine, kako bi se prenijela istina.

WikiLeaks je uveo novu vrstu novinarstva: znanstveno novinarstvo. Radimo s drugim medijima kako bi ljudima donijeli vijesti, ali također dokazujemo da su one istinite. Znanstveno novinarstvo omogućava vam da pročitate priču, i onda na internetu vidite originalni dokument na kojemu je ona bazirana. Tako sami možete procijeniti je li istinita i je li ju novinar prenio točno.

Demokratska društva trebaju jake medije, a WikiLeaks je dio tih medija. Mediji pomažu zadržati poštenje kod vlade. WikiLeaks je otkrio neke teške istine o ratovima u Iraku i Afganistanu, kao i priče o korporativnoj korupciji.

Ljudi kažu da sam ja protiv rata: nisam. Nekad narodi moraju ići u rat, i postoje pravedni ratovi. Ali nema ništa gorega od vlade koja ljudima laže o tim ratovima, i onda od tih istih građana traži da riskiraju svoje živote i nameće im poreze za isplatu tih laži. Ako je rat opravdan, onda recite istinu i ljudi će odlučiti hoće li ga podržati.

Ako ste čitali ijedan od afganistanskih ili iračkih ratnih zapisa, bilo koju od američkih diplomatskih depeša ili bilo koju od priča o kojima je WikiLeaks izvještavao, razmotrite koliko je važno da svi mediji to mogu prenijeti slobodno.

WikiLeaks nije jedini objavio američke depeše. Drugi mediji, među njima britanski Guardian, New York Times, španjolski El Pais i njemački Der Spiegel objavili su iste redigirane depeše.

Ipak, Wikileaks je taj, koji je kao koordinator tih grupa morao podnijeti najzluradije napade američke vlade i njenih pristaša. Optužen sam za veleizdaju, iako sam australski, a ne američki građanin. Deseci ljudi su ozbiljno rekli da me treba "ukloniti". Sarah Palin kaže da me treba "loviti kao Osamu Bin Ladena", a republikanski zakon pred američkim Senatom me želi proglasiti "transnacionalnom prijetnjom". Savjetnik kanadskog premijera je na nacionalnoj televiziji pozvao na moje smaknuće. Američki bloger je pozvao da se mog 20-godišnjeg sina u Australiji otme i da mu se naudi ni zbog kojeg drugog razloga nego da se naškodi meni.

Australci bi s nimalo ponosa trebali promatrati sramotno pristajanje tim stavovima od strane premijerke Gillard i američke ministrice vanjskih poslova Hillary Clinton koje nije kritizirala niti jedna medijska organizacija. To je zato što su Guardian, NYT i Der Spiegel velike i stare organizacije, a Wikileaks mala i mlada.

Mi smo oni na koje se ne kladi. Australska vlada pokušava upucati glasnika, jer ne želi da se otkrije istina, između ostalog informacije o njihovim diplomatskim i političkim poslovima.

Je li australska vlada reagirala na brojne javne prijetnje nasiljem protiv mene i drugih članova Wikileaksa? Moglo bi se pomisliti da bi australska premijerka branila svoje građane od takvih stvari, ali dosad se moglo čuti samo potpuno neutemeljene izjave o ilegalnosti WikiLeaksa. Premijerka i posebno državni odvjetnik bi trebali svoju dužnost obavljati nepristrano i s dostojanstvom. Budite uvjereni, njih dvoje pokušavaju spasiti svoju kožu. Neće im uspjeti.

Svaki put kad Wikileaks objavi istinu o nepravilnostima koje su počinile američke organizacije, australski političari zborno pjevaju pjesmu State Departmenta: "Ugrozit ćete živote! Nacionalnu sigurnost" Ugrozit ćete vojnike!". Onda kažu da u informacijama koje WikiLeaks objavljuje nema ništa važno. Ne može biti i jedno i drugo. U čemu se radi?

Ni o čemu. WikiLeaks ima četverogodišnju povijest objavljivanja. Tijekom tog vremena promijenili smo čitave vlade, ali niti jedna osoba nije stradala. Ali SAD, s potporom australske vlade, je samo u zadnjih nekoliko mjeseci ubila tisuće ljudi.

Američki ministar obrane Robert Gates priznao je u pismu američkom Kongresu da niti jedan važan obavještajni izvor niti metoda nisu ugroženi objavom afganistanskih ratnih zapisa. Pentagon je naveo kako nema dokaza da je zbog objava WikiLeaksa stradao itko u Afganistanu. NATO je u Kabulu rekao CNN-u da ne može naći niti jednu osobu koja treba zaštitu. Australsko ministarstvo obrane reklo je isto. Niti jedan australski vojnik ili izbor nije stradao zbog bilo čega što smo objavili.

Ali naše objave su bile sve samo ne nevažne. Američke depeše otkrivaju neke zapanjujuće činjenice:

SAD je tražio do svojih diplomata da ukradu osobne podatke i informacije od UN-ovih dužnosnika i grupa za ljudska prava, kao što su DNK, otisci prstiju, skenovi rožnica, brojevi kreditnih kartica, lozinke na internetu i fotografije, što je kršenje međunarodnih ugovora. Moguće je da su meta bili i australski diplomati.

Saudijski kralj Abdullah je od američkih dužnosnika u Jemenu i Bahrainu rekao da na bilo koji način zaustave iranski nuklearni program.

Britanska istraga o Iraku bila je namještena kako bi zaštitila "američke interese".

Švedska je tajna članica NATO saveza, a dijeljenje podataka s američkim obavještajnim službama se skriva od parlamenta.

SAD pokušava prisiliti druge zemlje da prihvate oslobođene zatvorenike Guantanama. Barack Obama je pristao susresti se sa slovenskim predsjednikom samo ako Slovenija prihvati zatvorenika. Našim pacifičkim susjedima u Kiribatiju se nudilo milijune dolara da prihvate zatvorenike.

U ključnoj presudi o Pentagonskim dokumentima, američki Vrhovni sud je rekao da "samo slobodan i neopterećen tisak može učinkovito otkriti prevare vlasti". Oluja koja se podigla oko Wikileaksa pojačava potrebu za obranom prava svih medija da otkriju istinu.