54.162.3.15 US
 

DOLAZITE LI? Ovo je devet razloga zbog kojih danas treba doći na veliki prosvjed

Piše: Nenad Jarić Dauenhauer
četvrtak, 1.6.2017. 12:57
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Marko Prpić/Pixsell

U ZAGREBU će danas, u četvrtak, 1. lipnja 2017., u 18 sati, na Trgu bana Josipa Jelačića početi prosvjed zbog zaustavljanja reforme obrazovanja i zabrinjavajućeg stanja u obrazovnom sustavu. Skup koji će podsjetiti da mladi, njihovi roditelji, nastavnici i drugi u Hrvatskoj prije godinu dana na Trgu nisu "čekali tramvaje", kako su tvrdili protivnici reforme, nego tražili nastavak kvalitetnog rada na kurikulumu, nastavit će se prosvjednom šetnjom do Glavnog kolodvora. Ideja je da se time simbolično podsjeti na mnoštvo mladih koji iseljavaju iz zemlje jer u Hrvatskoj ne vide perspektivu.

 

Prosvjed će se održati u još sedam hrvatskih gradova: Rijeci, Splitu, Zadru, Poreču, Karlovcu, Osijeku i Slavonskom brodu. U svim gradovima počet će u 18 sati, osim u Osijeku u kojem kreće u 17.

Datum je odabran kako bi se političari i javnost podsjetili da je na isti dan prošle godine za kurikularnu reformu na hrvatske ulice i trgove izašlo više od 50.000 ljudi.



Za izlazak na prosvjed otada do danas nakupilo se i više razloga jer se od prošle godine u obrazovnom sustavu dogodilo malo toga dobroga, naprotiv.

Hoćemo li postati ugostitelji u parku prirode, ili razvijena ekonomija?

Uz sve moguće probleme i afere s kojima se hrvatski građani svakodnevno suočavaju, mnogima bi se moglo učiniti da oni u obrazovnom sustavu baš i nisu na vrhu popisa tema od životne važnosti. Što će nam uopće obrazovanje, kad posla nema ni za koga, pitat će brojni. No činjenica je da se uspješne suvremene ekonomije temelje na kvalitetnom obrazovanju. Investicije dolaze tamo gdje postoje dobri uvjeti za njihovu oplodnju, a jedan od ključnih su kvalificirani ljudski resursi. Kvaliteta obrazovnog sustava u velikoj će mjeri odlučiti o tome hoće li Hrvatska tranziciju dovršiti kao napredna, razvijena zemlja poput Slovenije ili Estonije ili će postati svojevrstan park prirode u kojem će se oni koji ne isele baviti naplaćivanjem ulaznica za razgledanje prirodnih ljepota, raznošenjem kavica i pivica snimateljima filmova iz Hollywooda i Bollywooda, plesanjem i pjevanjem u narodnim nošnjama, kuhanjem, iznajmljivanjem soba i pospremanjem kreveta. U navedenim poslovima nema ništa lošeg ili ponižavajućeg, no njima se ne mogu, ne žele i ne bi trebali baviti baš svi Hrvati. Većina hrvatskih građana vjerojatno drugačije vidi svoju budućnost i budućnost svoje djece.

Ako možda niste upućeni u probleme koji opterećuju naš obrazovni sustav i čine ga nekonkurentnim, ili ste ih zaboravili u moru loših vijesti, mi smo ovdje za vas pokušali izdvojiti i ukratko pojasniti devet ključnih.

1)    Sustavno gušenje reforme obrazovanja

U Hrvatskoj već desetljećima nije provedena ozbiljna reforma školstva kakve razvijene države poput Finske provode svakih nekoliko godina. Prilika za nužne promjene koje bi osuvremenile obrazovanje i omogućile ostvarivanje boljih rezultata mladih koji će biti usklađeniji sa suvremenim tržištima rada, pojavila se napokon 2015. s pokretanjem Cjelovite kurikularne reforme (CKR). Ona je trebala poboljšati loše rezultate naših učenika na raznim međunarodnim testiranjima te povećati razumijevanje znanja i razvijanje kompetencija i vještina, a smanjiti bubanje činjenica napamet. Na njoj je radilo više od 500 stručnjaka i nastavnika, a u raspravama o njoj sudjelovalo je više od 26.000 ljudi. No zbog uplitanja politike i jačanja utjecaja ultrakonzervativnih snaga, reforma je sustavno gušena i konačno potpuno zaustavljena. Ako je suditi po ljudima koji su preuzeli njezino vođenje, ona Hrvatsku nikako ne može odvesti u budućnost, nego samo u prošlost.

2)    Ultrakonzervativna uzurpacija obrazovnog sustava

Pokušaji da se naš obrazovni sustav unaprijedi i uskladi s onima u razvijenim zemljama odavno nailaze na otpor i napade iz ultrakonzervativnih krugova. Događalo se to još godinama prije početka CKR-a s pokušajima da se u škole uvedu predmeti poput zdravstvenog i građanskog odgoja. Politički i svjetonazorski minorne, ali infrastrukturno jake, radikalne stranke i udruge poput Hrasta, Grozda, U ime obitelji, Kruga za trg, 40 dana za život i sl., čiji ljudi na parlamentarnim izborima uglavnom ne uspijevaju dobiti više od nekoliko stotina glasova, u tim su pokušajima vidjele prijetnju svojem radu na svjetonazorskoj indoktrinaciji društva. Stoga uporno već godinama pokušavaju zaustaviti sve progresivnije trendove i uzurpirati obrazovni sustav - organizirali su razne dolaske radikala iz svijeta poput Judith Reisman, moljenja pred bolnicama, hodove za život, referendum o braku, uzbune oko izbora lektire i sl. Dolaskom HDZ-a i njegovih radikalnije desnih satelita na vlast projekt im je u zadnjih godinu i pol u dobroj mjeri ostvaren. Kako smo već pisali na Indexu, ključne pozicije u obrazovnom sustavu, kako u resornom ministarstvu, tako i u tijelima koja bi trebala voditi kurikularnu reformu i sustav školstva uopće, posljednjih mjeseci zaposjeli su ljudi svjetonazorski radikalniji od većine katoličkih svećenika. Pritom su voditelji ovih nazadnjačkih procesa, glumeći legitimnost, demokratičnost i transparentnost, prekršili sve demokratske standarde i procedure kako bi nametnuli svoje ljude, od kojih neki ne bi zadovoljili ni uvjete za vođenje vjerskih ustanova, a kamoli institucija javnog obrazovanja u sekularnoj državi.

3)    Moralna degradacija obrazovnog sustava


U zemlji koja je opterećena brojnim aferama trgovine ispitima, diplomama i znanstvenim karijerama, kao što su bile trgovine ispitima Indeks 1, 2 i 3, političari i akademska zajednica već se godinama nevjerojatno tolerantno odnose prema činjenici da nam ključne političke pozicije od gradonačelničkih, preko saborskih do ministarskih, obnašaju ljudi koji su potvrđeni plagijatori. Umjesto da prekršitelje sankcioniraju, pravosudni, akademski i politički sustavi udružuju se u njihovoj zaštiti, da bi napadali ljude, uglavnom novinare i članove akademske zajednice koji ukazuju na nepravilnosti. Jedan od mogućih razloga je taj što su ključni ljudi koji upravljaju navedenim sustavima vrlo snažno interesno umreženi, a drugi to što su neki od njih i sami prijavljeni za slične etičke prekršaje. Rezultat je da se etički i znanstveni standardi degradiraju, a ovlasti Odbora za etiku u znanosti i obrazovanju, najneovisnijeg tijela koje bi možda moglo pomoći popravljanju stanja, ruše u pravosudnim institucijama u kojima također sjede plagijatori i ljudi koji su na svojim matičnim fakultetima podređeni vodstvima sveučilišta.

4)    Lex Boras/Barišić itd.

Dok nam sustav vapi za donošenjem kvalitetnih zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, čelni ljudi u sustavu revno su prionuli krojenju novih prijedloga izmjena i dopuna zakona koji ne mijenjaju baš ništa od krucijalne važnosti, što bi moglo popraviti stanje, ali zato vrlo temeljito idu za uvođenjem pravila koja bi pogodovala osobnim interesima onih koji na njima rade i njima bliskih. Primjerice, novi prijedlog izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju nazvan je “lex Boras”, jer bi, među ostalim, omogućio rektoru Damiru Borasu da se iduće godine kandidira za drugi rektorski mandat, iako će tada imati 67 godina. Isti taj prijedlog nazvan je i “lex Barišić” jer on bi omogućio ministru Pavi Barišiću da zadrži znanstveno zvanje čak i ako bi Sveučilište u Augsburgu presudilo da njegov doktorski rad jest autoplagijat. Istim prijedlogom promijenili bi se dijelovi Zakona koje je Boras morao prekršiti kad je nametao svoja rješenja Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijima.

5)    Nasilno spajanje Filozofskog fakulteta s Katoličko bogoslovnim


Nastojanja rektora Borasa da posebnim ugovorima provede integraciju FF-a i KBF-a naišla su na veliki otpor profesora i studenata na FF-u koji smatraju da bi im takav postupak mogao štetiti. Naime, studenti KBF-a bi, smatraju, na taj način stekli prednost na tržištu rada u obrazovnom sustavu jer bi mogli poučavati razne predmete s FF-a i pritom još i vjeronauk koji se traži u gotovo svim školama. Brojni studenti i profesori pobunili su se i organizirali, no vodstvo SuZ-a dugo je vremena pružalo otpor promjenama koje su tražili. Akademska solidarnost izrazila je sumnje da se Boras guranjem integracije htio odužiti KBF-u za glas pri izboru za rektora. Profesori i studenti konačno su uspjeli privoljeti vodstvo SuZ-a da prihvati njihove novoizabrane ljude – dekanicu, prodekane i članove Senata.

6)    Degradiranje Hrvatskih studija

Boras i njegovi bliski suradnici kroz više dvojbenih i protuzakonitih postupaka pretvorili su Hrvatske studije, koji su 2013. u međunarodnoj evaluaciji ocijenjeni najboljim visokim učilištem koje izvodi studijske programe u društvenom i humanističkom području, u sveučilišni odjel. Uporište za takav proces degradacije našli su u pismu očekivanja iz 2014. bivšeg ministra Vedrana Mornara koji je upozorio HS da mora regulirati svoj pravni status, jer sada nije fakultet s pravnom osobnosti te da mora pronaći neki svoj jedinstveni identitet kojim će se razlikovati od Filozofskog fakulteta. No Boras je to shvatio na svoj poseban način – prvo je na čelo HS-a postavio svojeg čovjeka Marija Grčevića protiv volje većine zaposlenika HS-a. Potom je HS sveden na sveučilišni odjel, što je protivnom postojećem Zakonu jer odjeli mogu izvoditi nastavu u samo jednom znanstvenom polju, dok HS izvodi nastavu u sedam znanstvenih polja. Ovakva promjena statusa omogućila je Borasu da na HS uvede vanjsku upravu i postavi svoje bliske suradnike, prorektora Antu Čovića i akademika Mislava Ježića koji su u višestrukom sukobu interesa s HS-om i jednom grupom zaposlenika. Konačno je uslijedio pokušaj da se na HS-u jednim udarcem ukine Filozofija svođenjem kvote na nulu. Kada su se brojni studenti i profesori pobunili, kvota je ipak podignuta na 15. Međutim, nema nikakve kadrovske obnove na Odsjeku za filozofiju, nekoliko nastavnika već je izgubilo posao zbog isteka ugovora pa je jasno kako se Filozofiju na HS-u ukida. Više na ovoj poveznici.

7)    Degradacija stručnih studija

U ime SuZ-a, rektor Boras je na Ustavnom sudu rušio odredbe Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) koje su, u skladu s europskim Okvirom, izjednačavale stručne studije sa sveučilišnim po razini obrazovanja. Kako smo već pisali na Indexu, Boras i Rektorski zbor predložili su da se uvede diskriminativna podjela razina obrazovanja na podrazine kojom bi stručni studiji automatski, neovisno o svojoj sadašnjoj ili budućoj kvaliteti, bili svrstani na nižu podrazinu od sveučilišnih. Tim prijedlogom miješaju se kruške i jabuke – ono što bi se trebalo regulirati Zakonima o kvaliteti, pokušava se regulirati razinama HKO-a. Naime, podjela na razine ima funkciju da standardizira i opiše obim obrazovanja, a ne njegovu kvalitetu. Obim se mjeri godinama studiranja, odnosno ECTS bodovima. Jednostavno govoreći nema smisla sve stručne studije, njihove nastavnike i studente za sva vremena definirati kao neku nižu razinu samo zato što ima loših stručnih studija, kao što ne bi imalo smisla reći da je netko završio osnovnu školu samo zato što je završio neku strukovnu školu.

8)    Eksploatacija sustava za osobne interese

Čak i površni uvidi u javno dostupne dokumente pokazuju da ljudi koji upravljaju sustavom obrazovanja u Hrvatskoj vrlo često dobivaju najpozamašnija sredstva za svoje časopise, projekte, konferencije i sl. O tome smo već više puta pisali. Primjerice, rektor Boras, unatoč brojnim obavezama koje ima na svojoj funkciji, redovno se natječe za sredstva za istraživački rad i uglavnom dobiva iznose koji su najveći ili su u samom vrhu.  Ministarstvo znanosti i obrazovanja na čelu s Pavom Barišićem objavilo je krajem 2016. listu časopisa koji su iz državne kase trebali dobiti potpore. U odluci koju potpisuje ministar vidljivo je da su posebno izdašno financirana dva časopisa čiji je dugogodišnji urednik, a potom član uredništva i uredničkog savjeta bio sam ministar. Ministar je također u jednom od prvih poteza 2016. potpisao „Odluku o financijskoj potpori u pripremi i održavanju znanstvenih i znanstvenostručnih skupova i škola“ kojom je iznimno dobro prošlo Hrvatsko filozofsko društvo, kojem je Barišić bio predsjednik od 2007. do 2008. Za sve skupove iz humanističkih znanosti odobreno je ukupno 419.561 kn, disproporcionalno puno (oko 20%) u odnosu na ostala područja.

9)    Provincijalizacija obrazovnog sustava i odljev mozgova


Neuređenost hrvatskog visokoobrazovnog i znanstvenog sustava te njegova neusklađenost s tržištem rada važni su razlozi zbog kojih mnogi najkvalificiraniji mladi znanstvenici odlaze u inozemstvo, gdje im se nude bolje prilike za rad, istraživanja i napredovanje u karijeri. Istovremeno su hrvatski zakoni i birokracija maksimalno otežali pa čak i onemogućili dolazak stranih kvalitetnih kadrova. Pred njih se postavljaju uvjeti koje oni često nikako ne mogu ispuniti jednostavno zato što su stranci.  Priljev mozgova iz inozemstva osobito je otežan u području humanističkih znanosti, jer novi Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja propisuje da značajan udio radova mora biti objavljen na hrvatskom jeziku, što automatski eliminira strance i povratnike koji su karijeru izgradili u inozemstvu.
 

 

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije