BIVŠI diplomat Božo Kovačević gostovao je u Novom danu na N1 televiziji gdje su razgovarali o stabilnosti europskog prostora, kao i o odnosima velikih svjetskih sila. Kovačević je komentirao izjavu Milorada Dodika da će Republika Srpska proglasiti nezavisnost ako Donald Trump dobije američke predsjedničke izbore.

“Ta izjava je u skladu s prijašnjim Dodikovim izjavama, samo što je sad u većoj mjeri konkretizirana. To je pokazatelj neuspjeha dejtonske Bosne i Hercegovine. Na početku kad je sporazum u Daytonu potpisan, srpska strana u BiH je bila najzadovoljnija takvim rješenjem jer su bile zadovoljene njihove teritorijalne aspiracije”, poručuje Kovačević.

“Kad Dodik govori da je visoki predstavnik nelegitiman, on namjerno zanemaruje međunarodno pravnu osnovu na kojoj funkcionira visoki predstavnik. Ali u tom pogledu on u potpunosti slijedi politiku Ruske federacije, koja ne želi da se važne odluke donose izvan Vijeća sigurnosti, a u Vijeću sigurnosti oni imaju pravo veta”, dodaje.

Što se tiče globalnih odnosa, Kovačević ukazuje kako je svijet bio stabilan u okviru bipolarne distribucije moći kakva je bila za vrijeme hladnog rata, ali je završila početkom devedesetih.

“Krajem hladnog rata nestala je ta bipolarna distribucija moći i sad je SAD ostao jedina supersila u svijetu, s ambicijom da zauvijek bude tako. Nezadovoljni sporom provedbom te globalne uloge SAD-a, neokonzervativci u vladi predsjednika Busha starijeg su odlučili ubrzati te procese”, objašnjava Kovačević.

Američka hegemonija

Kovačević smatra da američke intervencije u islamski svijet nisu išle u korist učvršćivanja američke hegemonije, nego dovođenja iste u pitanje. To navodi kao prvi uzrok nestabilnosti, a drugi uzrok je ekonomski i vojni rast Kine.

“Kad je SAD 1972. godine otvorio mogućnost za uspostavu odnosa s Narodnom Republikom Kinom, kako Kina ne bi postala saveznica Sovjetskog saveza otpočela je intenzivna ekonomska suradnja SAD-a i Kine. A 90-ih godina u procesu globalizacije, enormne količine novca su sa Zapada transferirane u Kinu jer je tamo radna snaga bila jeftinija, a pritom dobro organizirana i disciplinirana.”

Kovačević navodi kako je globalna ravnoteža kojoj svjedočimo nedvojbeno posljedica nerealne američke ambicije da bude globalni hegemon.

“S druge strane imamo frustraciju nekih zemalja, pogotovo Ruske federacije, što je Zapad, osobito SAD, ne tretiraju na isti način na koji su tretirale Sovjetski savez za vrijeme hladnog rata. To je glavni uzrok frustracije ruskih političkih elita. Oni tretiraju Rusiju kao pravnu sljednicu Sovjetskog Saveza koja je pritom naslijedila i međunarodni položaj Sovjetskog Saveza, ali to nije sasvim tako. Danas je Kina glavni suparnik Amerike, a ne Ruska federacija.”

Ukrajina bi mogla izgubiti

Kovačević smatra kako nije sasvim isključeno da će Putin izvojevati pobjedu u Ukrajini. “Zbog toga što Zapad nije uspio ukrajinski problem inaugurirati kao globalni problem. A drugo, nedvojbeno je da, ako Trump pobijedi na izborima, će se odnos Amerike prema Rusiji i Ukrajini promijeniti.”

“Treće, nesloga unutar zapadnog svijeta, Europe… budući da različite zemlje EU imaju različite pristupe Ukrajini i Rusiji. U stanovitoj mjeri to je bila i neusklađenost djelovanja SAD-a i EU. Jer redovito je od posljedica uvođenja sankcija Amerika imala koristi, a europske zemlje štetu, takvo stanje se ne može trajno održati.”

Kovačević ukazuje kako su ključni problem bila nerealna očekivanja zapadnih elita da će nakon uvođenja orkestriranih sankcija Rusija u ekonomskom smislu brzo biti slomljena.

Porast populizma u Europi i Hrvatskoj

Kovačević se osvrnuo na sve veću popularnost populističkih političkih stranaka u Europi.

“Populistički lideri su lako pridobivali podršku nezadovoljnih građana ukazujući na problem migracija, osobito ilegalnih. Oni koji ionako misle da su izgubili radno mjesto zbog stranaca, koji misle da im je plaća manja zbog toga jer dolazak stranaca smanjuje nadnice, koji misle da im je penzija ugrožena jer će stranci koristiti fondove socijalne pomoći, takve ljude je lako pridobiti za populističke politike, a te politike dovode do ugrožavanja temeljnih načela liberalne demokracije. To je podjela vlasti i to su prava manjina, ne samo etničkih nego i prava opozicije da se organizira kako bi uopće na izborima mogla pobijediti.”

Komentirao je i populističke stranke u Hrvatskoj.

“Otpadničke stranke HDZ-a, od suverenista, do Domovinskog pokreta… sve stranke čiji su članovi prije bili u članstvu danas centrističkog HDZ-a, ali su očito nezadovoljni politikom HDZ-a”, rekao je Kovačević.

“U Hrvatskoj te suverenističke stranke imaju naglašenu jednu dimenziju koja kod tih populističkih stranka u ovim stranim članicama EU nije toliko izražena, a to je odnos prema Srbiji. One svoj suverenizam definiraju isključivo kao animozitet prema Srbiji, kao državi i prema Srbima u Hrvatskoj. Na neki način tu je paralela s desničarskim populističkim strankama u Europi koje migrante tretiraju na način na koji neke hrvatske suverenističke stranke tretiraju srpsku manjinu”, dodaje.