Foto: FAH, Index

DOBRO jutro, Nezavisna Država Hrvatska! Dobro jutro, balkanski cirkuse! Dobro jutro, državo i narode koji je u pola godine nakon što je samozvana „Domoljubna koalicija“ smijenili grupu smušenjaka zvanu „Kukuriku koalicija“, došao na razinu za svijet nebitne neonacističke prčvarnice.

Nije samo stvar u tekstu koji je prije koji dan objavio poznati američki Foreign Policy, gdje autor Paul Hockenos govori o hrvatskom naci-skretanju desno, uz naslovnicu s vojnicima NDH – već su stvari puno,  puno gore. Što se ovoga što piše Foreign Policy tiče, časopis je samo časopis, čak i svjetski poznat, nema svoje topove i tenkove.

Jedino što vam se zbog ovakvih članaka može dogoditi je da dodatno izgubimo bodove kod Amera, poslovično alergičnih na naciste, i kod međunarodnih bankara, među kojima ima puno Židova, dakle ljudi još više alergičnih na nacije i neonacije.

Zamjerili smo se upravo onim krugovima kojima kao država dugujemo novce, pa čini se da ne bude ništa od reprogramiranja dugova i smanjenja kamata. No, poznato je da će svaki pošteni nacionalist radije jesti travu nego se smješkati američkim i općenito bankarskim lobijima. Ukratko – kusajte, sami ste si priredili. Ako ste još pod blokadom računa – budite ponosni kako ste veliki Hrvat. Jeste glasali za to – jeste. Neki problem?

Sabor – ne radi

Kako i prilični Nezavisnoj Državi Hrvatskoj – Sabor ne radi. Doslovno, pokvario se. Kvar se osjetio prije nešto više od tjedan dana, kada se trebalo glasati o ukidanju ureda bivšeg predsjednika Mesića. Odradilo se nekoliko glasanja, no dvije točke pred ovo koje je valjda trebalo biti prvo reformsko glasanje u ovoj Vladi – zastupnik Ivan Šuker je vrlo žustro dotrčao do govornice (činio se živahan i lak kao baletan) i javio predsjedavajućem akademiku kako nemaju dovoljno glasova za oduzeti Mesiću ured, savjetnike i automobil.

Neuspjeh glasanja bi bio vrlo nezgodan za vladajuće jer stvar bi se našla na svim naslovnicama, a dodatno bi Stipe Mesić uživao, pa je akademik Reiner naprasno prekinuo sjednicu do prošle srijede (ipak, to je Sabor, ne mogu baš raditi od ponedjeljka kao sav ostali svijet). Došao je i novi dan za glasanje – novi petak, ali od glasanja ništa.

Formalno obrazloženje je da su ministri koji su trebali braniti zakonske prijedloge na putu, a nemaju zamjenike (još jedan cirkus – pola godine nakon izbora ministri nemaju zamjenike), ali prijedlog zakona uvijek može braniti drugi ministar, može ih braniti potpredsjednik Vlade (što uopće onda oni rade?), pa čak i premijer. Stvar je dakle u nečemu drugome. Saborska većina, čini se, već drugi tjedan ne postoji, što znači da vladajuća koalicija već drugi tjedan faktično ne postoji.

A ako se ne mogu sastaviti oko Mesićevog ureda – pretpostavite sami što se može očekivati kod nekih „jačih“ reformi koje se tiču više od jednog čovjeka – ovdje Stipe Mesića. Ako ovdje nema saborske većine – kada i gdje je ima? A bez saborske većine – ide se na nove izbore.

Čini se kako je sve okrenuto tome da Sabor progura do ljetne stanke bez potresa, makar ne prihvatili niti jedan jedini zakonski prijedlog. Jer, zakonskih prijedloga ionako nema – reformi dakle nema, rad Sabora se svodi na prihvaćanje formalnih izvješća raznih ustanova i verbalne opservacije pred kamerama. Skoro kao u NDH, samo u toj prćiji nije bilo televizije.

S druge strane, možda i bolje da u Saboru nema kvoruma – tko zna kakve bi zakone hrpa neznalica, svađalica, komedijaša i redikula koji trenutno tamo sjede izglasavala. Nekako je i bolje da nikada ne saznamo što su uopće namjeravali.

Ministar dostojan SMS poruke

Ministar Miro Kovač otišao je na daleki put preko Atlantika kako bi se susreo s američkim državnim tajnikom Johnom Kerryem. Tako je bilo dogovoreno. Inače, za opću informaciju – Kerry je malo veća faca od običnog ministra vanjskih poslova. U SAD-u je državni tajnik najviši dužnosnik Vlade nakon predsjednika SAD i četvrta osoba po rangu (nakon predsjednika SAD, potpredsjednika SAD i spikera Zastupničkog doma Kongresa), pa preuzima vođenje SAD-a u slučaju istodobne spriječenosti ili smrti prva tri dužnosnika. On je i čuvar Velikoga državnog pečata SAD, a organizira i nadzire Državno tajništvo SAD te Vanjsku službu SAD (United States Foreign Service).

Kovač je, čini se, samo dobio obavijest da će se naći s nekim od zamjenika. Kao, Kerry nema vremena. Obzirom da su Ameri doslovno izmislili upravljanje vremenom, nema šanse da je neki vremenski nesporazum bio uzrok sastanku – u pitanju je poruka: „Ne znate, nemate pojma, i ne vrijedite našeg vremena.“ Možda i radi nekih čudnih imenovanja unutar Ministarstva vanjskih poslova. Ukratko, hrvatski ministar vanjskih poslova je doslovno odje… kao klipan.

Ministar Kovač je valjda stigao kupiti magnetić za frižider s vizurom New Yorka, nešto američke čokolade ili kakvu drugu sitnicu za obitelj i vratiti se u Hrvatsku. Gdje se čuo s Kerryem telefonom.

Što po navodima ima istu snagu kao i osobni razgovor. Aha.

U ovoj zemlji su još svježa sjećanja kako su američki predsjednici dočekivali predsjednika Tita. Čak i ne u uredu – američki predsjednik, i to ne jedan uredno su Maršala čekali na parkingu Bijele Kuće.

U odnosu na to što smo tada oko vanjskih poslova imali – ovo sada je stvarno šaka jada.

Trećerazredni službenici koje primaju drugi trećerazredni službenici. Niže nego da smo kolonija.

Predsjednici zvižde dok se američka veleposlanica smije

Kolinda je uredno prošli tjedan izviždana u Novinarskom domu. Izviždana je na video konferenciji  o slobodi medija i provjeravanju činjenica u koju je bilo uključeno 16 zemalja iz cijeloga svijeta.

Konferencija je putem video linka organizirana u prostorijama HND-a, a u suradnji s Veleposlanstvom SAD-a.

Dio aktivista Radničke fronte podigao  je natpis "Croatian goverment is killing the media" upravo za vrijeme govora predsjednice. Počelo je i zviždanje. Naravno,  odmah su se našli neki „desni“ komentatori i mediji koji su za provokaciju optužili šefa Hrvatskog novinarskog društva Sašu Lekovića. Što je samo dokaz da neki desni komentatori i mediji imaju problema sa savladavanjem logike.

Na tom skupu u prvom redu sjedili su Kolinda, američka veleposlanica Julieta Valls Noyes i Saša Leković. Kada je aktivistički performans počeo – američka veleposlanica ne da je ostala mirna nego se smijala, još i „damski“ prekrivši dio lica (jako dobro se vidjelo na televizijskim snimkama).

Što mislite, može li u današnje vrijeme grupa aktivista uopće doći u prostor gdje je američka veleposlanica? I kada je nered počeo, da je nitko iz osiguranja nije okružio, da ne spominjemo kontrolirano izvlačenje iz prostora koji je postao nesiguran? Nitko se u prostoriji nije ni pomakao – dakle sve se događalo upravo onako kako se trebalo događati. Američko osiguranje očigledno nije bilo iznenađeno.

Kolinda nije bila zadovoljna svime time. Što je njezin problem, državne poglavare nefunkcionalnih država nitko posebno ne doživljava, osim njihovih ulizica i njih samih.

Kolindu ionako vrlo moguće čeka vrlo neugodno saborsko povjerenstvo gdje će morati odgovarati na nezgodne izjave koje je rekla o donedavnom šefu SOA-e, Lozančiću. No, to je njezin problem, jedan od poslova državnog poglavara je i ponekad držati jezik za zubima.

Da vidimo zašto je Lozančić izgubio povjerenje. Jer, ako je predsjednica razgovarala s osumnjičenicima za teška kaznena djela (za koja u novinama piše da su osumnjičenici), onda je to njezin i samo njezin problem.

HDZ i Most – ultimatumi

Kako tajni sastanci u nas cure kao rešeto, slično kako je to bilo i u NDH, gdje je pola domobranstva radilo za partizane, pa je to nerviralo i ustaše i Nijemce, nije dugo trebalo da saznamo kako se HDZ i Most ne nalaze u ljubavi, već pače u fazi ultimatuma.

Karamarko navodno interno priča samo o INA-i, toliko da ćemo pomisliti da možda ima nekih osobnih interesa tamo. No, vratimo se ultimatumu koalicijskih partnera. Kako Index saznaje (a i neki drugi mediji) - Karamarko od svog partnera očekuje da ih se podupre u zahtjevu da se odustane od arbitraže u slučaju INA - MOL, HDZ želi imati glavnu riječ u kadroviranju unutar MUP-a, a tu je poseban zahtjev da šef PNUSKOK-a bude iz redova HDZ-a. Da se nešto događa, potvrdio je i Božo Petrov: "Ultimatum sigurno nije pravi način na koji se govori. Zato sigurno nećemo pristati na bilo kakve ultimatume. Uostalom na koji način možete pričati o nekakvim ultimatumima o nečemu što ste se dogovorili prvi dan." Opširnije

Koja je Karamarkova uloga u priči INA-MOL?

Pitanje arbitraže INA-MOL se postavlja kao vrhunsko političko pitanje koalicije? Na to se može postaviti samo jedno pitanje: „Što je iza toga?“ Ako INA jest nacionalni interes, a jest, onda se valjda trebaju okupiti svi stručnjaci i vidjeti što i kako dalje, bez obzira na stranačke boje.

Eksperata za međunarodne trgovačke arbitraže baš i nemamo – možda bi se sakupili za jednim stolom da ih pokupimo sve iz privrede i s fakulteta, doslovno sve što imamo. Zar onda pitanje INA-e i ove arbitraže ne bi trebalo biti samo i isključivo stručno pitanje, pitanje o kojemu će svoje reći stručnjaci, a ne da ga HDZ postavlja u smislu „biti ili ne biti“?

Da nije odgovor u nečemu drugome, Božo Petrov, 19. travnja RTL Direkt: "Mislio sam na određene ljude koji se javno hvale kako su u dobrim odnosima s određenim ljudima koji su danas u Vladi. Mogu otvoreno reći, to je gospodin Petrović. On je javno na suđenju Sanaderu rekao da je on konzultant MOL-a. Dakle, radi za drugu državnu stranu tvrtku, ne radi za interese hrvatske tvrtke. I onda se on javno hvali kako je dobar s Karamarkom. Jako su mi to čudne stvari. Ovim putem bih pozvao gospodina Karamarka da se ogradi od toga".

Nije li možda tolika težnja HDZ-a da se odustane od arbitraže zato da ne bi izišli neki za HDZ i njegovog trenutnog čelnika nezgodni detalji? Zašto bi se, iz kojih razloga odustalo od arbitraže?

Ako postoje pravni razlozi – onda neka ih čujemo. Političkih razloga oko ovoga ne treba ni ne smije ni biti. I koja je moguća Karamarkova uloga u svemu tome, ako ga taj odnos INA-MOL tako svrbi?

MUP – profesionalcima!

Drugo, oko kadroviranja unutar MUP-a, zar nije ono pravilo da je u demokratskom društvu samo ministar politička osoba, a šefovi operativnih tijela, od samog ravnatelja policije do PNUSKOK-a profesionalci? Čemu tolika frka gospodo HDZ-ovci ako tamo nije vaš čovjek?

Znate, kada govorimo o vođenju vlade, vlasti, reformama – policija je jedan od servisa koji su tu zadnji. Njeno je kao i vatrogastvu i sličnim službama, da obavlja svoj posao, da radi neovisno o politici i da bude kako bi Đole rekao: "Tu su paragrafi pa zagrabi, nek' isto je i đavolu i đakonu…"

Ministar gospodarstva, da, pomoćnik za e-Hrvatsku (pa da krene ta Karamarkova „digitalizacija“), da, ministar pravosuđa pa da idemo poboljšavati sustav, da, jasno je da ako se želi napredak da se traže u kadrovskoj križaljci mjesta za stručnjake, da se želi staviti svoje ljude kako bi taj napredak progurali. No, svađa radi operativnih mjesta u policiji? Ultimatum oko toga tko će voditi PNUSKOK?

Kao prvo, nije propisima dozvoljeno tamo stavljati političke ljude, kao drugo, što tako ovaj HDZ svrbe ta mjesta? Zbog čega ste tako opterećeni gospodo?

Ne zna Karamarko ništa raditi osim baviti se obavještajnim i sličnim službama? Ili je možda po onoj narodnoj – svatko se češe gdje ga svrbi. U svakom slučaju – nadamo se da Most tu neće popustiti.

Da mlada NDH ne bi počela previše ličiti na onu prijašnju NDH.

Dakle Božo Petrov – nijedno više mjesto u represivnom aparatu HDZ-u. Ako su svi tamo, u HDZ-u, pošteni, onda ih to uopće neće dirati.

Vlast koja ne postoji?

Sabor ne radi, Vlada se svađa međusobno, predsjednica dobiva pljuske od strane Amerike za koju je zdušno godinama radila, ugledni časopisi koje čitaju upravo oni koji nam daju kredite kažu da smo postali neoustaška prćija, i kao kruna svega – evo nekima se ponovno mijenja Zakon o sportu, kako bi u Hrvatskom nogometnom savezu i dalje vladala politika (županijski savezi koje uglavnom drži HDZ), a ne prvoligaši.

U nekoliko mjeseci Domoljubna koalicija se pokazala kao potpuno nesposobna – jedine teme koje zna su šuplje rodoljublje, traženje vanjskih i unutarnjih neprijatelja te pokušaj nadzora nad represivnim aparatom – pa je pitanje koliko je uopće to desnica, a koliko hrpa ljudi komunističkog mentalnog sklopa koja je samo promijenila retoriku.

Preuzeli su usput i državnu televiziju, koja sada uredno objavljuje i teorije zavjere, ali i smanjili gledanost središnjeg Dnevnika za trećinu u svega par mjeseci – ljudima se ne gleda partijsko glasilo. Nove medije tipa Interneta ionako ne razumiju, a niti ih mogu ušutkati.

Nakon samo pola godine, mlada Nezavisna Država Hrvatska dobila je blokiran Sabor bez većine, hrpu političkih redikula koji su se digli do mjesta potpredsjednika Sabora i ministara, osude u slobodnom svijetu i sve više autobusa kojima mladi odlaze za Njemačku – to zanimljivo upravo iz krajeva gdje ta nazovi desnica dobiva najviše glasova. Bilo bi smiješno, da nije tužno. No, ne brinite – ti svi krajevi će ponovno glasati za iste, optužujući za svoju bijedu neke komuniste, Srbe, Amerikance, liberale i koga sve još.

Vladajuća koalicija učinila je nemoguće – pokazala se manje sposobnom od Milanovića, Marasa i ekipe, a uz to prioritete je okrenula na čudne stvari: arbitraža oko INA-e, tajne službe, tko će biti šef PNUSKOK-a? Netko zloban bi rekao kako mnogi u toj koaliciji ne spavaju baš mirno i kako na iPhoneu gledaju svake večeri kada je ujutro izlazak sunca (hapšenja se u pravilu ne obavljaju noću).

A u međuvremenu, Nezavisna Država Hrvatska kakvu su zamislili, unatoč mahanju zastavama, tone – pa ti su ljudi nesposobni ukinuti Mesićev ured, dakle ne mogu napraviti reformu jednog, kako li će reformirati cijelu državu?

Hrpa je to amatera, nesposobnjakovića, iskompleksiranih, pa i opasnih ljudi; sve redom onih koji se kriju iza Domovine, a gledaju kako će njima i samo njima biti bolje. Znate što im najbolje ide?

Prateće kolone! Po Zagrebu je ekipe koja se vozi pod rotacijom više nego ikada. Umjesto Viagre – plava svjetla i crna limuzina zatamnjenih prozora. Koji su to sitni primitivci. Pazite ih se.

I da – čekamo nove izbore, u međuvremenu se ionako ništa bitnoga neće događati.