Dnevnik gradske cure: Kronike bjelkinje iz podruma
Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index, Tumblr
“KAKO si crna, woooow!” - rečenica manje-više svih ljudi koji su me vidjeli kad sam se vratila s Kanara. I bila sam crna, fakat sam bila crna ko… tamnoputa osoba. Smiješno je to, svi su dijelili svoje oduševljenje mojom novom bojom i davali mi komplimente zbog kojih nisam zvučala samo kao tamnija osoba nego što sam bila dva tjedna prije - zvučalo je kao da sam BOLJA osoba, baš zato što eto, sad imam boju koja čini glavnu razliku.
I paše ti to, jebi ga, čovjeku paše kad dobiva pohvale za nešto - možda zvuči plitko, ali tako je. Paše ti kad te okruže ljudi koji ti govore da im se baš sviđa tvoja preplanula put. Fino ti je. Možda tebi ne, Milojka, jer si duboka na razini koju većina nas još treba dostići i nadišla si te površne gluposti, ali meni je pasalo. Pasalo mi je jer sam rođena kao jedna vrlo, vrlo bijela djevojčica. Zvuči kao san svake male crnkinje koja je rođena prije Građanskog rata u Americi, ali kad živiš u Hrvatskoj, bit bijela djevojčica nije idealno. Jer kad si bijela djevojčica u Hrvatskoj, neminovno je da ćeš kroz život naletit na bezbroj seljačina koje prakticiraju post-vacation rasizam.
Kaj je post-vacation rasizam? To je ono kad se vratiš s godišnjeg, ponekad čak i s poprilično vidljivim crtama od badića i onda te dočeka onaj jedan, a svi imamo tog jednog, koji samo jednom rečenicom želi uništit svu tvoju sreću zbog činjenice da si napokon dobila malo boje: “Kaj, ti se skrivaš od sunca, hhh?!” Just like that, on će tebi reć. Nema veze što se vidi razlika u boji. Nema veze što si prošla kroz crvenu fazu, rozu fazu i fazu guljenja da bi ti ostalo ovo malo boje u obrazima i na podlakticama, on će tebi reć jer ON crni bolje. Brže. Jače. Ti možda jesi pocrnila za svoje pojmove, ali TVOJI pojmovi su kurac - za njegove pojmove si sasvim bijela, što bi bilo krajnje nerelevantno u tvom životu jer znaš svoje mogućnosti i nemogućnosti, ali on ti ne da da bude nerelevantno jer ti on želi pokazat koliko si LOŠE i NEKVALITETNO pocrnila NA DANAŠNJI DAN!
To je post-vacation rasizam, bolest koja najčešće zahvaća neuke ljude koji u životu nisu kročili nogom van vlastitog kvarta pa žive u uvjerenju da je raznolikost samo izmišljena riječ koja se u Americi koristi za one tamo neke pedere koji se guze.
Kako prepoznati post-vacation rasista? Lako, samo budi boje koju on ocijeni neadekvatnom (a neadekvatna je svaka boja koja nije njegova boja) i uđi u prostoriju.
“Kaj, ti si KAO bila na moru? Pff, nisi trebala ni ić ak ti je to boja. Ja pocrnim više od tebe u pet minuta kad šećem po gradu. Usred zime. Na mjesečini. Hhhh.” Paramp-čššš! Čestitke tebi i tvojim roditeljima, sorry što nisam IZVRSNA osoba kao ti!
Meni je ovo drugo ljeto u životu da sam uspjela skupit baš finu boju i inače sam ili bijela, ili roza, tako da sam se s ovakvim seljačinama susretala konstantno - u ime svih nas koji ne uspijevamo pocrnit brzinom skupljača bakra: FUCK YOU, post-vacation rasistu!
Fuck you very much.
Sjećam se još u osnovnoj školi kad bi djeca koja mogu pocrnit imala defile po hodnicima i zajebavala sve nas koji nismo ušli u klub čokoladne djece. Ne samo oni, i roditelji: “Kaj, ti nisi bila na moru?” - sjećam se da me pitala jedna mama i da mi nije bilo jasno zašto misli da nisam. Bila sam, kupala sam se, ronila sam, radila stoj na rukama i stala na meduzu, znači radila sam sve što su radila i ostala djeca, al ne - još i tad je hrvatska poanta “bila si na moru” značila “i sad si jako crna.”
Fuck you very much, ne može.
Kakvo je to nabijanje kompleksa djeci i kasnije odraslim ljudima? Da imam kunu za svaki put kad me netko pitao: “Kaj, ti ljetuješ u podrumu?” - imala bi dovoljno kuna za putovanje na Maldive, na kojima opet ne bi dovoljno pocrnila jer post-vacation rasistu nikad nisi dovoljno crn, jer je on crniji od tebe, osim ako slučajno nije, ali ni tad nije bed jer ako si crniji od post-vacation rasista, onda si precrn i koji je to kurac, odi u Afriku među svoje tamo. Ti ćeš bit crniji od njega, ne može. On je taj, on je G-točka života koju mnogi traže, a rijetki ju nađu. On je pekmez u sredini krafne. On je prvi gutljaj kave na umorno jutro. Sredina palačinke. On, optimalan kao prva tri zagriza žvake nakon kojih se, polako ali sigurno počinje gubit okus. Idealno crn, idealno bijel, on će ti objasnit zašto ne valjaš na današnji dan.
“Kaj se ti sunčaš u podrumu?”
DA. Moja familija i ja ljetujemo u Austriji kod gospodina Fritzla, jako povoljno, polupansion, nema prozora i neka mala susjeda u bunkeru do svako malo vrišti i rađa, ali nema veze, četvrtkom imamo besplatne kupke od hidrogena i varikine tako da je zapravo jako lijepo. Da, u podrumu se sunčam, ali dosta o meni, pričajmo malo o tvojoj sposobnosti da pocrniš puno bolje od mene u puno kraćem roku kao što svi junaci rade!
Jebem ti podrum.
Kakve su to gluposti, zašto je u Hrvatskoj popularno natjecanje tko je više pocrnio? Koja je nagrada? Ako najbolje pocrniš, jel te automatski primaju u ONYX-e, da možeš otkazivat koncerte po Hrvatskoj svakih par godina? Jel postaneš sestrična od Beyonce? Ne. Samo možeš pobrat melanom od nagrada, što je gora nagrada od nagrada koje su se dobivale na tomboli na školskom plesu, a svi znamo da su nagrade iz tombole najgore nagrade. “Supeeer, korištena četka za kosu! Odličan dar!” BTW ljudi koji namjerno stavljaju užasne poklone u tombolu su najgori ljudi - tombola nije igra u kojoj možeš poklonit dva kisela krastavca i vikler jer tebi ne trebaju, moraju postojat neki standardi. But, I digress.
Natjecanje tko je više pocrnio je full glupo natjecanje. Nisi bolja osoba ako si pocrnio više od mene - samo si crnija osoba. To ne znači ništa, osim da te teže uočit u mraku. I da su veće šanse da će te netko iz policije ubit u Americi. Too soon? Ne.
Generalno, i znam da ovo zvuči kao plitka karikatura PRAVOG rasizma koji u zadnje vrijeme opet buja kao herpes na suncu, ali generalno, sva ta natezanja oko toga tko ima tamniju ili svjetliju kožu su glupa, jer nitko ne pobjeđuje. Naravno da je pravi rasizam, onaj s televizije, puno ozbiljniji, ali te “ja mogu više pocrnit od tebe” spike nisu daleko od toga. Kad malo bolje razmisliš, nije toliko različito - obje stvari se temelje na osnovnom neshvaćanju da su ljudi različiti i da imaju različitu kožu.
I naravno da spika ne ide samo u jednom smjeru, ne zlostavljaju samo nas koji smo češće bijeli nego, neću ni reć crni nego Nježni nougat - ljudi koji imaju dar da dobro pocrne isto imaju posla sa seljačinama kad se vrate s mora:
“Kaj si se ti na ražnju okretala? Hhhh, zgledaš ko kad mi za prvi Maj okrenemo janjca tam kod mog kuma u Zelini.” A cura je možda bila na suncu samo usput, ali joj se dobro prima. Ne, on će njoj objasnit: “Ne valja ti tak ić na sunce, znaš, ja isto mogu pocrnit ali NEĆU jer biram PAMETNO jer sam PAMETNIJI OD TEBE” - a cura možda prođe ispod guste krošnje i već je karamelica. Al on će njoj objasnit jer MOOOORA, jednako kao što onaj lik koji ti kaže da burek sa sirom ne postoji nego da je to sirnica a burek je samo s mesom MOOOORA to reć inače će umrijet.
To je taj post-vacation rasizam, a rasist ne bira koga će hejtat jer on hejta SVE. Crni su mu prebijeli, bijeli su mu precrni, post-vacation rasist (ajmo ga zvat PVR jer mi je naporno pisat svako malo) ne priznaje nikog osim sebe - je Donald Trump mog godišnjeg, tvog godišnjeg i svačijeg godišnjeg odmora.
Stanimo na kraj post-vacation rasizmu. I bijeli. I crni. I rozi.
Tko od vas pamti more iz djetinjstva po intenzitetu boje koju je postigao?
Pamte se pametnije stvari. Lopte. Ježevi. Skokovi na glavu i kukuruz kukurica mais na plaži. Jebo boju, to je primitivno.
Kad ti se kolegica vrati s mora (jako bijela ili jako crna ili jako srednja, svejedno) i znaš da je bila tamo 2 tjedna, nemoj joj komentirat boju. Pitaj ju kak joj je bilo. Zato se ide na more. Zbog sreće. Zbog odmora. Zbog uspomena koje neće izblijedit dugo nakon što više ni nema boje.
I za kraj, da ne završimo ovako romantično i lijepo, evo slika Irkinje koja se sunča. Ne ova u crnom badiću. Ova druga.
P.S. Ovo nije slučaj post-vacation rasizma, ovo je primjer različitosti kože. Plus fakat je smiješno, fakat!
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati