Bože, pravde? Ili barem zdravog razuma?
"BOŽE pravde" u Zadru se nije čula. Srpska himna svirala je u Višnjiku poput svih ostalih, ali nije se čula. Nadglasao ju je koncert zvižduka. "Pa što sad", reći će mnogi. "U Zadru je još nedavno bio rat, svašta smo prošli". Jesmo, svašta smo prošli. Ali ako smo iz toga izašli kao primitivne seljačine, nije se isplatilo.
> Hrvati - ustašoidi: Srpska reprezentacija odbila poziv zadarskog gradonačelnika
> Kolegin teorem: Srpsku zastavu je bilo nužno skinuti zato što nije ne-srpska
I nije problem samo u zviždanju na srpsku himnu (na koju su, brane se gledatelji u Višnjiku, zviždali i Makedonci), problem je u cijeloj situaciji koja se stvorila oko "najvećeg sportskog događaja u hrvatskoj povijesti", kako su ga okarakterizirali naši političari. No, u Koleginoj naredbi da se s Narodnog trga skine srpska zastava "jer bi mogla biti zapaljena", nema ništa sportsko, isto kao ni u lažnom dojavljivanju bombe i svemu ostalom što se proteklih dana događalo.
Problem je bio dobrodošao, sve dok nije postao stvaran
Na kraju balade, najlakše je postupiti poput zadarskog gradonačelnika i za sve okriviti medije koji "nabrijavaju" atmosferu. No, Kolega i njemu slični zaboravljaju da je zadaća medija izvještavati javnost o događajima, ne ih uljepšavati. Naravno, mogli su novinari prešutjeti poruku iz vrhuške Tornada da je "Srbima bolje ne dolaziti u Zadar" i prešutno odobravati nacionalizam i okretati glavu pred bezrazložnom mržnjom koja sa sportom nikakve veze nema, ali zašto?
Zadarski gradonačelnik očito poistovjećuje upozoravanje na problem i raspirivanje istog. I to mu inače ne bi smetalo, s obzirom da mu je taj problem i osigurao udobnu fotelju u kojoj sjedi. Ali ovo je nešto drugo, ovo je Svjetsko rukometno prvenstvo koje sa sobom dovodi svjetske medije. I problem na koji je zadarski HDZ do jučer gledao sa smiješkom odjednom postaje itekako stvaran.
A problem nije da je Zadar "grad slučaj"; Zadar je samo grad, baš poput svih ostalih. "Slučajevi" su 16-godišnjaci koji se razbacuju popularnim optužujućim pitanjem "Di si ti bija deves'prve?" i roditelji koji su ih tome naučili. A to što su oni "deves'prve" bili tek sjaj u očima dvoje stranaca na koncertu Miše Kovača koji, kako će se kasnije pokazati, nisu u ključnom trenutku pri ruci imali kondome... To je manje bitno. Takvi "slučajevi" hodaju Zadrom i ostalim hrvatskih gradovima u sve većem broju, vješaju oko retrovizora zastavice s grbom NDH i slikom Ante Pavelića (velikog hrvatskog domoljuba, prema Živku Kolegi i onima koji su ga izabrali) i znaju da je loša bila "četr'speta" jer ih je tome naučio Marko Perković Thompson. Pa zatim napune 18 i glasaju za HDZ.
Isti ti "slučajevi" razočarani su kad čuju da u prekrasnoj novoj dvorani na Višnjiku neće igrati hrvatska reprezentacija, ali nema veze, za utjehu stiže barem Srbija. Ako već ne mogu potrošiti grlo bodreći domaće rukometaše, uvijek im ostaje sljedeća najbolja stvar - ostati bez glasa skandirajući "Ubij Srbina" i još čitav niz sličnih ksenofobičnih parola. I nije im žao potrošiti 150 kuna (cijena dnevne ulaznice) da bi si priuštili sat vremena tog užitka jer "što će nama prokleti Srbi dolazit' u grad".
I ne, sigurno nisu bili tamo zbog rukometa, s obzirom da se utakmica Poljske i Danske, barem jednako napeta kao Njemačka-Srbija, igrala pred praznim tribinama. "Slučajeve" to nije zanimalo, iako su već platili ulaznicu. Nakon što su se mrskim neprijateljima "najebali četničke majke", stigli su se vratiti kući na vrijeme za večeru. Sad barem znamo da je cijena mržnje najmanje 150 kuna; nije ni malo u doba krize. "Bože pravde"? Neće ići. A barem malo zdravog razuma?
Petar Vidov
Foto: Pixsell
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati