Dobri diler Moljac
KADA vas mediji pogode viješću o "dobrom dileru Moljcu" koji je brižan otac, dobar suprug i djed, prvo što vam proleti kroz glavu vjerojatno je "da, ali dilao je heroin". U jednom, generalno hladnom vremenu kada vijest o velikom broju poginulih u pojasu Gaze kod pučanstva izaziva puno blaže reakcije nego, primjerice, vijest o nestašici plina, moramo dozirati suosjećanje, a Željko Rukavina Moljac ne spada u skupinu onih kojima ćemo isto samo tako pokloniti.
Možete se pozivati na životne uvjete i situaciju koja vas tjera da dilanjem prehranite svoju obitelj, ali u državi u kojoj velik broj stanovnika kalkulira kako će od prvog do prvog, priča o dileru ne nailazi na plodno tlo. Naime, okruženi smo ljudima koji su suočeni s daleko većim problemima, a ipak nisu digli ruke od življenja prema slovu zakona i preko noći zaključili da je dilanje "horsa" jedino rješenje. Ilegalne radnje u zemlji čiji se narod okuplja na trgovima ne bi li svojim političarima odaslao poruku kako je uvriježen stav da su svi političari lopovi, jednostavno nisu dobar temelj za razvijanje odnosa prepunog empatije.
Neće tu pomoći ni supruga koja se zaklinje u bezopasnost odbjeglog robijaša, pa čak ni stav kako je vjerojatno najveći razlog njegovog bijega nemogućnost da vidi svoju obitelj do koje drži više od svega. I Moljac zaista može biti najbrižniji otac na svijetu, odličan suprug i prije svega "bezopasni" diler koji drži do obitelji, ali kad sve zbrojimo i oduzmemo, nikog nije briga.
Ili ipak…
Što vrijedi za Norca, ne vrijedi za Moljca
Ponekad imate osjećaj da pizdarije dolaze u paru. Prije manje od tjedan dana, svi su važni "distributeri informacija" izvještavali o vjenčanju Mirka Norca kao da je riječ o velikom partiju na koji su svi pozvani. Neki od nas sigurno su već pripremili i bocu rakije s ukrasnim vjenčićem na vrhu jer zaista se doimalo kao da je riječ o narodnoj fešti.
Bio je to tjedan za pamćenje jer zrakom se još uvijek širio miris zagorjelog vigvama, a cijela Hrvatska kao da se "natripala" bunike. Čovjek osuđen za grozomorne zločine odjednom postaje meta paparacija kao da je riječ o novom svatovskom triku Severine Vučković. Izabrao je Mirko lijepu kravatu, odijelo je stajalo ko saliveno, mlada je bila prekrasna, sreće je bilo kao u raju, kumovi su odriješili kesu, pjesma se iz grla orila, svećenik je održao lijepu propovijed i da ne znate bolje, na trenutak bi mogli pomisliti da se uopće ne radi o zatvoreniku/pritvoreniku. Nedostajao je još samo don Kaćunko da mladencima poželi plodan brak prepun djece, sreće i onih malih životnih radosti koje bivanje na zemlji čine ugodnim jer taj bi potez, već ionako prevelik cirkus pretvorio u .
Ispada kao da je teže zbog vjenčanja zbrisati s radnog mjesta nego iz zatvora. Ali što je tu je, valja "uprti pa do smrti".
I naravno da će se upravo zbog ovakvih propusta koji graniče ne samo sa zdravim razumom i poprilično slobodnim shvaćanjem zakonskih propisa već i dobrim ukusom, supruga odbjeglog Moljca zapitati kako to da se, prema njenim riječima, uzornom zatvoreniku zabranjuju posjeti dok se na drugoj obali ludila čuje vesela pjesma Norčevih svatova. I pitanje je koliko su takvi i slični političko-pravosudni propusti kumovali bijegu zatvorenika koji mora odslužiti još "samo" trećinu kazne.
Nitko ne opravdava bijeg, nitko ne može niti pokušava opravdati ili relativizirati ilegalne radnje zbog kojih je Moljac završio u zatvoru, nitko ne kaže da Mirko Norac ne bi mogao održati vjenčanje u okvirima propisanim zakonom, ali više je nego očito da u cijeloj priči mnogo toga smrdi na buniku.
Foto: Pixsell
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati