NEDAVNO gostovanje u "Nedjeljom u 2" bi vrlo lako mogao biti početak kraja saborske zastupnice Ruže Tomašić, odnosno postići ono o čemu sanjaju mnogi nadobudni egzekutori iz hrvatskog narko-miljea.

Tvrdnje o tome da u saborskim klupama sjede zastupnici koji se nalaze na platnom popisu hrvatskih narkomafijaških organizacija – koje nisu potkrijepljene nikakvim konkretnim dokazima niti imenima – trenutno najpopularniju haespeovku u Hrvatskoj su izložili mogućnosti da uz ne baš previše "spina" i medijskih podmetanja postane žrtvom kritika, poruga, ocrnjivanja a, na kraju i potpune marginalizacije.

Optužbe Ruže Tomašić su, s druge strane, tek povod, a ne uzrok onoga što prijeti HSP-ovoj zastupnici. Njen križarski rat protiv narkomafije u Hrvatskoj je, kao i svi ratovi, vrlo brzo prestao biti popularan, pogotovo kada se ispostavilo da će biti daleko, duži, skuplji i neugodniji po sve učesnike nego što se to mislilo na početku. I, kao što je to mnogo puta dosada slučaj, ono što se smatralo rješenjem postaje problem, odnosno "talasanje" postaje daleko manje privlačna alternativa od toleriranja dobrog starog hrvatskog "status quoa".

Ruža Tomašić je toga, barem ako je suditi po njenom nastupu u emisiji, djelomično svjesna, te se žali na to kako su je "razočarali" upravo isti oni roditelji za koje je mislila da se bori i da će joj dati barem elementarnu moralnu i političku podršku. To razočarenje je, s druge strane, rezultat dubokog nesporazuma Ruže Tomašić s hrvatskom zbiljom, odnosno pogrešnog shvaćanja kako u hrvatskoj politici važe ista pravila kao i u zapadnim zemljama, odnosno da ideološke odrednice imaju veze s nekim konkretnim političkim stavovima, odnosno da gunđanje o nekim problemima ima veze sa željom da se ti problemi uistinu riješe.

Vjerojatno neće proteći mnogo vremena prije nego što mnogi koji su Ruži Tomašić donedavno aplaudirali pronađu valjane razloge da je ocrne. To se može primijetiti u samoj Korčuli, čiji stanovnici sve više kroz zube proklinju Ružu Tomašić zato što je svojim "džihadom" protiv "Cvika" u javnosti njihov otok proglasila kao leglo narko-kriminala i tako ugrozila turistički prihod. To se može primijetiti i kroz tipični hrvatski jal koji u svemu pronalazi skrivene motive, pa tako i cijeli problem narkomanije u ovoj izbornoj godini gleda kroz "dnevnopolitikantske" naočale, odnosno Ružu Tomašić optužuje da je cijeli cirkus izazvala zbog medijske promocije sebe i svoje stranke.

A na kraju je ipak iza svega sasvim opravdani strah da će Ruža Tomašić ili neki drugi borac protiv društvenog zla – ako ga se na vrijeme ne zaustavi – iskopati neke istine koji hrvatsko društvo može, ali ne želi vidjeti. Lijep primjer je za to zdravorazumski prijedlog da se narkomanija pokuša zaustaviti testiranjem na droge učenika u školama.

Nije bilo teško pretpostaviti da će mnogi "zabrinuti" roditelji koji poput najtvrđih desničara grme protiv "svemoćnih" narkodilera i traže njihovo vješanje, spaljivanje i pribijanje na kolac tu inicijativu dočekati kao najmekši ljevičari i protumačiti kao "fašistoidno" kršenje "elementarnih" ljudskih prava njihove nedužne dječice.

Pravi je razlog tome, dakako, spoznaja da bi takva testiranja pokazala da je droga među mladima u Hrvatskoj daleko raširenija, odnosno da je daleko više stanovnika ove države tragično zakazalo u svojoj najvažnijoj ulozi – onoj roditeljskoj. Takvo upiranje prstom u sebe mnogi ne vole, i uvijek je lakše krenuti utabanom linijom manjeg otpora koja je ne samo po pitanju narkomanije, nego i u mnogim drugim stvarima, Hrvatskoj nanijela toliko zla.

Dragan Antulov

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr