BBC JE JUTROS objavio reportažu iz istočne Ukrajine u kojoj donosi najnovije informacije o naletu ruske vojske nakon pada ključnog grada Avdijivke. Kako navodi dopisnik James Waterhouse, u istočnoj Ukrajini se tijek rata nije samo promijenio nego i ubrzano stišće.

"Znamo što slijedi", kaže Marija dok pakira TV u svom stanu u Kostjantjinivki. Poslat će ga u Kijev prije nego što tamo otputuje sa svojim sinom. "Umorni smo po cijele dan, patimo od napadaja panike. Stalno je depresivno i uplašeni smo", govori.

Rusi napreduju u pet područja

U veljači je, podsjetimo, Rusija zauzela strateški važan grad Avdijivku. Od tada su osvajači napredovali dalje na zapad i zauzeli nekoliko sela. Ukrajina kaže da se njene snage "drže". Ali ruske snage sada napadaju u pet područja duž linije fronte od 1100 kilometara.

A upravo su u istočnoj regiji Donjeck ukrajinski branitelji na najvećoj kušnji. Ljudi u gradovima kao što su Pokrovsk, Kostjantjinivka i Kramatorsk sada se suočavaju s linijom fronte koja se ubrzano približava, pa čak i s okupacijom.

Marija i njezina majka Tetjana osjećaju kako život postaje sve teži kako se Rusi približavaju.

Rusija prije osvajanja potpuno uništila grad

Njihov je grad prepun znakova prijetnje koja se približava, udaljena tek 30-ak kilometara. U gotovo svakoj ulici oštećena je poneka zgrada. Radnici mijenjaju zlatne ploče na crkvi koje su u napadu projektilom na susjednu željezničku stanicu sada potpuno uništene.

Tjeskoba ispunjava hladan zrak u gradu, nekada dijelu industrijskog središta bivšeg Sovjetskog Saveza. Rusija polako uništava ukrajinske gradove dok ih pokušava zauzeti. Toga se Ukrajinci ovdje najviše boje.

"Cijela zemlja gori"

Marija govori da njezina majka Tetjana ostaje, ali je uvjerena da će i ona na kraju otići. "Već sam dvaput otišla, kakvog to smisla ima?", kaže prkosna Tetjana, koja živi u stanu iza ugla.

"Svugdje je strašno. Cijela zemlja gori", govori vlažnih očiju. Jedno je ostati u svom domu što duže možete, drugo je riskirati smrt ili rusku okupaciju.

Iako je cijela Ukrajina ratna zona, regija Donjeck je bojno polje. Kada prolazite kroz gustu šumu i prostran, neravan teren, uvijek se osjećate kao da se približavate središtu sukoba.

Jaka topnička paljba može se čuti na udaljenosti od čak 40 kilometara, taj zvuk je konstanta. S jedne točke gledišta možete vidjeti eroziju ukrajinskog teritorija. Stupovi dima dižu se iz smjera Avdijivke, grada koji je Rusija nedavno zauzela, ali i Horlivke, koju kontrolira od 2014.

Rusi koriste prekid u dolasku zapadne pomoći

Rusija koristi svoju brojčanu nadmoć, ali nadmoć u zraku i te rezerve streljiva kako bi neumorno nastavila napredovati, a naročito u vrijeme kada je zapadna vojna pomoć Ukrajini pri kraju ili je koči domaća politika.

U blizini se nalazi široka dolina s nekoliko vodenih rezervoara. Ukrajina kaže da će ovaj prirodni krajolik omogućiti njezinim snagama da "stabiliziraju" liniju bojišnice. Možda su nakon nekoliko kaotičnih povlačenja u prošlosti ukrajinski generali voljni privremeno ustupiti teritorij u nadi da se može dugoročno osloboditi.

S druge strane bojišnice nalazi se manjina ljudi koju su Ukrajinci nazivaju "ždunima". To je pogrdna riječ koja znači "oni koji čekaju", a odnosi se na one koji su proruski orijentirani i jedva čekaju okupaciju.

Ljudi bježe

No ta riječ se ne odnosi na sve koji ignoriraju ponude za evakuaciju. Neki jednostavno odbijaju napustiti svoje domove i navikli su na stalnu opasnost. Valerij nije jedan od njih. Nakon što je njegov dom u selu Toretsk dvaput umalo granatiran, on uzima svoje stvari i unuka Denisa te ih odnosi na dogovoreno mjesto preuzimanja.

Rusi su udaljeni samo 5 km. Susjedi žele dobro Valeriju i Denisu, ali i dalje odbijaju otići. Njih dvojica se potom ukrcavaju u oklopno policijsko vozilo.

"Već sam proživio svoj život", kaže 67-godišnjak na drugom kraju svog putovanja u Kostjantinivki pa dodaje: "Ali moram spasiti malenoga."

“Radila sam u rudniku 20 godina pa se ničega ne bojim, ali sam zabrinut za njega”, dodaje. Denis, koji ima 14 godina, kima s odobravanjem. "Moj posljednji prijatelj otišao je prije tri tjedna", kaže.

"Situacija je svakom danom sve gora"

Evakuacija iz naselja na prvoj liniji je obavezna za obitelji s djecom. Unatoč tome, 15 djece još uvijek je ostalo u Torecku. Anton Pron iz policijskog odreda za evakuaciju, tzv. Bijelih anđela, koji pomaže u evakuaciji ljudi iz gradova na prvoj liniji, kaže da je situacija svakim danom sve gora.

"Stalno nas granatiraju", kaže pa dodaje: "Neprijateljska avijacija radi cijelo vrijeme. Rusi bacaju bombe samo na stambene kuće."

Ovih je dana željeznička stanica u obližnjem gradu Kramatorsku posljednja postaja za pristigle snage, ali i sve više civila natovarenih torbama.

"Prije godinu dana smo mislili da ćemo uspjeti. Sad više ne"

Daleka tutnjava topništva služi ili kao otrežnjujuća dobrodošlica ili kao razlog za odlazak. Parovi se dugo grle na platformi okruženoj teretnim vlakovima, koji pružaju zaštitu u slučaju raketnog udara.

Najmanje 61 osoba ubijena je ovdje 2022. godine. Tragovi šrapnela još uvijek se vide na pločniku.

Reporter BBC-ja razgovara s Alom, koja čeka svoj vlak za Kijev. "Prije godinu dana mislili smo da ćemo dobiti pomoć sa Zapada i da će naša protuofenziva uspjeti, ali više ne", kaže ona.

"Prije su ljudi vjerovali, ali sada ne", dodaje. Ukrajina se nada da će njezine istočne regije jednog dana ponovno biti mjesto gdje će biti sigurno živjeti. Trenutačno nije jasno čemu će se vratiti ljudi koji sad odlaze.

Pojačaju li ruski osvajači napredovanje u Donjecku, bit će sve teže odgovoriti na pitanje gdje će se zaustaviti.