Foto: Getty Images/Guliver Image

U TREĆEM kolu Premierhsipa, Slaven Bilić doživio je i drugi poraz. Nakon Antonia Contea, još jedna trenerska superzvijezda upisala je pobjedu nad njegovim trupama. Na kraju, West Ham je sjajno prošao.

Loša prilagodba

Prvo poluvrijeme West Hama već sada je istaknulo kandidaturu za najslabije u ovoj sezoni. Postavka s tri stopera, a pet braniča sveukupno ideja je koju je Slaven Bilić pokupio od njemačkih trenera koji su vrlo često Bayernu parirali baš na taj način, gdje je također fokus napada bio na krilnim pozicijama.

Ono gdje je West Ham loše odradio posao jest što je ta linija stajala gotovo pa u liniji, bez obzira na položaj suparnika ili lopte i to je rezultiralo vrlo kasnim izlascima u pritisak na igrača s loptom na boku, ili još gore, dubinskim loptama iza leđa cijeloj linije, bez ijednog igrača postavljenog dijagonalno koji bi presjekao takve lopte. Ideja s pet igrača otraga je imati defenzivni višak, ali on se mora realizirati, za razliku od super pasivnog West Hama koji je čekao da City izgubi loptu. Situacija kod prvog gola to sjajno dočarava. West Ham ima barem sedam igrača iza lopte, ali u zoni gdje su četiri njihova igrača protiv Silve i Stonesa, oni ne rade pritisak, Silva ih lagano zaobilazi i upošljava Nolita u prostor čime gosti gube brojčanu prednost.

Stvari su prema naprijed izgledale još slabije i tu se vidio najveći atavizam West Hama i otočkog nogometa. Što direktno, što indirektno, domaćin je osvojio 12 lopti u prvom dijelu u West Hamovoj zadnjoj trećini terena, a londonski klub pokazao je da ima kadar koji je jako slab s loptom u nogama pod pritiskom, a bez rješenja takvog problema danas nema vrhunskog nogometa. Jedino što smo mogli vidjeti je šiljenje dugih lopti na Fletchera, ali bez opcija u sredini terena koje bi zadržale loptu i omogućile ekipi da se bolje rasporedi na terenu i raširi – stalno guranje lopte naprijed učinilo ih je strašno linearnima i predvidljivima.

Pepova najbolja utakmica

Suprotno svojem suparniku, Pep je sa svojom ekipom pokazao najbolji ovosezonski nogomet.

Natruhe sistema već se vide – visoki pritisak po gubitku lopte, bočni igrači koji u posjedu ulaze u sredinu kako bi za sobom povukli igrača i osigurali svojem krilu igru 1 na 1, te postali dodatni osigurač u slučaju kontranapada, dolazak u završnicu s mnogo igrača i pozicijska igra. Ovdje je plan igre bio jasan – s krilnim igračima rastegnuti West Hamovu zadnju liniju, Silvinim povlačenjem dublje po loptu imati stalno na lopti čovjeka sposobnog da između linija pronađe Aguera ili De Bruynea koji su gurali loptu krilnim igračima u završnicu. Dobre ideje ništa ne znače bez ispravne egzekucije, a igrači Citya su više nego u prethodnim utakmicama izgledali samouvjereno u obavljanju brojnih zadaća i upita koje Katalonac od njih zahtjeva, a to je stalno razmišljanje gdje se svaki od njih treba nalaziti kako bi optimizirao igraču na lopti broj opcija.

Možda i najveći kratkoročni Pepov dobitak u odnosu na Pellegrinijevu posljednju sezonu jest stav na terenu. Marginaliziranje seniora Yaye i prvog engleskog golmana pokazalo je da kod njega nema nedodirljivih i svako malo se Etihadom mogao čuti pljesak kojeg su krilni ili prednji igrači zaradili angažmanom u obrani, vraćanjem kako bi duplirali bokove i pomogli ostatku ekipa. Za razliku od prošlogodišnjeg Citya koji se branio s maksimalno sedam igrača, već je ovo veliki napredak.

Neizvjesnost koja to nije

Nakon komotne situacije na poluvremenu i dva gola viška, City je dijelom zbog propuštenih prilika, a još više padom intenziteta u igri dozvolio West Hamu rezultatski povratak u utakmicu. Ovo je defenzivno najtanji kadar koji Pep ima – defenzivno upitni bočni igrači, Kolarov kao stoper kada je Stones bio prisiljen napustiti igru i Caballero koji je oduvijek bio slab na izlascima već su sami po sebi problem. Kada u jednadžbu uvrstimo i sistem u kojem je zadnja linija često izložena protuudarima te 5 izrazito ofenzivnih igrača u sastavu, dolazimo do zaključka da je ovo ekipa koja se vrlo teško, gotovo nemoguće, može braniti u dubljem bloku i zoni. Ova ekipa živi od presinga nakon osvajanja lopte, a fizički pad i par pozicijskih grešaka bekova koji još nisu odgledali dosta Lahmovih i Alabinih utakmica u toj ulozi uvjetovali su kratki period utakmice u kojem su ekipe izgledale donekle ravnopravno. Bilić je odlučio staviti još jednog igrača u prednju liniju pa je s krilnim igračima dobio više mogućnosti za guranje lopte iza leđa usko postavljenoj Cityjevoj obrani. Ipak, par polukontri koje su sijevnule s druge strane pokazale su svu razliku između ove dvije ekipe, i 6:1 bi kao konačan rezultat bio mnogo realniji nego remi.

Ista meta, isto odstojanje

Upućivati prevelike i pregrube kritike na račun Slavena Bilića na konto ove utakmice ne bi bilo pravedno. Igrao je protiv višestruko kvalitetnijeg sastava i ponajboljeg svjetskog trenera osakaćen ozljedama u svojoj ekipi. Ipak, generalni problemi na koje već neko vrijeme upozoravam u njihovoj igri sve više dolaze do izražaja. Ispadanje od Astre i rezultatski slab start u sezonu (iako izgubiti od Chelseaja i Citya nije nikakva sramota) uvjetuje nervozu u igri ekipe koja vrlo teško stvara prilike, posebno s obzirom na ozljede svojih najbitnijih igrača. Postaje polako jasno da West Ham neće biti bolji nego lani, kada je dijelom zbog organiziranog bloka, a dijelom zbog ostatka lige koja je oslabila i nije uspjela to probiti, doveo West Ham do najboljeg rezultata u novijoj eri kluba. S obzirom na realno stanje stvari i kupovnu moć, kao i ime konkurencije, tapkanje u mjestu i građenje igre na isključivo reaktivan način teško može donijeti značajniji iskorak. Prošla sezona je možda malo previsoko podignula ljestvicu očekivanja. Ekipa koja gubi lopte svaki put kada ih protivnik pritisne kratkoročan je projekt i pred Bilićem je još puno posla. Ovog puta, pod puno većim pritiskom uslijed poraza na početku sezone.

Laboratorij u Manchesteru

Projekt Pepa Guardiole u Cityu zasad izgleda dobro, ali ovo je tek prototip onoga što on želi i čemu teži. Vidno nervozan za vrijeme utakmice, energično je reagirao na greške svoje momčadi u pozicioniranju i brzopletom gubljenju lopte, što mrzi iz dna duše. Dolazak Brava kao golmana koji je mnogo bolji s loptom u nogama od konkurencije u klubu te oporavak Gundogana kao primarno playmakera vjerojatno će nam dati konkretniji odgovor oko toga gdje će City biti ove sezone, iako se i dalje čini da Pep pokušava sprovesti još veću smjenu igračkog osoblja, nešto što je Pellegrini propustio napraviti u pravo vrijeme. Novi City osvježenje je za ligu, a nogomet kakav pokušava igrati avangarda je za engleske prilike. Hoće li već ove sezone uspjeti to realizirati „hladne, kišne noći u Stokeu“ bolje ćemo znati već za dva tjedna, kada Pep odlazi na noge svojem vječnom rivalu Mourinhu, u gradskom derbiju koji titulu najglamuroznijeg traži s trenerima, a ne igračima u glavnoj ulozi. Sudar svjetova i filozofija, dvoboj dvaju likova koje ili mrzite ili volite, bitka je koju iščekuje čitava nogometna Europa.