Foto: Skeie skole

ZAGREPČANKA Ivana u Norvešku je odselila prije 10 godina. Tamo živi sa suprugom i dvoje djece, a stariji sin je ove godine krenuo u prvi razred osnovne škole. Njima je škola počela 16. kolovoza, budući da, kako nam je rekla, tijekom godine imaju nešto više praznika nego u Hrvatskoj.

Raniji početak školske godine smatra dobrim rješenjem jer je, kako navodi, ionako previše da djeca budu doma 3 mjeseca. Škola u Bergenu u koju je njezin sin krenuo obnovljena je, a izgled i unutrašnjost školske zgrade oduševili su je.

Svaka učionica ima digitalnu ploču, a u razredu kojeg pohađa njen sin nalazi se i 5 kompjutora jer djeca već od prvog razreda uče informatiku. U školi su postavljene kante za smeće s odvojenim pretincima za staklo, plastiku i papir. Tako djeca već od malih nogu uče koliko je važno reciklirati smeće. Knjige još nemaju, već rješavaju samo radne listove.

Odmah ih zvali kad su vidjeli da su iz Hrvatske

A nakon što su u školi vidjeli da su Ivana i njezin suprug iz Hrvatske, odmah su ih nazvali kako bi provjerili govori li njezin sin norveški.

"On je ovdje rođen i norveški mu je materinji jezik, tako da sam im rekla da nema potrebe za posebnim učiteljem norveškog koji bi radio samo s njim. No, oni su mi zatim predložili da dijete dobije učitelja hrvatskog. Njima je važno da djeca čiji roditelji nisu iz Norveške znaju jezik roditelja i da njeguju tu kulturu i tradiciju. Tako da će u školi učiti i hrvatski, i to besplatno", rekla je Ivana u razgovoru za Index.

U školi joj se najviše sviđa odnos učitelja prema djeci. Kaže kako ondje učitelji njeguju prijateljski odnos prema djeci te da profesori ne provode strahovladu kao u Hrvatskoj.

"Ja sam u Zagrebu išla u osnovnu i srednju školu i znam kako je bilo. Svi smo se bojali profesora koji bi nam prijetili jedinicama, a tamo toga nema. Kako čujem i od prijateljica čija djeca idu u više razrede, tamo su profesori pod daleko manjim stresom, pa se tako odnose i prema djeci. Njima je važno da djeca nauče, da im prenesu znanje, a nisu im važne ocjene. Ono što mi se još posebno sviđa je to što veliku pažnju poklanjaju socijalizaciji.

Nastoje da sva djeca budu što više skupa, pa tako svi prvi razredi imaju neke satove zajedno, tijekom kojih skupa idu van u dvorište i igraju se. Također se moramo podijeliti u grupe po pet obitelji i onda se međusobno posjećujemo kako bi nam se djeca koja su tek krenula u školu što bolje upoznala, pa se tako mijenjamo, idemo jedni kod drugih", ispričala nam je Ivana.

Paze na mobing

Još jedna od stvari koja joj se posebno svidjela, osim izgleda i opremljenosti škole, je ta da su u školi odabrani učenici koji promatraju i paze da nema mobinga među djecom, ali ne zna se tko su ta djeca, tako da se ne bi dogodilo da su učenici samo pred njima dobri, odnosno da u njihovoj blizini ne maltretiraju jedni druge.

A što se tiče opremljenosti škole, dodaje kako djeca imaju svu moguću opremu, pa tako imaju gitare, klavir i slično. Jedina stvar koju nemaju je kantina, no zato imaju kuhinju u kojoj stariji učenici sami mogu pripremiti jelo ako to žele, dok si mlađi nose hranu.

U slučaju da dijete pohađa tu školu, a preseli se na drugi kraj grada, škola mu osigurava besplatni taksi koji ga svaki dan čeka i dovodi na nastavu.

"Sve je jako dobro posloženo i super funkcionira. Zbog toga što je država uređena nitko nema onaj strah od gubitka posla pa su svi profesori i učitelji daleko smireniji nego u Hrvatskoj. Što se tiče školskih praznika, ovdje nastava počinje sredinom kolovoza, potom imaju tjedan dana praznika u listopadu, zatim imaju praznike od Božića do Nove godine. Također imaju slobodno tjedan dana u veljači i 10 dana za Uskrs. Školska godina im završava sredinom lipnja", ispričala nam je Ivana te dodala kako je od škole dobila odobrenje da prenesemo fotografije: "Pa se i sami možete uvjeriti u to kako škola izgleda."