Foto: Arhiva

MAJKA i otac Luke Ritza nebrojeno su puta ponovili kako se ne nadaju oštroj kazni ubojicama svoga sina ne zbog želje za osvetom, nego zato što se nadaju da će oštra osuda poslati jasnu poruku svima da je maloljetničko nasilje težak i ozbiljan problem. Sad, kad je suđenje završeno, jasno je kakva je ta poruka.

Već i sam rezime slučaja petorice maloljetnika koji su Ritza pretukli, kako su sami priznali, "iz dosade", dovoljna je za sebe. Dvije i pol godine nakon što je pretučen i umro, i dvije godine nakon što je policija uhitila pet tada maloljetnih huligana, ukupni rezime je godina i "sitno" zatvora, odgojne mjere i dva obustavljena postupka. Istina, Hrvatska nije zemlja u kojoj se i ona "prava" ubojstva kažnjavaju puno jače, pa je, primjerice, moguće biti osuđen za organiziranje ratnih zločina i dobiti kaznu od osam godina zatvora, ali kazne koje su Ritzovi ubojice dobili male su po svim standardima.

Iz tragedije u tragediju

Kad se malo dublje uđe u slučaj, stvari su još manje blagonaklone cijelom pravosudnom sustavu. Prvo je policiji trebalo čak pet mjeseci da uhiti Ritzove ubojice, što bi možda bilo jasno da se radi o skupini vrhunskih zločinaca, ali ovdje se radi o pet klinaca, i fascinantno je da cijeli policijski tim uz obavljanje 50 informativnih razgovora tjedno nije ranije uspio uhvatiti počinitelje. Ipak, kad je sudski proces počeo, na fazu u kojoj se nije moglo naći petoricu nasilnika moglo se gledati s nostalgijom.

Bila su potrebna tri vještačenja da se potvrdi ono što je bilo jasno od početka - da je Luka Ritz umro od posljedica batina. Dvojica napadača u međuvremenu su dobila packe po rukama, odnosno protiv jednog je postupak obustavljen zato što je ukrao motor, a drugi je svoju minimalnu kaznu odslužio u rekordnom roku. Posebno fascinantan detalj kod vještačkih nesporazuma je taj da se na konačnu presudu preostaloj trojici napadača morao čekati listopad, a nije mogla biti donesena početkom ljeta, jer je suđenje, u najboljoj maniri hrvatske žurnosti, prekinuto zbog godišnjih odmora.

Sustav pao na svakom elementu slučaja

Najšokantniji detalj cijelog suđenja i detalj koji zapravo daje sasvim jasan odgovor na pitanje o poruci koja se svim trenutnim ili budućim nasilnicima šalje ovim postupkom je to što je famozni J.J., najmlađi Ritzov ubojica, usred postupka premlatio 15-godišnjaka u Zagrebu. Priče ostalih mladića također su poučne. Svi su oni nakon tri mjeseca provedena u pritvoru s odraslima ostavljeni na slobodi uz "nadzor" Centra za socijalnu skrb, koji se uglavnom svodio na to da ih se jednom tjedno pita jesu li izvadili osobne iskaznice. 

Vidi se da niti jedan aspekt pravnog postupka ili funkcije pravosudnog progona u ovom slučaju nije ispunjen. U ovakvoj situaciji su sasvim uzaludna sva mišljenja koja su davali dječji psiholozi i pravni stručnjaci o tome kako je ovakve slučajeve neophodno razriješiti hitnim postupkom te kako se i žrtvama i počiniteljima mora osigurati pomoć. Postupak se razvukao, pomoć je izostala, a stigmatizacija petorice huligana nije pridonijela ničemu osim da im poveća razinu bijesa, ljutnje ili "dosade", što god da ih je u prošlosti navodilo na divljanje. Odgojni aspekt je, dakle, potpuno izostao i podbacio.

Prava kazna izostaje

Restriktivni i korektivni aspekt slučaja, kažnjavanje počinitelja kaznenih djela koje bi trebalo služiti kao mjera koja će njih i druge u budućnosti odvratiti od sličnih postupaka, također je sasvim jasno osvijetljen činjenicom da je K.M. isključen iz postupka, jer je u međuvremenu ukrao motor. To je, usto, bilo i prije donošenja smiješnih presuda, čiji je konačni rezultat presuda od godinu dana, od koje će okrivljenik vjerojatno odslužiti samo tri četvrtine, i niz "odgojnih mjera", izrečenih ljudima od 18 i 19 godina.

U takvom raspletu stvari sasvim je jasno kakva je poruka poslana: idite i divljajte, ionako vam se neće dogoditi ništa.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje