Vukovar

Kako se može pročitati ovih dana, dvije su navijačke skupine, s najviše pristaša u Hrvatskoj, odlučile zakopati ratne boksere, bejzbol-palice i pirotehniku te će zajedno zagrljeni, kao da su opet na HDZ-ovom skupu s početka 90-ih, otići u Vukovar i dignuti svoj glas protiv nepravde. Bio bih ganut, da nisam zgađen.

Da je u Vukovaru život težak, da je grad podijeljen i da se na djecu prenosi mržnja odraslih koju onda ispoljavaju nasiljem nad svojim vršnjacima suprotne nacionalnosti, to je barem svima jasno. Nije Vukovar ni prvi ni posljednji takav grad na svijetu s međunacionalnom problematikom i među njegovim se građanima sasvim sigurno može naći zdrave i nenasilne inicijative za promjenu nezdrave klime.

Ono što Vukovaru svakako ne treba su Bad Blue Boysi i Torcida u svom pravedničkom maršu po gradu, jer oni su svojim djelovanjem u zadnjih 17 godina sijali samo međunacionalnu, unutarnacionalnu i internacionalnu mržnju. Uvrijedljiv je za svakog normalnog čovjeka oksimoron zajedništva sjevernih i južnih huligana u borbi protiv istih takvih huligana u Vukovaru. Što bi to lijepoga mogli poručiti pripadnici Torcide sa svojim Hajduk Jugend crnim majicama? Ljubav? Zajedništvo? Toleranciju?

Što bi to sve naše navijačke skupine imale zdravoga donijeti Vukovaru, kada na svim reprezentativnim utakmicama vječito skandiraju o ubijanju Srba, neskakanju pravoslavaca, pozdravljaju Oj Hrvatsku, oj Hrvatsku, Nezavisnu Državu s desnicama visoko u kukuruzarskom pozdravu i dovikuju s tribina jedni drugima: "Za Dom - Spremni!" Možda će formirati na vukovarskom trgu jedan lijepi veliki kukasti križ, kao na onoj utakmici u Livornu? Ne znam.

Zagreb

Nisu mi jasni ni ovi Bad Blue Boysi s jednim zidnim graffiti muralom u Dubravi koji je svojevrsni oltar svim njihovim pripadnicima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu. Naime, kao što i sami možete vidjeti na naslovnoj slici, ovaj se apstraktni painterski genijalac odlučio na prikazivanje hrvatskih vojnika kao vojnika njemačkog Wermachta, koji su kako znamo jedna fašistička agresorska vojna formacija i nikako mi nije jasno zašto on hrvatsku vojsku vidi kao takvu.

Možda zapravo izražava kritiku hrvatske politike prema Bosni 90-ih, koja na nekim svojim najmračnijim dijelovima izgleda ne samo kao djelo Wermachta, nego i SS-a. Ispada da je naš hrvatski Banksey očito napredniji i od Hrvatskog sabora koji još pokušava papirićem zvanima Deklaracija o Domovinskom ratu sakriti ogoljenu monstruznost Tuđmanove i Šuškove politike prema BiH?

Ne, to je taj fašistoidni grafiterski bilmez imao napadaj iskrenosti, a to nije za zamjeriti kada živi u zemlji gdje takav napadaj spopadne i jednog cijenjenog hrvatskog skijaša i uzora mnogim mladim ljudima, koji svoju fizičku spremnost uspoređuje baš s tom vojskom.

A znate što je najbolesnija ironija tog grafita? To što su se u njegovom podnožju potpisali igrači Dinama. Čak i oni crni.