Foto: YugoPapir

U HRVATSKOJ je prije nekoliko dana bilo najmanje nezaposlenih od 1990. godine, a to je više nego dobar povod da se ovaj ponedjeljak sjetimo kakvo je bilo stanje još nekoliko godina ranije.

Srpanj 1987: Da je danas dobitak stalnog zaposlenja u neku ruku luksuzna stvar, zasigurno misli bar milijun i sto tisuća Jugoslavena. Naravno, onih nezaposlenih! Međutim i ta poprilična nezaposlenost u nas nije u svim krajevima naše zemlje podjednako opaka "bolest". Primjerice, dok Kosovo ima najveću nezaposlenost u Europi (27 posto), dotle Slovenija ima najmanju nezaposlenost u Europi (samo 1 posto).

U kategoriju "srednje nezaposlenosti" mogli bismo svrstati SR Hrvatsku, u kojoj je na dan 30. lipnja ove godine posao tražio ukupno 135.061 nezaposleni pojedinac. Nezaposlenost ponekad i varira, ali ne toliko da bi ove brojke posljednjih godina nešto više promijenile kvantitetu.

No, kad već govorimo o nezaposlenosti, trebalo bi reći i kako se ta pojava u svijetu definira. Recimo, Japanci nezaposlenost statistički prate i iskazuju. Kod njih je nezaposlen svaki onaj koji u toku tjedna nije radio nijedan dan za plaću.

Nasuprot tome, u Sovjetskom Savezu službene statistike pokazuju potpunu zaposlenost koja ipak varira prema godišnjim dobima (ljeto ili zima).

U Jugoslaviji se nezaposlenima smatraju oni koji nemaju posla, premda i kod nas postoji podjela na "stvarne" i "nestvarne" nezaposlene. Za "stvarne" bi se moglo reći da su nezaposleni u punom smislu, a "nestvarni" nezaposleni su oni koji se na popisima SIZ-a za zapošljavanje vode samo radi određenih beneficija, kao što su zdravstveno osiguranje, stanovita novčana naknada itd.

I dok "stvarno" nezaposleni jedva čekaju i prihvaćaju uglavnom svaki ponuđeni posao, "nestvarno" nezaposleni tobože traže posao, a istovremeno mole boga da ga ne nađu. Prema podacima, od 135.061 nezaposlenog u SR Hrvatskoj na dan 30. lipnja ove godine, "stvarno" nezaposlenih bilo je 119.457. Dakle na listama SIZ-ova za zapošljavanje u SR Hrvatskoj bilo je točno 15.604 onih koji i nisu baš nezadovoljni što nemaju posla.

"Ja donekle i shvaćam te "nestvarne" nezaposlene, a i one "stvarno" nezaposlene", kaže nam pomoćnik tajnika Saveza SIZ-ova za zapošljavanje SR Hrvatske Stanko Matijašević. "Meni se čini logično da školovani ljudi ne prihvaćaju apriori svaki posao. Naime, naši nezaposleni ljudi mahom su mladi i žive kod roditelja, pa uopće nisu na rubu egzistencije. Stoga i ne prihvaćaju bilo koji posao. Šveđani, na primjer, smatraju da rad mora biti čovjekova potreba, a ne izvor egzistencije.

Evo vam konkretan primjer: što znači nuditi posao mladom, fakultetski obrazovanom čovjeku iz Zagreba u Rijeci, ako mu se uz posao ne nudi i stan? On će radije i dalje ostati na popisu nezaposlenih u SIZ-u i čekati povoljniju priliku! Istina, oni koji ne prihvate posao gube zdravstvenu zaštitu i novčane naknade!"

Iz podataka razaznajemo da je nezaposlenost najveća u velikim centrima, kao što su Beograd i Zagreb. U SR Sloveniji takvih problema nema, jer se organizirano išlo na policentrično razvijanje gradova. Mladi Ljubljančanin će vrlo rado, ako u Ljubljani nema posla, otići da radi u Mariboru, Celju, Kranju ili Velenju. Međutim Zagrepčani ili Beograđanin ne želi otići u tzv. provinciju.

Niz je uzroka što mladi iz velikih gradova kao što su Zagreb ili Beograd baš tako razmišljaju. Neriješena stambena pitanja, neriješena kvalitetna zdravstvena zaštita, neriješeno kasnije školovanje djece... Kad tih nevolja ne bi bilo, nema sumnje da bi mladi ljudi išli da rade u provinciji. Dokaz za to je i ljetna turistička sezona, kad samo u Istri na sezonskim poslovima radi više od pet tisuća ljudi u turizmu i ugostiteljstvu. Ali tu je osiguran smještaj, prehrana, osposobljavanje za posao, prijevoz i drugo.

S druge strane, ipak se nameće pitanje prave nezaposlenosti. Nedavno su novine objavile da u Križevcima, od 250 prijavljenih na USIZ-u zapošljavanja, njih gotovo 150 neće da prihvati ama baš nikakav posao. Nije li to zajednička pojava za sve gradove ili je to samo neobičan primjer, upitali smo druga Stanka Matijaševića.

"Mislim da to nisu točni podaci, u to sam posve siguran. Te su informacije dane u štampu iz ne znam kakvih interesa (vjerojatno lokalno-političkih), ali tvrdim vam da to nije istina. Po toj logici, više od polovine nezaposlenih bili bi samo čekači na listama.

Očito, nezaposlenost je kompleksan problem i iziskuje mnogo veće analize nego što su puki statistički podaci. Pođemo li od neadekvatnog obrazovanja, pa do neprilagođene privrede i do neelastičnog Zakona o udruženom radu, doći ćemo svakako i do novih trenutaka u objašnjenju velike nezaposlenosti u Jugoslaviji.

Kažu da je pravi pokazatelj nezaposlenosti upravo stopa zaposlenosti. U zemljama u razvoju, među koje pripadamo i mi, kad raste zaposlenost, automatski raste i nezaposlenost. Podaci to potkrepljuju. U posljednjih jedanaest godina u SR Hrvatskoj porast evidentiranih nezaposlenih iznosi čak 82 posto. Istodobno, prošle godine rast zaposlenosti iznosio je 2,8 posto, a u prvom tromjesečju ove godine već je dosegao 2,4 posto (iako je i za prošlu i za ovu godinu planiran rast zaposlenosti od samo 1,5 posto).

Sa stajališta mladih, to je dobro, ali uočimo li slabo i tromo prestrukturiranje privrede, onda to ipak nije dobro.

Mislim da nezaposlenost kod nas generira obrazovanje. Mi imamo 75 posto nezaposlenih mladih i (ne)obrazovanih kadrova. Istodobno prošle godine imali smo četrnaest tisuća slobodnih radnih mjesta. Ali mi, recimo, trebamo inženjere u proizvodnji, a dobivamo sve više pravnika, ekonomista, liječnika... I u tom pogledu ništa ne činimo godinama.

Opet bih posegnuo za primjerom iz Slovenije, gdje nema nezaposlenih inženjera. Ili imamo završene srednjoškolce iz usmjerenog obrazovanja. Kakav posao dati suradniku u odgojno-obrazovnom procesu? Što će on - nositi spužvu i kredu profesoru u školi?

Ili imamo tzv. radnička zanimanja - tokar, glodač, brusač i slično - za koja nam u tvornicama kažu: "Ti mladi ne znaju delati!" A kad je postojala industrijska škola, radnik koji bi iz nje izašao istodobno se mogao zaposliti kod nas, ali i u Švicarskoj ili Švedskoj!

Ovako smo dobili reformu školstva koja je čisti promašaj. Nije se ostvarilo ono što je bilo proklamirano, odnosno nije se uskladilo obrazovanje s potrebama udruženog rada."

Kakve još probleme imamo u pogledu nezaposlenosti?

"Kod nas u SR Hrvatskoj nisu statusno riješene neke grane. Na primjer, oko pedeset tisuća radnika radi na sezonskim poslovima u turizmu i ugostiteljstvu. Mi ne idemo za tim da te ljude stalno zaposlimo i da oni taj posao doživljavaju kao svoju stalnu profesiju, a ne kao ljetnu nužnost. Pokušalo se dvojnim poslovima, pa nije išlo.

Možda bi se, kao model, njima u radni staž moglo priznati onoliko koliko i odrade. Kad su naši građevinari riješili to pitanje i kad su sezonce zaposlili kao stalne radnike, istodobno su počeli s probojem u svijetu, jer su tek tada počeli raditi na pravi način."

Koliko se poštuje prioritet zapošljavanja nezaposlenih?

"I tu postoje dva stava. Prvi smatraju da nezaposlen čovjek apriori mora biti zaposlen. Drugi misle da prvo treba gledati na stručnost, pa tek onda tko živi u lošijim uvjetima. Pitanje je, dakle, da li rješavati socijalni slučaj ili rješavati pitanje dobrog i stručnog radnika? U cijelom razvijenom svijetu prvenstveno se zapošljava onaj tko najbolje zadovoljava potrebe rada. Jer, znate, rad nije socijalna, već ekonomska kategorija. A mi to stalno brkamo!"

Nameće se ipak pitanje, na kraju, kako da riješimo taj prilično veliki problem nezaposlenosti? Očigledno, dosadašnji pokušaji nisu dali prave rezultate!

"Imate pravo. Nisu riješena osnovna pitanja. Prije svega, ako želimo riješiti ili bar smanjiti nezaposlenost, moramo krenuti od početka. Nije, dakle, dovoljno da mi mjesečno zapošljavamo blizu osam tisuća radnika, kao što je to bilo u lipnju, već da se problem sistemski rješava.

Prvenstveno se to odnosi na privredu, koja bi morala bolje planirati pitanje kadrova. Potrebe za ljudima i zapošljavanjem treba planirati na vrijeme i u skladu s tim usklađivati i privredu. Ako, recimo, ne može industrija - onda može turizam! A to planiranje moralo bi se provoditi bar na razini republike, ako ne i federacije.

Moraju se znati potrebe i malih i velikih radnih organizacija. S tim u vezi treba uskladiti i školstvo. Dakle - planiranje i obrazovanje osnovne su stavke! Ako se to uskladi, nezaposlenost bi se mogla bitno smanjiti, i to čak do 50 posto.

Potrebna je i veća profesionalna pokretljivost kadrova i veća elastičnost Zakona o udruženom radu. Nužno je preciznije regulirati u ZUR-u zasnivanje i prestanak radnog odnosa."

Optimizam, dakle, ipak postoji!

"Svakako! Međutim, mi se kao zemlja moramo preorijentirati. Konačno bismo morali shvatiti da u industriji nije naša budućnost. Mi se prvenstveno moramo još više okrenuti turizmu i poljoprivredi, ali ne deklarativno, već stvarno. Također treba riješiti i problem male privrede i konačno pružiti i pustiti veliku slobodu u pružanju uslužnih djelatnosti. U tom slučaju i za SIZ-ove zapošljavanja bilo bi manje posla!

Nezaposlenost u brojkama

- Najviše nezaposlenih u SR Hrvatskoj ima ZO Split - čak 31,6 posto od ukupnog broja. Zatim slijede ZO Osijek - 25,3 posto, grad Zagreb - 11,6 posto, ZO Rijeka - 9,4 posto. Do 30 godina starosti ZO Split ima 31.248 nezaposlenih, a ZO Osijek 25.388 nezaposlenih.

- Po strukturi, u republici su nezaposleni ovako podijeljeni: 30.000 NKV i PKV, 34.000 KV, 26.500 SSO, 5000 VŠO i 6000 VSO.

- Od ukupnog broja u prošloj godini u SR Hrvatskoj - 121.000 nezaposlenih, nezaposlenih žena ima čak 75.000.

- Po zanimanjima nezaposlenost izgleda ovako: VSO - 1148 ekonomista (776 žena), 1072 pravnika (716 žena), 802 filozofski fakultet (645 žena), 394 medicinski fakultet (252 žene), 287 stomatologa (195 žena) itd.

Od ukupnog broja nezaposlenih s fakultetskom diplomom (5900) njih 5000 su mladi do 30 godina života.

SSO - ekonomisti 7566, prodavači 3451, gimnazija 3330, konobari 2310, medicinske sestre 2146. itd.

Od ukupnog broja do 25. godine života ima 49.422 nezaposlena, od čega su 32 posto žene, a od 26. do 30. godine života ima 7266 nezaposlenih, od čega su 59 posto žene.

- 64.721 nezaposleni prijavljen je u gradovima, a 57.000 prijavljeno je u selima i naseljima.

- Vrijeme trajanja nezaposlenosti izgleda ovako: do 3 mjeseca - 25 posto, od 3 do 6 mjeseci - 18,2 posto, od 6 do 9 mjeseci - 9,3 posto, od 9 do 12 mjeseci - 7,8 posto, od godinu do dvije - 18,5 posto, od dvije do tri godine - 8,8 posto, više od tri godine - 12,7 posto. Vrijeme čekanja na posao uglavnom se produžuje.

Napisao: Damir Strugar (TOP, 1987.)