Screenshot: YouTube

U FRANKFURTU je sedamdesetih jedna cijela četvrt bila posvećena seksu i erotici, a mi vam u suradnji s Yugopapirom donosimo izvještaj iz tog "svijeta erotike".

Svibanj 1971: Bilo da kupujete namještaj, haljine, pelene ili šešire, bilo da vam se od umora sklapaju oči i jedva čekate da ugledate svoj hotel... bilo koliko da se odupirete - morate se naći u ovoj nagoj četvrti Frankfurta.

Od željezničke stanice ravno ili od hotela "Intercontinental" ulijevo, put će vas navesti u taj čudni svijet seksa, "ljubavi", erotike, gladi, bolesti, nastranosti i novaca.

Taj dio velegrada isprepleten je klupkom uličica osvijetljenih jedino reklamama malih barova koje pozivaju "Helga", "Baby sex", "Macao", "China" i tisuću drugih ženskih imena. Izlozi prepuni velikih fotosa nagih žena u pozama kao da reklamiraju gimnastičko prvenstvo, kino-dvorane s porno-filmovima, ulice pune djevojaka, žena i baba...

Nas trojica, glava uvučenih u kapute zbog ledenog vjetra koji je puhao s Majne, polako smo koračali kroz taj svijet poluzaleđenih tjelesa i opuštenih grudi...

Mali barovi su toliko priljubljeni jedan uz drugi da ni mali pekinezer dame na visokim potpeticama ne uspije pronaći ni centimetar dijela svoga zida na kojem od davnina psi ispisuju poruke svojim nepoznatim kolegama.

Bar do bara, klub do kluba, staklo, mramor i fotosi. Pred malim vratima barova iz kojih dopire miris znoja i jeftinog viskija stoje čovječuljci i ljudeskare. Pozivaju vas, vuku, navlače... Najbolji program u Frankfurtu... Striptiz specijalno za vas... Samo pogledajte!

U prvi čas ta vas nasilnost nervira, ali kad saznate da svaki od njih dobiva proviziju po posjetiocu, sve to shvatite kao obično cjenkanje na tržnici. Ulicama se šeću djevojke u mini-haljinama našminkane oštrim ratnim bojama i u prolazu vam kao slučajno zabodu lakat u rebra, promrmljaju nešto i nastavljaju svoju šetnju plavih nosova...

"Crazy sex"

Srebrnasti "porshei", "triumphi", "lamborghini-muire", "jaguari", "ferrariji", na stotine niskih automobila širokih guma, platinastih ljepotica i podšišanih psića s "lopticama" na repu i nogama. Jedino ih na semaforu uspijete bolje promotriti. Gledaju nas... i na naš smijeh ljepotica odgovara glasom napukle čaše, pudlica pokaže crveni jezik i gume zapraše asfalt u potrazi za mušterijama...

"Crazy sex"! Najveća neonska reklama u tom dijelu Frankfurta skreće na sebe pozornost svojim raznobojnim namigivanjem. Mramorni ulaz i natpis preko cijelog ulaza: "Zabranjen ulaz ženama i djeci."

Zabrana je napisana na njemačkom, francuskom i besprijekornom hrvatskom.

"Gledaj ti nas!", prokomentirao je kolega iz društva - čini se da smo mi pravilno shvatili što je to rad!

Dugačak i taman hodnik sam će vas dovesti do prostrane dvorane čiji strop nije moguće vidjeti od slabog crvenog svjetla i dima cigareta i cigara. Jedini ukras te temperirane dvorane jesu "ljepotice noći" nonšalantno naslonjene na zidove.

Haljine čija dužina diskretno pokriva struk, izrezi na grudima i perike u tisuću boja. Od žutih, crnih, plavih pa sve do narančastih i zelenih. Nijemo stoje i promatraju nas. Cijena 40 maraka. Posjetioci? Dob je teško odrediti, ali je sigurno da imaju između 20 i 2000 godina. Gledaju, opipavaju i pogađaju se za cijenu.

"Kako li to rade naši zemljaci?", upitasmo se. "Vjerojatno poslije pogodbe pijunu u ruke i uz čvrst stisak dobro obavljene kupnje odlaze vodeći robu na ularu... odnosno za ruku."

Stojimo i gledamo. Stariji gospodin, čiji je profil tako "divno" bio nalik na jazavca, odabrao je "robu". Mala, punašna plavojka krenula je pred njim u tankim potpeticama dok je zavodnički vrcala dijelom tijela gdje završavaju čarape... Jazavac je usput opipao još nekoliko djevojaka ...

"Izvolite, samo deset maraka!"

Vani nas je dočekao vjetar, polupospani taksi-šoferi i prodavač porno-časopisa.

"Izvolite, samo deset maraka!"

"Previše, kume..."

"Ni govora, gospodo! Pogledajte tu robu. Prvorazredna!"

Svuda nas navlače, vuku... Htjedosmo popiti kavu u jednom snacku, ali odustadosmo jer je "kafić" bio pretrpan samim muškarcima. Opuštena lica, razvodnjeni pogledi. Ništa se ne događa. Dosadno. Jedino su se dvojica u kutu - ljubila!

"Oprostite", upitasmo jednog čičicu koji je za svaku sigurnost stao nekoliko metara dalje - ima li ovdje neki lokal s dobrim programom?

"O, kako da ne", cmoknu stari jezikom: "Nemojte propustiti program u kabareu "Evropa".

Taman hodnik prepun fotografija homoseksualaca i lezbijki i "graciozna" djevojka od oko 150 kilograma koja nas je uvela u malu dvoranu. Jedva smo suzdržali smijeh dok nas je vodila između stolova jer je njezino tijelo (obučena kao zečica!) usput uspjelo srušiti nekoliko čaša.

U maloj dvorani - mrak. Osvijetljena pozornica i striptizeta koja se u transu mlati zahrđalim teškim lancem čiji je kraj ipak dočekivala rukom. Ipak, umjetnost je jedno, a plava masnica nešto posve drugo, pogotovo ako je poslije zamijeti i mušterija.

Za našim stolom već se nalazio jedan posjetitelj u tamnim naočalama. Uljudno smo se pozdravili, premda ga nismo uspjeli bolje vidjeti.

Program je tekao. Uz tuš polagano se digao zastor i na pozornici se pojavila potpuno naga djevojka. Bravo! Odmah nas je riješila tradicionalnog iščekivanja da se pojave prvi znaci ženstvenosti, već se odmah bacila na krevet koji je užasno škripao.

"Jeste li prvi put ovdje?", upita neznanac za našim stolom.

Slučaj iz bara "Honolulu"

"Da."

"Nije loše, zar ne? Ja sam odavde, iz Frankfurta, a ovdje pomažem ako nešto zatreba. Program je zaista dobar. Traje non-stop od 20 do 4 sata."

"I zar vam ne dosadi?"

"Možda malo. Trebate li koji časopis? Ne. Šteta, imam nešto 'specijalno'. Prava američka roba. Samo muškarci."

"Ne, hvala. Nego da vas pitam ... ima li ovdje Jugoslavena?"

"Mislite dolaze li? Oh, kako da ne. Uvijek su u grupi. Dosta su bučni, dobacuju, ali im se mora priznati da najviše konzumiraju."

Atrakcija večeri!

Na daskama se pojavljuje muškarac. Mulat. Sav se "razbacao" i s tolikim užitkom izvodi neke baletne piruete da je gotovo potpuno zaboravio na svoju nagu partnericu koja već dršće... on skače... dolazi druga i skida se... on se bacaka... dolazi treća plavojka koju skidaju one dvije gole...on se valja, a sve tri se sada bacaju na njega. Sve se izmiješalo. Ritam sambe iz zvučnika sve je glasniji...

"Nije loše", komentira neznanac sa čašom konjaka.

"Pa nije ni nešto novo. Posvuda vidimo knjižice s muškarcima i ženama. Znate li odakle su?"

"Ovaj je Indijac. U drugim barovima ima različitih nacionalnosti: Francuza, Šveđana, Afrikanaca itd."

"A, Jugoslavena?", uporno nastavljamo...

"Ne, s njima nitko ne želi raditi. Dosta ih se javilo da nastupaju kao partneri tim plesačicama, ali previše su napasni. Eto, baš je nedavno u baru 'Honolulu' jedan vaš htio silovati jednu striptizetu!"

"Nije moguće? Jadna ženskica..."

"Ovdje na to paze. Jedno je umjetnost, a drugo posao. I pri snimanju za porno-filmove pravili su skandale pa ih više ne uzimamo. Nisu disciplinirani i posao ne shvaćaju profesionalno. Odmah napadaju na modele. Ne shvaćaju da je to sedma umjetnost! Čini se da vi pijete previše 'hrabre vode'..."

"Mislite "mušku vodu"?"

Četiri sata ujutro. Ledeni vjetar i dalje probija do kostiju. Polako sviće. Djevojke su i dalje u vežama, jedino umjesto dugih cigarluka na krajevima crvenih usana vise čikovi.

"Ljepotice noći" nestaju s prvim sjajem praskozorja, a najavljuju se zvijezdama.

"Jeste li za privatni 'party'?", pita uporni neznanac s našega stola i ide za nama. Sad smo tek ustanovili da nema naočale, nego tamne natekle podočnjake. Slegnuo je ramenima i izgubio se u izmaglici ogoljele Majne.

Zvuk prvog tramvaja miješao se sa zvukom budilica i zadnjim zvucima tanga iz pljesnivih barova. Laku noć ili dobro jutro! Kako hoćete.

Napisao: Zvonimir Belša, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, 1971.)