Ilustracija: 123rf

BEOGRAĐANKA Jelena Kodžopeljić doživjela je tragediju života sasvim slučajno. Naime, majka troje djece igrom slučaja završila je kao invalid u kolicima.

Cijela je priča počela kad se nakon propalog braka i razvoda u Crnoj Gori s najmlađim djetetom vratila u Beograd, dok su joj sin i druga kćer ostali s ocem u Herceg Novom.

"Crnogorci imaju svoje običaje, navike, nije to moglo funkcionirati. On je živio momačkim životom, stalno je putovao, a bavio se i streljaštvom. Nisam više mogla izdržati i sporazumno smo se razveli. Sud mi je dodijelio jednu kći i odlazim s njom u Beograd nadajući se da ću naći neki pristojan posao i kasnije dovesti i drugo dvoje djece", ispričala je za Telegraf.

Žena je radila različite poslove te slala novac u Herceg Novi. Ozbiljniji je posao pronašla u pizzeriji u Beogradu, a tako počinje i njezina šokantna priča.

"Nakon nekog vremena pojavljuje se osoba koja počinje svaki dan dolazziti u pizzeriju radeći uvijek isto: naručuje espresso s mlijekom, ispuši dvije-tri cigarete i gleda u jednu točku. Odmah sam vidjela da tu nešto nije u redu, ali što ću, svatko mora raditi svoj posao. Htio je taj redoviti gost i častiti, ali sam mu bakšiš vraćala do zadnjeg novčića i nisam željela produbljivati komunikaciju s njim", ispričala je.

Vikendom je u istom restoranu radila žena koju su zbog slične frizure i tjelesne građe često mijenjali s Jelenom. Stalni gost često se raspitivao o upravo toj kolegici, a ubrzo se dogodila tragedija.

U napadaču se danima skupljao bijes

"Valjda je u njemu kuljao taj bijes, ne znam što se događalo. Te večeri 26. lipnja 2011. godine oko pola 11 stigla je narudžba iz susjednog kafića i ja se prijavim da im je odnesem. Dio puta od pizzerije do kafića je u polumraku jer je slaba rasvjeta koja jedva dopire s autoputa. Vraćajući se iz kafića ka pizzeriji, taman da zamaknem iz mraka, čujem: "Što si mi onaj dan stavila u kavu, pa sam išao u WC?" i čujem repetiranje pištolja. Dok sam se okrenula da vidim tko je, pištolj je već opalio…", ispričala je.

Metak ju je pogodio i pala je na tlo, gdje joj je svjetlost konačno obasjala lice.

"On je prišao i prislonio mi pištolj na čelo i ponovno rekao: "Tko ti je rekao da mi onaj dan staviš u kavu"… Ne mogu ga citirati jer u tom trenutku razmišljate kako da se obratite osobi za koju niste sigurni kako će dalje reagirati. Onda mi je prislonio pištolj na glavu i rekao: "Sada ću ti pucati u glavu", na što sam uzvratila: "Nemoj, molim te, imam troje djece."

I dalje ne zna je li napadač shvatio da je upucao krivu ženu.

"Je li on na to reagirao ili je, vidjevši mi lice, shvatio da nisam ona koju je tražio, ali tada se udaljio. Prije toga mi je gazio desnu ruku, a na lijevu sam pala, pa mi je neposredno nakon toga funkcionirala samo lijeva ruka, bila sam skroz nepokretna", ispričala je Jelena.

Policija je ubrzo stigla i razoružala napadača koji nije ni pokušao bježati. Poslije su joj rekli da je čak otišao u kafić i rekao da zovu Hitnu pomoć.

"Poslije nekoliko minuta se vratio i, nećete vjerovati, rekao mi: “Okreni se na bok da ne iskrvariš", rekla je Jelena, koja je nakon toga ostala nepokretna. Operirana su joj jetra, a liječnici su morali odstraniti i dio plućnog krila. Njenim roditeljima liječnici su isprva rekli da su male šanse da preživi.

"Invalidska kolica - smak svijeta"

"Poslije operacija sam dva-tri mjeseca imala temperaturu. Najteže mi je bilo kad su mi donijeli kolica, do tada ničega nisam bila svjesna – tu je za mene bio smak svijeta", rekla je Jelena.

Budući da je bila osuđena na stalni boravak u bolnicama, kćer je poslala da živi s bratom, sestrom i ocem u Crnoj Gori.

Nakon nekoliko operacija i rehabilitacija preko interenta je pronašla kliniku u Kijevu koja radi s matičnim stanicama, skupila deset tisuća eura od robine, prijatelja i raznih humanitarnih akcija. Otišla je u Ukrajinu, a to se pokazalo dobrom odlukom, jer joj se vratio osjećaj oko kukova i zdjeličnog dijela tijela.

"Svakodnevno već četiri godine imam bolove koji su na granici izdržljivosti, a povremeno tijekom dana i pređu tu granicu, pa se moram skoncentrirati da ih suzbijem. Ako sam za šest mjeseeci vježbajući uspjela vratiti ruku, za ovu ozljedu treba mnogo više", rekla je Jelena i naglasila kako ipak ne želi odustati.

Sudski postupak za naknadu štete, bez obzira na jasne okolnosti, još je u tijeku, a napadač je proglašen neubrojivim i nalazi se u zatvoskom odjelu psihijatrije.

"Voljela bih ga posjetiti i pitati zašto. Novce od naknade ne mogu mi vratiti sve što sam propustila, normalan život, a ponajviše djecu jer nisam u stanju pratiti njihovo odrastanje", zaključila je.