Foto:Pixsell/Tomislav Miletic

JASNO je - Ustavni sud je morao donijeti odluku kakvu je donio jer da je pao Lex Agrokor, u roku odmah pala bi i vlada. I puno više od vlade. Pao bi cijeli model partijskog vladanja Hrvatskom.  Jer onda nitko ne bi mogao objasniti sve moguće i nemoguće malverzacije koje su se događale. Donesen protivno svim pravilima - pisan hitno, za jednu jedinu privatnu firmu - pad tog zakona otvorio bi još puno neugodnih pitanja. I ono osnovno - tko je odgovoran?

No troje je ljudi časno stalo protiv - ustavni suci Lovorka Kušan, Goran Selanec i Andrej Abramović su kroz dva izdvojena mišljenja pobrojali svoje argumente. Naglašavamo tekst suca Abramovića: "Zakon o postupku izvanredne uprave ne smatram niti kao propis koji bi se mogao opravdati nekim legitimnim ciljem, niti smatram da je njegovo donošenje bilo nužno i u javnom interesu." Svaka čast, jer daje vjeru da u Hrvatskoj nije sve toliko tamno.

Agrokor - bogatstvo eliti i mrvice narodu

Cijeli Agrokor, realno gledano, nije u javnom interesu. On je stvoren i rastao umjetno, poput nekog socijalističkog SOUR-a (za mlađe: Složena organizacija udruženog rada, često s preko 10.000 zaposlenih), i to na isti način kako i zašto su služili nekadašnji socijalistički SOUR-i. Jednoj maloj vrhuški, gospodarskoj i političkoj, dati sve, a raji dati po 3000 kuna i dojam da im se nešto dalo. Upravo kako je to bilo izmišljeno u nekadašnjem sustavu. I sada se vikalo da se spašavaju radna mjesta od 3000 kuna, a s druge strane dijelili su se milijuni. Tko ima više godina, sjetit će se - dobre plaće, dobri godišnji pa i dobri stanovi su dolazili ako ste radili u Ini, bankama, Končaru, Željezari i drugim, recimo tako, tehnološkim firmama. Od rada u Jugoplastici, Varteksu ili Borovu živjelo se bitno skromnije.

Agrokor je upravo naslijedio ulogu jednog takvog velikog SOUR-a. Pogledajte uostalom ove zadnje izjave samog Gazde, čini li vam se taj čovjek poslovnim genijem? Usporedite samo jedan Gazdin nastup s nastupom Gatesa, pokojnog Jobsa, nekog člana uprave IKEA-e ili bilo koga sličnog. Mislite li da Gazda uopće ima kapaciteta sam napraviti ono što je napravio? Iza Agrokora je moć i to politička moć koja upravlja državom. Ako Agrokor padne - ta politička moć je bitno ugrožena. I zato Agrokor mora opstati, mora opstati pod svaku cijenu kako bi se očuvala ta nezdrava i gospodarski perverzna veza politike i ekonomije koja Hrvatskom vlada već 28 godina.

Agrokor - simbol potrebe za jakom državom

Umjesto stvarnih privatnih vlasnika i tisuća firmi koje bujaju, mi imamo golem dio gospodarstva u državnom vlasništvu, ili poslovima isključivo vezan za državu. Umjesto tisuća malih dioničara, imamo firme poput Agrokora koje su politički učinjene toliko jakima da je onda državno petljanje u njih moguće prikazati kao ''javni interes''. Imamo ono što se zove etatizam. Etatizam (fra. l'etat - država) je politička filozofija ili skupina učenja i stavova usmjerenih tumačenju da je velika ili jaka država neophodna. U takvoj, velikoj i jakoj državi, ne trebaju tisuće malih i neovisnih firmi, ne trebaju neovisni intelektualci, ne trebaju škole s drugačijim programima od onih državnih. Ne treba ništa izvan onoga što misli i želi vladajuća stranka ili kasta, ma koja bila.

Takvoj državi upravo trebaju firme ovisne o državi, ovisne o volji premijera, na visokoj razini, ili lokalnog šerifa ako se radi na niskoj razini. Takvoj državi upravo je potreban Agrokor kako bi eliti pomagao kada zatreba, a elita njemu vraćala usluge - neka je to vrsta feudalnog kapitalizma. Naravno, u takvom modelu postoje i kmetovi, kojima se blokira razvoj (kako se nositi s konkurencijom jednog Agrokora?), ali i nudi tri-četiri tisuće kana za preživljavanje i šutnju. Nije to samo Agrokor, on je samo najveći. Postoje stotine takvih od države voljenih firmi u Hrvatskoj.

Feudalni kapitalizam

Često se postavlja pitanje zašto i kako Hrvatska zaostaje. Jednostavno je. Dok su se druge tranzicijske države reformirale, Hrvatska je zadržala isti model vladanja, s istim ljudima i danas već njihovom djecom, a koji se temelji na velikoj i jakoj državi koja rješava sve. Pri tome mala ograničena elita ima sve, a većini se ostave mrvice, tek toliko da se ne bi bunili. Kako smo već napisali - feudalni kapitalizam. Hrvatski izum.

Zato je pad Agrokora bio opasan. Razotkrio bi laži o tome da živimo u nekom ''neoliberalnom kapitalizmu'', razotkrio bi koliko su država i formalno privatna firma tipa Agrokor u dobrim odnosima i razotkrio bi da od stvarnog otvorenog tržišta i liberalnog gospodarstva u Hrvatskoj ima malo ili ništa. A to elite baš i ne žele jer ovako im je dobro. Štoviše, pojavljuju se (i dobivaju dio popularnosti građana) neke nove elite, koje nećemo imenovati jer se bune da novinari stalno pišu o njima, a koje bi opet vladale - državnom intervencijom i državnim upetljavanjem!

Nikako da se pojavi netko tko bi Hrvatsku okrenuo u smjeru Irske, Češke ili Poljske! Stvar je jasna - u otvorenom tržištu i liberalnom gospodarstvu političari su samo činovnici zaduženi za servisiranje privrede i strogo politička pitanja, a tu nema ni moći ni novca. Zato je i Lex Agrokor morao opstati, kako bi sve ostalo kako je bilo i do sada. Ili još malo gore, procijenite sami.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala